Ко о чему већина о себи најлепше

Meliot

Elita
Poruka
16.947
Стекао сам утисак да је јако мало људи самокритично и да на сваке начине покушавају да оправдају своје поступке. Да ли сте такви или ипак мислите да понекад погрешите и да не знате увек све најбоље у животу? Какви сте по питању самокритичности?
 
Стекао сам утисак да је јако мало људи самокритично и да на сваке начине покушавају да оправдају своје поступке. Да ли сте такви или ипак мислите да понекад погрешите и да не знате увек све најбоље у животу? Какви сте по питању самокритичности?
u Srbiju, ako oces da te ne mrze, moras o sebi sve najgore da govoris.
 
Pa zar i sad mislis da ce neko reci ovde nesto lose o sebi tj recice bas kako su iskreni o sebi i slicno...

Ja imam talenat da odlazem svoje obaveze i planove i treba mi ponekad dosta vremena da se nakanim da uradim nesto.Postao sam osetljiv u poslednje vreme na stvari koje nekad nisam primecivao i davao na znacaj sto je u neku ruku dobro a u neku lose.Povuko sam se u sebe i nisam siguran da li sam postupio ispravno izbacivsi skoro sve ljude koje mislim da me ne postuju i nece ni izvini da kazu
iz zivota.Mozda vise zbog toga sto me vrednuju i sebe uzdizu na neki nacin i lepe etiketu.

Napravio sam lose izbore u zivotu pa i cak kad sam iz situacije izabrao one izbore koji su najlogicniji ispostavilo se vremenom da bez obzira na sve nisu bili pravi.

Mogu da kazem da sam u tome sve skroman a ponekad umem da bas raspalim po sebi i budem ljut na samog sebe...
 
Стекао сам утисак да је јако мало људи самокритично и да на сваке начине покушавају да оправдају своје поступке. Да ли сте такви или ипак мислите да понекад погрешите и да не знате увек све најбоље у животу? Какви сте по питању самокритичности?

Ја јесам и самокритичан а и оправдавам своје поступке.
 
Mene više fascinira taj deo da ako pišeš ili pričaš o sebi sve najgrđe, predstavljaš se kao neki tunjavac i mentol, to je ok, svi ti veruju i tad si prihvaćen.

Ali zato ako za sebe kažeš bilo šta pozitivno, pohvalno ili šta god dobro, bez obzira da li te sagovornik zna ili ne zna, uvek bude ono "ma, jeste *****" ili kao "ma da ti si najbolji i najjači". Izgleda ok je i prihvatljivo samo kad se kudiš, nemoj slučajno nešto lepo o sebi inače te odbace.
 
Mene više fascinira taj deo da ako pišeš ili pričaš o sebi sve najgrđe, predstavljaš se kao neki tunjavac i mentol, to je ok, svi ti veruju i tad si prihvaćen.

Ali zato ako za sebe kažeš bilo šta pozitivno, pohvalno ili šta god dobro, bez obzira da li te sagovornik zna ili ne zna, uvek bude ono "ma, jeste *****" ili kao "ma da ti si najbolji i najjači". Izgleda ok je i prihvatljivo samo kad se kudiš, nemoj slučajno nešto lepo o sebi inače te odbace.
,,Какав сам мајстор таквог у кругу од 100 километара нема''. Мало безвезе ѕвучи када неко сам за себе то каже.
 
,,Какав сам мајстор таквог у кругу од 100 километара нема''. Мало безвезе ѕвучи када неко сам за себе то каже.

Kaži mi samo, jel bitnije kako šta zvuči ili šta je istina? Ako je istina to što neko kaže, zašto bi neko imao problem sa tim? Ako si ti zaista majstor u čemu god, zašto bi automatski neko sumnjao kad ti to kažeš?

Ali zato ako kažemo za sebe da smo nesposobni, jadni, glibavi, to je svima kao "a, pa da, to je to".
 
Kaži mi samo, jel bitnije kako šta zvuči ili šta je istina? Ako je istina to što neko kaže, zašto bi neko imao problem sa tim? Ako si ti zaista majstor u čemu god, zašto bi automatski neko sumnjao kad ti to kažeš?

Ali zato ako kažemo za sebe da smo nesposobni, jadni, glibavi, to je svima kao "a, pa da, to je to".
Нико није рекао да човек сам себе треба да ниподаштава али не треба сам себе хвалити и треба увек бити самокритичан. Треба другима оставити да процене ко смо и какви смо ми у ствари.
 
Нико није рекао да човек сам себе треба да ниподаштава али не треба сам себе хвалити и треба увек бити самокритичан. Треба другима оставити да процене ко смо и какви смо ми у ствари.

Drugi će svakako proceniti na kraju, to nije sporno. Nego sam primetio da se uvek više skače na one što kažu koju lepu o sebi, nego na one koji se pljuju sami.
 
O sebi ne pričam, niti nešto posebno ovde pišem.
Zašto bih?
Svako ' sve zna o svima', što je, najčešće, daleko od istine.
Moji rezultati i životni tragovi govore mnogo više i bolje od onoga što bih sročila u nekoj priči ili postu.

Svakako, to sam više puta naglasila, ne umem biti slatkorečiva ni u etru, ni na javi ni u snu, ali su mi misli, namere i postupci najdobronamerniji, kako god ko shvatio.
 
Kaži mi samo, jel bitnije kako šta zvuči ili šta je istina? Ako je istina to što neko kaže, zašto bi neko imao problem sa tim? Ako si ti zaista majstor u čemu god, zašto bi automatski neko sumnjao kad ti to kažeš?

Ali zato ako kažemo za sebe da smo nesposobni, jadni, glibavi, to je svima kao "a, pa da, to je to".
To je ono tipično - daj da se sam pokudim da bih preduhitrio druge. Onda kažeš: "pa reko sam!" i čiča miča gotova priča, ublažio si pad. Opšteprihvaćena lažna skromnost kao večiti nevidljivi štit.
 

Back
Top