Koja vas je knjiga najviše utešila?

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
U razlicitim etapama i iskusenjima zivota, razlicite knjige su me tjesile i pokazivale put..Ipak, prvo se sjetih ,,Dervisa i smrti".Prepoznavanje i poruka u pravom momentu..Jos i ,,Misli o dobru i zlu" Vladike Nikolaja, kao cesta utjeha...
Obradovalo me sto se spominju i ,,Proljeca Ivana Galeba"...Nesto specijalno...
Mozda i ,,Znakovi pored puta" , valjda nece zvucati otrcano!?
 
"Sidarta" Hermana Hesea. Došla mi je u ruku u momentu kada sam bila tužno rasplinuta na mnogo strana, nemirna, neodlučna, krajnje utučena mnogim stvarima koje su me gušile.
Divni redovi ovog nevelikog dela zaista su me smirili. Sidarta i Govinda, dve različite duše,bliske a udaljene bili su moja podrška, moj putokaz. Odahnula sam nakon čitanja, osetila sam se nekako neobjašnnjivo.
Kao da sam letela, plutala, lebdela... Bilo je izvrsno. Poput katarze, poput neobjašnjivog ukusa u duši koji ostane kada nas nešto dotakne, pronađe.
 
"Dovoljan razlog"- Marije Jovanovic i "Karamazovi"-Dostojevskog. Citala sam ih u nekom istom periodu...dva sasvim razlicita djela ali za mene oba jednako utjesna. Marija Jovanovic mi je pokazala da postoji jos neko sa istim problemom kao sto je moj a Dostojevski je tako fino prikazao neke stari o kojim razmisljam.

voljela bih sad procitati nesto utjesno.
 
Antoan de Sent-Exiperi: "Mali princ"
Liči na bajku. ali je mnogo više od toga
Samo jedan citat :"Dobro vidimo samo srcem. Suština je nevidljiva očima"
Pročitajte je, bićete srećniji.


Mnogo se vaznosti pridaje toj pricici od 40 strana.
Ja je procitah ( pod stare dane) u avionu za sat i cetrdeset minuta. Slatka je, ali su tu i zavrsava cela mudrost te knjizice.
 
"Dovoljan razlog"- Marije Jovanovic i "Karamazovi"-Dostojevskog. Citala sam ih u nekom istom periodu...dva sasvim razlicita djela ali za mene oba jednako utjesna. Marija Jovanovic mi je pokazala da postoji jos neko sa istim problemom kao sto je moj a Dostojevski je tako fino prikazao neke stari o kojim razmisljam.

voljela bih sad procitati nesto utjesno.

Neko mi je "uturio" tu Mariju Jovanovic ( ne znam vise koji je naslov, toliko me je fascinirala da se vise nicega i ne secam).
Ako bih morala da biram izmedju Mome Kapora i nje, svakako da bi Kapor bio izbor.
 
Mnogo se vaznosti pridaje toj pricici od 40 strana.
Ja je procitah ( pod stare dane) u avionu za sat i cetrdeset minuta. Slatka je, ali su tu i zavrsava cela mudrost te knjizice.

To je toliko izvikana knjiga. Ja sam je citala i kao mala devojcica, a i kao stasala devojka. Glupa je. Bolja je od dela Dostojevskog, bar covek ne davi, a sa druge strane, ona je prilicno angazovana i puca na te neke ocajnike, koji se spucali ceo zivot, pa se onda kao prisecaju detinjstva. Ja zivim zivot punim plucima, i nista ne propustam u zivotu, nego ga samo obogacujem. Ljubav, iskrenost, neznost, lepota, JA.
 

Back
Top