ko ste vi?

Upravo tako. Otprilike da smo samo jedinstven raspored kombinacije molekula i gena, koji je kasnije podložan formiranju nekog svog "ja", koje čak nije konačno ni trajno već se menja iz dana u dan kako živimo život.
Ipak, koliko god fosfor i azot bili egzaktni sa jedne strane - čovek kao misaono, emotivno, socijalno, umetničko i ino biće je pojedinačno svet za sebe, i kao takav sasvim autentičan i različit od onog drugog.
 
Covek je tacno na pola puta izmedju pravnika sa pegicama i vezanih molekula secera fosfora i azota.
Samo na toj tacki, na toj polovini puta, stoji covek.
Tu treba ziveti.
To je jedina zajednicka tacka svim ljudima: biti covek.
Nizbrdica je, uz to klizava, i treba uloziti napor da bi u toj tacki balansirali.
 
Poslednja izmena:
Upravo tako. Otprilike da smo samo jedinstven raspored kombinacije molekula i gena, koji je kasnije podložan formiranju nekog svog "ja", koje čak nije konačno ni trajno već se menja iz dana u dan kako živimo život.
Ipak, koliko god fosfor i azot bili egzaktni sa jedne strane - čovek kao misaono, emotivno, socijalno, umetničko i ino biće je pojedinačno svet za sebe, i kao takav sasvim autentičan i različit od onog drugog.
ali, to onda upravo govori da nase "ja" nije odredjeno rodjenjem, vec onom nadogradnjom koja dolazi kasnije
"lekar, pekar, apotekar."........drugarica, ljubavnica.....pegice...
 
Covek je tacno na pola puta izmedju pravnika sa pegicama i vezanih molekula secera fosfora i azota.
Samo na toj tacki, na toj polovini puta, stoji covek.
Tu treba ziveti.
Nizbrdica je, uz to klizava, i treba uloziti napor da bi u toj tacki balansirali.
... ili ta tačka sadrži u sebi sve ostale tačke; kako fosforne i pravničke kao osnovni temelj i nadogradnju, tako i sve prethodne i buduće.

ali, to onda upravo govori da nase "ja" nije odredjeno rodjenjem, vec onom nadogradnjom koja dolazi kasnije
"lekar, pekar, apotekar."........drugarica, ljubavnica.....pegice...
Ne znam zaista. Iz one priče tačno je da sam pravnik, pa ću odgovoriti pravnički - da čovek postaje čovek u trenutku svog rođenja, i od tog momenta počinje da se gradi njegovo "ja".
Verujem da bi neke druge nauke - filozofija, psihologija, neurologija, pa i religija, dale neke druge odgovore možda.
 
ali, to onda upravo govori da nase "ja" nije odredjeno rodjenjem, vec onom nadogradnjom koja dolazi kasnije
"lekar, pekar, apotekar."........drugarica, ljubavnica.....pegice...

Za tu nadogradnju je porodica najbitniji faktor, posebno u prvim godinama života kad dete uči kako da komunicira sa sredinom, da prima ljubav i da daje, da razmišlja, razvija maštu, karakter, sposobnosti. Ne ličimo na roditelje samo zbog genetike, već i zbog porodične atmosfere u kojoj smo rasli, zbog obrazaca ponašanja koje smo naučili u rodnoj kući.
 
Neretko kada o drugima pričaju, ljudi pričaju o sebi.
Portretišući i promatrajući druge, portretišu sebe. Tercijarno daju svoj odraz, prikazuju se kakvi su kada rezonuju ljude, kako i koliko zapravo opažaju, koliko duboko zalaze u tome.
Svako voli da priča o sebi, da se pohvali, pokudi, istakne kakav je kao supružnik, kao roditelj, kao prijatelj.
Kad progovrimo o sebi nekad prikazujemo kako vidimo sebe u zamagljenom ogledalu.
Primetim u razgovoru s ljudima koliko nerealno tumače sebe.
Opravdavaju ne racionalizujući čemu taj monolog u dijalogu.

Ona dobra stara. Kada pitate čoveka šta jeste, on najrađe kaže šta nije: nije lud, nije sisao vesla...

Koliko mnogo volimo sebe da uneseno u priču u sebi ne bismo li skrenuli pažnju i zavredili poštovanje.
 

Back
Top