sokvisnja
Iskusan
- Poruka
- 5.908
Žene stalno kukaju, ne sve, ali dobar deo žena, i to nije ništa novo... Ono što mene čudi je da im niko ne postavi vrlo jednostavno pitanje, a ono glasi: "Ko vas prisiljava na bilo šta?".
Kada pomenem to, mislim na rađanje dece, karijeru, mislim na frizuru, oblik tela, boju kose, stvari koje će nositi...
Stalno se nešto žale, stalno im je neko drugi kriv, stalno bi ispravljale krive Drine, a cela istina je da su zapravo mediokriteti, da nemaju hrabrosti da žive svoj život kako žele, da padaju na primitivne priče "šta će ko reći"...
Niko te ne može naterati na dijetu, niko te ne može naterati da rađaš, niko te ne može naterati da pripadaš bilo kojoj ideologiji, ideš bilo gde ili radiš nešto što ti se ne dopada... Jedino što vas tera na tako nešto je nečije mišljenje, situacija da će vam se izbor momaka suziti, da ćete privući ljude koji i misle kao vi, i da imate mogućnost da budete srećni.
Kada se ovako postave stvari, vidi se da zapravo niko drugi osim vas i nije kriv...
Pa me baš interesuje zašto svesno postajete mediokriteti, zašto svesno upadate u šablon ili radite stvari da bi vas neko prihvatio, a onda kukumavčite na sav glas i tražite krivce u ljudima koji će to možda prokomentarisati na ovaj ili onaj način?
Da, neko će reći "ona neće da rađa, beži od nje" i otići će svesno od vas... Ali isto tako možda nekome nećete biti interesantni zato što ste plavuša, zato što ste visoke, niske, debele ili premršave... Ali vam je to ok, a kada se pomene rađanje tu se oči vade, a istina je da većina i rađa zato što želi, deo rađa da zadrži partnera, a deo rađa jer im se omaklo. Pa me zanima otkud toliko vađenje očiju na tu temu?
Pitanje se odnosi na sve ljude a ne samo na zene. Mozemo da pricamo o onim pritiscima sa kojima se suocavaju zene, ocekivanjima od okoline,itd...
Mislim da je kljucno naci meru. Ne mozes biti izolovan od sveta, ne mozes raditi sve po svom i nemati obzira, jer nisi nikada sam, u pocetku imas primarnu porodicu, posle imas i svoju...ali ne mozes i ne treba ni da zivis uvek u skladu sa ocekivanjima sredine. Nijedna krajnost nije dobra, nekada treba izgurati svoje, nekada treba i poslusati druge. Nekako, zivot postaje previse naporan ako se stalno boris sa vetrenjacama i ako si stalno mimo sveta. Meni nikada nije bio problem da budem deo sveta, a i da imam neki svoj svet.
Mnogo stvari je kod mene totalno netipicno za jednu zenu. Bavim se necim sto nije zenska profesija niti preterano predmet zenskih interesovanja, volim sport, ponarocito fudbal, ne interesuju me plasticne operacije i nikada nisu, u zivotu nisam jedan dan bila na dijeti. Mnogo stvari sam izgurala i tukla se sa okolinom, ponarocito porodicom koja se nije slagala sa mojim izborima da idem u inostranstvo, i izborila sam se. Sama sam se borila za svoj posao, niko nije stao iza mene. Ali, ne mozes ni reci da je to lako...utice to dosta na tebe. Ne mozes ni kriviti druge ako nisu dovoljno jaki da se izbore za sebe jer nismo ni svi jaki. Nije ni svakom data jednaka snaga na rodjenju.
Mislim da si u pravu da svako treba da bude svoj, samo ne treba ni tu preterivati. Moras da znas da nadjes meru, da u isto vreme budes i atipican i poseban na neki svoj nacin, ali i da budes tipican, odnosno prilagodljiv. Jer mislim da ljudi koji su preterano atipicni vremenom skliznu u izolaciju i depresiju. Isto kao i preterano tipicni koji zavrse nezadovoljni i isfrustrirani jer nikada nisu isterali nesto svoje. Sredina je zlatna.

bar to
Ne znam gde je smajli za bravo, ali bravo! 