Ko ti brani? Ko te prisiljava?

  • Začetnik teme Začetnik teme Araon
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Žene stalno kukaju, ne sve, ali dobar deo žena, i to nije ništa novo... Ono što mene čudi je da im niko ne postavi vrlo jednostavno pitanje, a ono glasi: "Ko vas prisiljava na bilo šta?".

Kada pomenem to, mislim na rađanje dece, karijeru, mislim na frizuru, oblik tela, boju kose, stvari koje će nositi...

Stalno se nešto žale, stalno im je neko drugi kriv, stalno bi ispravljale krive Drine, a cela istina je da su zapravo mediokriteti, da nemaju hrabrosti da žive svoj život kako žele, da padaju na primitivne priče "šta će ko reći"...

Niko te ne može naterati na dijetu, niko te ne može naterati da rađaš, niko te ne može naterati da pripadaš bilo kojoj ideologiji, ideš bilo gde ili radiš nešto što ti se ne dopada... Jedino što vas tera na tako nešto je nečije mišljenje, situacija da će vam se izbor momaka suziti, da ćete privući ljude koji i misle kao vi, i da imate mogućnost da budete srećni.

Kada se ovako postave stvari, vidi se da zapravo niko drugi osim vas i nije kriv...

Pa me baš interesuje zašto svesno postajete mediokriteti, zašto svesno upadate u šablon ili radite stvari da bi vas neko prihvatio, a onda kukumavčite na sav glas i tražite krivce u ljudima koji će to možda prokomentarisati na ovaj ili onaj način?

Da, neko će reći "ona neće da rađa, beži od nje" i otići će svesno od vas... Ali isto tako možda nekome nećete biti interesantni zato što ste plavuša, zato što ste visoke, niske, debele ili premršave... Ali vam je to ok, a kada se pomene rađanje tu se oči vade, a istina je da većina i rađa zato što želi, deo rađa da zadrži partnera, a deo rađa jer im se omaklo. Pa me zanima otkud toliko vađenje očiju na tu temu?

Pitanje se odnosi na sve ljude a ne samo na zene. Mozemo da pricamo o onim pritiscima sa kojima se suocavaju zene, ocekivanjima od okoline,itd...

Mislim da je kljucno naci meru. Ne mozes biti izolovan od sveta, ne mozes raditi sve po svom i nemati obzira, jer nisi nikada sam, u pocetku imas primarnu porodicu, posle imas i svoju...ali ne mozes i ne treba ni da zivis uvek u skladu sa ocekivanjima sredine. Nijedna krajnost nije dobra, nekada treba izgurati svoje, nekada treba i poslusati druge. Nekako, zivot postaje previse naporan ako se stalno boris sa vetrenjacama i ako si stalno mimo sveta. Meni nikada nije bio problem da budem deo sveta, a i da imam neki svoj svet.

Mnogo stvari je kod mene totalno netipicno za jednu zenu. Bavim se necim sto nije zenska profesija niti preterano predmet zenskih interesovanja, volim sport, ponarocito fudbal, ne interesuju me plasticne operacije i nikada nisu, u zivotu nisam jedan dan bila na dijeti. Mnogo stvari sam izgurala i tukla se sa okolinom, ponarocito porodicom koja se nije slagala sa mojim izborima da idem u inostranstvo, i izborila sam se. Sama sam se borila za svoj posao, niko nije stao iza mene. Ali, ne mozes ni reci da je to lako...utice to dosta na tebe. Ne mozes ni kriviti druge ako nisu dovoljno jaki da se izbore za sebe jer nismo ni svi jaki. Nije ni svakom data jednaka snaga na rodjenju.

Mislim da si u pravu da svako treba da bude svoj, samo ne treba ni tu preterivati. Moras da znas da nadjes meru, da u isto vreme budes i atipican i poseban na neki svoj nacin, ali i da budes tipican, odnosno prilagodljiv. Jer mislim da ljudi koji su preterano atipicni vremenom skliznu u izolaciju i depresiju. Isto kao i preterano tipicni koji zavrse nezadovoljni i isfrustrirani jer nikada nisu isterali nesto svoje. Sredina je zlatna.
 
Отац ми је стално помињао ту златну средину, плашећи се мојих радикалних ставова и негативног односа према свему што личи на обичај или неписано правило.

Јадан човек, изгледа да је баш био забринут. :confused:
 
život jeste jednostavan, ljudi nisu. tačka :lol:
to je poenta cele moje priče

zašto, kako i zbog čega ljudi nemaju petlju da se izbore za sebe
zašto, kako i zbog čega na njih utiču drugi ljudi
to su pitanja na koja ne može da se odgovori u jednom krakom postu, na jednoj temi na nekom tamo forumu
a pogotovu ne može da se uopštava jer svako ljudsko biće ima svoju priču.
šta god da misliš o sebi, i ti spadaš u te koji čine kompromis, svakoga dana. kao i gotovo svi, neko manje, neko više.
zašto onda prezireš one koji biraju da ne vide da čine malo veći kompromis, jer ih isuviše boli u tom trenutku da priznaju da ne smeju da bilo šta preduzmu, jer je teško priznati sebi da si pogrešio i plus, svi oko njih ih guraju u tom pogrešnom pravcu, jer, naravno, žele da ih utope u masu, kao i oni...a oni se utapaju iz istih razloga, iz straha...itd...vrzino kolo, to se tako zove.

iz toga se teško izlazi. mlad si, nadam se da će me život demantovati u tvom slučaju, i da nećeš upasti u neko svoje vrzino kolo. po onome što sam i sama doživela,a i čega sam se nagledala, svako ima neko svoje vrzino kolo, u kom ili ostane da igra čitav život,ili posle nekog vremena shvati i nekako se izbatrga. i sve počne iznova, svi okolo bi da ga vrate u kolo, al sad zna kako to da izbegne...

to je priča o pojedincima
ima naravno i gomila kukavica koji svesno krive druge i vrlo dobro znaju da to nije u redu, ali time spiraju krivicu sa sebe
ima i onih koji su prvo bili kukavice, pa su posle skapirali ...ima i onih koji su skapirali, a nakon toga se uljuljkali i postali gori i od onih što kukaju....

a ja napisah mini roman :lol:

Nikada ne pravim kompromise, kompromis je jedina situacija u kojoj niko nije 100% zadovoljan, to što ja pristanem na nešto da bih dobio veće, to nije kompromis, nikako.

I jasno je meni da svako ima neku svoju priču, jasmo mi je i da ljudi nisu jednostavni, ali ne vidim zašto bi se vazda krivio neko drugi? Meni se već pozivaju na svadbu, a ja nisam zainteresovan ni za vezu... I sad ja treba da se oženim, treba da napravim svadbu za 300 ljudi da bi oni bili zadovoljni? I onda da dođem ovde i da pljujem sve živo, žene, ljude? Ne verujem...

- - - - - - - - - -

Njaoo što voleem lepe teme.
Kapiram da sam ranije imala dobro opravdanje u doba adolescencije da svalim sve na mamu i tatu, ali nekako nisam to iskoristila do maximuma :lol:
Imam neku pomirljivost sa samom sobom, da sve ono što ne valja za mene-uopšte me ni ne zanima, ali to mi nije palo sa neba mada sam BOŽIJEDETE
Mislim da ću imati još jednu priliku za optuživanje okruženja, a to će nastupiti kada kročim u klimaks, nisam sigurna da li ću iskoristiti tu sopstvenu prednost.
U međuvremenu, nije mi loše, samo moram da smislim neke opake planove kako bih briljirala u 40+ ( možda i kasnije, ako povučem na kevinu stranu, msm kasnije su ulazile u klimaks) Ipak je nekako nezamislivo da ne promenim boju kosu kao vrisak ka slobodi :lol::rotf: bar to :lol:
Možda bih mogla da se priključim jednog dana nekom globalističkom pokretu, za sada još nisam u buntovnoj fazi i sve mi je po meri.
Pobogu, šta nije ok sa mojom personom??? Čak ni na šefa ne mogu da se žalim, komšiluk takođe, orgazme doživljavam, jedino da pljunem po vlasti-a i to je dosadno, jer nikada nisam bila na budžetu...Kako da budem buntovnik kada sam u prvoj godini života igrala šah sa dedom, a u petoj čitala Spinozu :rotf:?
Boužeeeeeeeeeeee...gde beše ona tema o šta ste jeli danas? Ima tu da se iskalim kao niko moj!:heart:

Svaka čast, ali zato tebe nigde nisam ni imao prilike da vidim kako pljuješ bilo koga, bilo šta, kako kriviš nekoga i nešto. Zato o tebi i mislim ono što mislim. :) Ne znam gde je smajli za bravo, ali bravo! :)

- - - - - - - - - -

Pomogni samom sebi za pocetak a ne brini tudje brige.
Kukumavcenja?
Ovo je klasicna tema kukumavcenja, gde se jedna individua istripovala da je nesto posebno i cichi za paznjom i potvrdom mase.

Postmodernisticko vreme vas pregazilo pa ga uporno pljujete kako je to put ka sunovratu.
Uvek je i bio sunovrat, samo sto je ovo vreme ogolilo istinu koju vec odavnina postoji : svi su zamenljivi i potrosna roba. Nauka stoji iza toga.
Samo najkvalitetniji umovi ce opstati dok prosecni mediokriteti koji se tripuju da su nesto iznad ostalih prave sami sebi jos dodatni pakao, jer njihov ograniceni um ne moze nikada dostici ciljeve njihovih egosnova :ok:
Let the force be with you :lol:

Meni da treba vaša pažnja, ja bih okačio sliku i uživao u komplimentima. A upravo pažnju meni lično si posvetila ti, ovim postom i pokušajem pametovanja... No, izjalovilo ti se.
 
mnogo si prisiljavanja stavio u isti kos, pa nije jednostavno za odgovoriti, a da se ne zapletes kao pile u kucine.

zadrzacu se na majcinstvu, cini mi se da si i sam najveci akcenat stavio na to. mislim da je, uz sav civilizacijski napredak, kao i slobodu datu zenama da rade i budu ono sto hoce, (ne ono na sta su vaspitanjem, mestom rodjenja ili samim polom primorane, kao sto je do skoro bio slucaj) zena i dalje, nekako, definisana kroz ulogu majke.
rodile su te, radjaces i ti..kupuju ti bebe lutke za rodjendane, presvlacih ih i ljuljas, onda vec sa 10tak godina naucis da tepas bebama u kolicima i dajes nerodjenoj deci imena po skolskim simpatijama.to da ces i sama biti majka nekako ne dovodis u pitanje, a i tvoja baba samo ceka da i rodis dete, da ne umre, a da ne doceka praunuce. tako da, osim bioloske potrebe za razmnozavanjem, okolina suptilno i manje suptilno to isto ocekuje od tebe.prirodno je, je l'?

mogu da pricam iz svog ugla i kazem da sam i sama postala majka zato sto je dete bio prirodan sled dogadjaja, ne zato sto sam to zelela, isla ka tome, cekala da mi ispuni zivot i sta vec. sreca je da sam svoje dete prihvatila svim srcem i dusom, ali iz ove perspektive gledano, lako je moglo i da ne bude tako. da, vec kao majka, stanem i kazem "sta je meni ovo u zivotu trebalo, ovo nisam ja.hocu da se usavrsim, hocu da putujem, smetnja mi je, ne volim joj oca, nemam para, necu ovo, ovo nisam ja" i da onda, u raskoraku izmedju onog sto zaista osecam i onog sto okolina od mene ocekuje da osecam, a to je postavljanje deteta u centar svog svemira, dodjem u raskorak i pretvrorim se u svoj opozit.
nesrecnu, ogorcenu zenu, losu majku koja ce ili vidno da bude los roditelj i napravi jos losiju jedinku ili da pretera u mazenju ne bi li nadoknadila manjak osecanja i potrla grizu savesti i a npravi nesposbno ljudsko bice, vezano za majcine skute.
srecna sam sto danasnje zene sa ovih prostora imaju izbor, sto mogu da kazu "ja ne zelim decu", a zbog toga ne budu motkom proterane iz zajednice.
srecna sam sto ce moja cerka moci da napravi takav izbor i bude ono sto zaista hoce da bude. ona, ne majka u najavi.samo ona.

Ovako nešto sam i očekivao. Ali moram samo navesti Budiku, Jovanku Orleanku i još mnoge, koje su bile vaspitavane isto tako kao i sve ostale, pa nisu bile kao sve ostale. Mislim da ljudi danas nasilno protiv prirode ide nečim što nije utemeljeno. To što neko dobije lutku ili bebu lutku, to što se obuče roze ili žuto, to uopšte ne menja karakter te osobe. Ne znam samo ko je ubedio ljude da to što nekome kupiš neku boju ili igračku, da će ga/je to odrediti kasnije u životu? Evo, klincima se mahom kupuju kola, oružje, pa retko koji postane profesionalni vojnik ili reli vozač. Uzeću Dive kao primer, ne verujem da su joj kupovali automobile za rođendane i inače, pa sam video sliku na kojoj vozi. Razumeš o čemu ti pričam? Moje sestre su oblačili u sve boje, mene su oblačili i u crveno, i u belo, ma šta sam navukao i istračao napolje, a hormoni muški ili ženski, kao i manjak/višak istih određuju potrebe, želje, karakter određuje ostalo. Zato mislim da grešite.

I da, želim da te pitam zašto si rađala to dete ukoliko to tad nisi želela? Prirodan sled događaja? Šta je to prirodno? Da nisi rodila to dete šta bi se desilo? Ostavio bi te tvoj dečko? On je jedini na svetu? To je ono o čemu govorim, niko te ne bi ubio sigurno. I ne znam baš da li su proterivane motkama iz zajednice.
 
svi pravimo kompromise :)
kompromis je i kad pristaneš na nešto da bi dobio nešto veće...kako god ti to zvao...kompromis je sve što radiš, sve što nije 100% samo tvoje delo..itd...ali, odosmo u filosofiju :lol:
ne krive svi druge, ljudi funkcionišu tako kako funkcionišu, činjenica je da zaista malo broj njih nauči da održava ravnotežu između onoga što zaista želi i onoga što može, vrlo često se nešto ne može u nekom trenutku
a to što drugi naturaju pravila ponašanja, pa i to zahteva posebnu veštinu, da ne podlegneš pritisku, a da ipak budeš osoba koja funkcioniše među ljudima
neko ima više sposobnosti za to, kao što reče Višnja, neko je fleksibilniji, neko nije u stanju da bude takav, pa ili prihvata da funkcioniše po nametnutim merilima, ili postane samotnjak
 
svi pravimo kompromise :)
kompromis je i kad pristaneš na nešto da bi dobio nešto veće...kako god ti to zvao...kompromis je sve što radiš, sve što nije 100% samo tvoje delo..itd...ali, odosmo u filosofiju :lol:
ne krive svi druge, ljudi funkcionišu tako kako funkcionišu, činjenica je da zaista malo broj njih nauči da održava ravnotežu između onoga što zaista želi i onoga što može, vrlo često se nešto ne može u nekom trenutku
a to što drugi naturaju pravila ponašanja, pa i to zahteva posebnu veštinu, da ne podlegneš pritisku, a da ipak budeš osoba koja funkcioniše među ljudima
neko ima više sposobnosti za to, kao što reče Višnja, neko je fleksibilniji, neko nije u stanju da bude takav, pa ili prihvata da funkcioniše po nametnutim merilima, ili postane samotnjak

Ne bih se složio. Kompromis nije da ti odeš negde gde ćeš imati veću platu.. Kompromis je da ostaneš tu gde jesi, zbog nekoga, nečega, a tamo negde bi imala veću platu. Otići na bolje jer ti tako želiš, nije kompromis nikako. :)

Ne znam koja je to veština sposobna da živiš život kako želiš? Kažem ti, meni se već nameće ta kao svadba, što je u prevedenom "nađi ti neku, ne mora ni biti ono što ti treba, ali nađi ti neku, privedi to, napravi dete, pa da useremo i tebe, blago nama!", na šta sam ja odgovorio "ne zanima me to još uvek" i to je kraj te priče... Ili jednostavno ne odgovoriš i furaš svoje, a to što se neko oženi ili uda zbog pritiska, a onda posle ceo život krivi sve zbog toga, celu okolinu, to je već problem te osobe, ne svih okolo.
 
Ne bih se složio. Kompromis nije da ti odeš negde gde ćeš imati veću platu.. Kompromis je da ostaneš tu gde jesi, zbog nekoga, nečega, a tamo negde bi imala veću platu. Otići na bolje jer ti tako želiš, nije kompromis nikako. :)

Ne znam koja je to veština sposobna da živiš život kako želiš? Kažem ti, meni se već nameće ta kao svadba, što je u prevedenom "nađi ti neku, ne mora ni biti ono što ti treba, ali nađi ti neku, privedi to, napravi dete, pa da useremo i tebe, blago nama!", na šta sam ja odgovorio "ne zanima me to još uvek" i to je kraj te priče... Ili jednostavno ne odgovoriš i furaš svoje, a to što se neko oženi ili uda zbog pritiska, a onda posle ceo život krivi sve zbog toga, celu okolinu, to je već problem te osobe, ne svih okolo.

i kad odeš tamo gde je vaća plata, napravićeš neki kompromis da bi zadržao to mesto, o tome pričam
vezuješ se za konkretne stvari, pa ću i ja...do sada sam pisala uopšteno

naravno da ne treba da se ženiš zato što je neko misli da je vreme da se ženiš, niti da rađaš decu zato što neko smatra da to tako treba
ali, primera radi...ti želiš da se oženiš, dobiješ dete, bude sve super, i posle nekog vremena počinje da se dešava život, problemi...nervoza, poneka svađa...tebi to, naravno, ide na nerve, hteo bi da bude sve divno i krasno .... hoćeš li napraviti poneki kompromis radi održanja porodice ili ćeš da se pokupiš i odeš zato što ti se ne dopada nešto?
 
i kad odeš tamo gde je vaća plata, napravićeš neki kompromis da bi zadržao to mesto, o tome pričam
vezuješ se za konkretne stvari, pa ću i ja...do sada sam pisala uopšteno

naravno da ne treba da se ženiš zato što je neko misli da je vreme da se ženiš, niti da rađaš decu zato što neko smatra da to tako treba
ali, primera radi...ti želiš da se oženiš, dobiješ dete, bude sve super, i posle nekog vremena počinje da se dešava život, problemi...nervoza, poneka svađa...tebi to, naravno, ide na nerve, hteo bi da bude sve divno i krasno .... hoćeš li napraviti poneki kompromis radi održanja porodice ili ćeš da se pokupiš i odeš zato što ti se ne dopada nešto?

Zašto je kompromis nužan? Ne razumem... Odlazak na drugo mesto automatski vuče kompromis? Ne bih rekao... Lupio sam šta mi je prvo palo na pamet, odlazak na bolje nikako nije kompromis, ustupak po svojoj definiciji nalaže da se ti odrekneš nečega, pustiš nekoga, praktično izgubiš svesno.

Kome treba neka održava, a ja da pustim da neko vrši veliku nuždu po meni da bih održao i sačuvao nešto, što svakako nije funkcionalno čim je do toga i došlo, to mi ne pada na pamet. Nekako ne verujem u onu priču "ako se ne poubijaju nisu se ni voljeli"... To ne znači da na život gledam kao na bajku, ali da pravim kompromise i svesno sebe činim nesrećnog da bih održao nešto, baš mi ne pada na pamet.

- - - - - - - - - -

I znam da će sad možda pojedini reći "ma ti maštaš, pa tako niko ne bi ni bio u braku", pa, kakvi su im brakovi treba i da razmisle o tome.
 
ako pričaš o nekim krajnostima, onda da, kompromisi nisu rešenje
ali, pričam ti o svakodnevnici, aman :lol: kompromis je kad na odličnom radnom mestu trpiš kolegu koji te nervira, jer jednostavno nemaš izbora...šta ćeš drugo? da daš otkaz? da ubiješ kolegu?
kompromis je kad ti žena ide na živce time što se sprema dva sata za izlazak, ali istrpiš to jer je voliš i jer je divna kad se namontira, npr...dečko, sve su to kompromisi
 
Zašto je kompromis nužan? Ne razumem... Odlazak na drugo mesto automatski vuče kompromis? Ne bih rekao... Lupio sam šta mi je prvo palo na pamet, odlazak na bolje nikako nije kompromis, ustupak po svojoj definiciji nalaže da se ti odrekneš nečega, pustiš nekoga, praktično izgubiš svesno.

Kome treba neka održava, a ja da pustim da neko vrši veliku nuždu po meni da bih održao i sačuvao nešto, što svakako nije funkcionalno čim je do toga i došlo, to mi ne pada na pamet. Nekako ne verujem u onu priču "ako se ne poubijaju nisu se ni voljeli"... To ne znači da na život gledam kao na bajku, ali da pravim kompromise i svesno sebe činim nesrećnog da bih održao nešto, baš mi ne pada na pamet.

- - - - - - - - - -

I znam da će sad možda pojedini reći "ma ti maštaš, pa tako niko ne bi ni bio u braku", pa, kakvi su im brakovi treba i da razmisle o tome.

Bez kompromisa, nema zivota.
 
ako pričaš o nekim krajnostima, onda da, kompromisi nisu rešenje
ali, pričam ti o svakodnevnici, aman :lol: kompromis je kad na odličnom radnom mestu trpiš kolegu koji te nervira, jer jednostavno nemaš izbora...šta ćeš drugo? da daš otkaz? da ubiješ kolegu?
kompromis je kad ti žena ide na živce time što se sprema dva sata za izlazak, ali istrpiš to jer je voliš i jer je divna kad se namontira, npr...dečko, sve su to kompromisi

Pričam o krupnim stvarima... Ne znam kome to ogorčenje, osećaj mržnje i prezira stvori kolega sa posla, neka koja kasni? A i da, jako je slično ono što sam napisao u uvodnom i to što je kolega mentol.

Kolegu zaobiđeš u širokom luku, radiš strogo poslovno, a ženi kažeš da idete u 4, a zapravo idete u 5 i sve se reši vrlo brzo. :) Ja kad idem da se vidim sa ljudima koji kasne, ja im kažem pola sata ranije i dođemo u isto vreme. :)
 
što se krupnih stvari tiče, na to sam već dala odgovor u prethodnim postovima

da, eto...to znači da si fleksibilan i da radiš upravo ono što negiraš sve vreme...praviš kompromis, ustupak, kako god :)
jer, ne pristati na kompromis značilo bi da ne radiš strogo poslovno i ne zaobilaziš kolegu, već zahtevaš da bude onako kako ti smatraš da treba, isto važi i za ženu, kapiraš već poentu
 
što se krupnih stvari tiče, na to sam već dala odgovor u prethodnim postovima

da, eto...to znači da si fleksibilan i da radiš upravo ono što negiraš sve vreme...praviš kompromis, ustupak, kako god :)
jer, ne pristati na kompromis značilo bi da ne radiš strogo poslovno i ne zaobilaziš kolegu, već zahtevaš da bude onako kako ti smatraš da treba, isto važi i za ženu, kapiraš već poentu

Ne pravim ustupak već manipulišem situacijom, baš da bi bilo onako kako ja smatram da treba. :) Uzmeš ono što ti treba bez preterane galame i drame. :)
 
Žene stalno kukaju, ne sve, ali dobar deo žena, i to nije ništa novo... Ono što mene čudi je da im niko ne postavi vrlo jednostavno pitanje, a ono glasi: "Ko vas prisiljava na bilo šta?".

Kada pomenem to, mislim na rađanje dece, karijeru, mislim na frizuru, oblik tela, boju kose, stvari koje će nositi...

Stalno se nešto žale, stalno im je neko drugi kriv, stalno bi ispravljale krive Drine, a cela istina je da su zapravo mediokriteti, da nemaju hrabrosti da žive svoj život kako žele, da padaju na primitivne priče "šta će ko reći"...

Niko te ne može naterati na dijetu, niko te ne može naterati da rađaš, niko te ne može naterati da pripadaš bilo kojoj ideologiji, ideš bilo gde ili radiš nešto što ti se ne dopada... Jedino što vas tera na tako nešto je nečije mišljenje, situacija da će vam se izbor momaka suziti, da ćete privući ljude koji i misle kao vi, i da imate mogućnost da budete srećni.

Kada se ovako postave stvari, vidi se da zapravo niko drugi osim vas i nije kriv...

Pa me baš interesuje zašto svesno postajete mediokriteti, zašto svesno upadate u šablon ili radite stvari da bi vas neko prihvatio, a onda kukumavčite na sav glas i tražite krivce u ljudima koji će to možda prokomentarisati na ovaj ili onaj način?

Da, neko će reći "ona neće da rađa, beži od nje" i otići će svesno od vas... Ali isto tako možda nekome nećete biti interesantni zato što ste plavuša, zato što ste visoke, niske, debele ili premršave... Ali vam je to ok, a kada se pomene rađanje tu se oči vade, a istina je da većina i rađa zato što želi, deo rađa da zadrži partnera, a deo rađa jer im se omaklo. Pa me zanima otkud toliko vađenje očiju na tu temu?

Bog te mazo... sta ti decko radis?! ko je mediokritet ? ko nece da radja? ... vidi , ja razumem da je tebe neka ozbiljno naljutila i onda si pomislio da je ispravno da istreses svu ljutnju i bes po nama ovde zenicama nejakim koje i ne razumeju sta su jbn. mediokriteti ./// jbg, lazem , imam ja dovoljno godina i znanja da znam sta je mediokritet ... cek da proverim jesam li pravilno napisala tu rec.... jesam. Daklem, staje poenta ovog izdrkavanja i pljuvanja ?

- - - - - - - - - -

stvar i jeste u tome što nije u pitanju samo pritisak okoline već postoje želje i htenja koja potiču iznutra.

:heart:
 

Back
Top