aj vazi, al ja sledeci put

i bez svadjanja pred konobarom
Sedim u jednom restoranu, u nekom turističkom mestu, čekam svoju dimljenu vešalicu, otpijam duge gutljaje piva i posmatram ljude. Nije gužva, veče je, čuje se sa ulice, a čuje se i tiha muzika...
Za jednim stolom sede dvoje sredovečnih ljudi, žena koja izgleda energično i muškarac sladunjavog izgleda, mladalački i sa ukusom odeven, fensi, prosed, sa tragovima bejbi fejsa na svom izboranom, ali nesumljivo lepom licu. On je okrenut profilom meni, a ona direktno k meni. Ona me povremeno pogleda, informativno, tek da mi uhvati pogled, ali ne uspeva u tome, mada se trudi da me iznenadi.
Ne čujem njihov razgovor, ali vidim da je on zabavlja, i da se trudi oko nje, možda zbog seksa, ili nečeg drugog, ne znam.
Ona ga povremeno pogleda dugim pogledom zainteresovane žene.
Večeraju nešto, neke salate i još nešto u nekim činijama, nemam pojma šta.
Posle nekog vremena dolazi konobar, muškarac se maši za svoju torbicu, ali neodlučno, kao da čeka da ona plati, dok istovremeno ona vadi novčanik i odlučno pruša crvendaća konobaru, dok je tip, tobože, ubeđuje da to ne čini, i da će on to uraditi, a onda, na njenu odlučnost, pravi grimasu koja govori" pa, dobro, ako baš ti hoćeš, ali ja sam hteo..."
Ne znam tačno zašto, ali izgledalo mi je ljigavo.