Ko je bio Josip Broz Tito?

da meni je poznata drazina biografija...tipicni sisac, karijerista, polu spijun....sta s njegovom biografijom?
srpska istorija.. ti si zlato vrlo zelen za srpsku istoriju....nisi nista napravio za nju.....i sta je momentalna srpska istorija? politicka usluga?

ti nisi dostojan da srpsku istoriju spominjes...A sto se tice Draze, nije on ordenja i zasluge primao samo u II sv.ratu...Nije on samo heroj II sv.rata na ovim prostorima, prvi gerilac okupirane Evrope...

evo malo ukratko za tebe kiseli, a ti mi posle izbaci dokaze o Titovom bravarskom kursu:hahaha:

.......Ali, pre nego što je dobio diplomu, Draža je kao pitomac dospeo na bojno polje. U Prvom balkanskom ratu, 1912. godine, njegova klasa je raspoređena na položaje bataljonskih ađutanata.

Najpouzdanije verzije o Dražinom učešću u Prvom balkanskom ratu oslanjaju se na sećanje njegovog prijatelja, pukovnika Đorđa Dunjića, objavljeno 1975. godine. Prema Dunjiću, Draža se nalazio u IV prekobrojnom pešadijskom puku prvog poziva. Ova jedinica je bila u sastavu Drinske divizije, ali je na početku rata prebačena u Dunavsku diviziju drugog poziva, tako da se Draža borio na makedonskom frontu. U Kumanovskoj bici Draža je dospeo sred najžešćih okršaja, kod Nagoričana i reke Pčinje. Dobro se pokazao, pa je pored Srebrne medalje za hrabrost dobio i čin narednika. Posle ovoga, Dražina divizija je u sastavu Druge armije generala Stepe Stepanovića učestvovala u opsadi Jedrena.8

U Drugom balkanskom ratu Dražin IV prekobrojni pešadijski puk najpre se borio na pravcu od Stracina do Krive Palanke. Potom je iz Dunavske divizije drugog poziva prebačen u Moravsku diviziju drugog poziva. Na dužnosti vodnika jedne pešadijske čete, Draža je učestvovao u borbama na Zletovskoj reci i dalje prema Kočanima. Tu je srećno preboleo svoje prve rane. Zajedno sa svojom klasom, 18. jula 1913. godine proizveden je u čin potporučnika.


.........Na toj dužnosti učestvuje u Cerskoj bici, da bi već 9. septembra postao i zastupnik ranjenog komandira iste čete, kapetana II klase Čedomira Stanojlovića. Dobro se pokazao i u narednim borbama protiv Austrougara, o čemu svedoči pohvala majora Dušana Besarabića:

U borbi hladan i priseban naročito 24. i 25. oktobra na Kostajniku i 7. novembra na Plandištu gde je ostao na položaju i ako mu je bataljon malo odstupio.

Za koje se odličje predlaže: Zlatnu medalju za hrabrost.12

U službenim beleškama iz Kolubarske bitke, major Ljubomir Đorđević takođe predlaže da se potporučnik Mihailović odlikuje Zlatnom medaljom za hrabrost, što je posle pobede srpske vojske i učinjeno. Evo Đorđevićeve preporuke:

Aktivni pešadijski potporučnik g. Dragoljub Mihailović iako mlad oficir ipak umešno je rukovao četom pri odbrani Majdanpekske Glavice, kao i ličnom hrabrošću 14. novembra, kao i pri napadu na položaje oko zauzimanja Valjeva 26. novembra, odlikovao se ličnom hrabrošću i umešnim komandovanjem čete (iako je komandovao) nedovoljno obučenim obveznicima iz novih krajeva, zašta ga treba odlikovati zl. medaljom za hrabrost.13


Od 20. novembra 915. pa do 21. februara 916. god. kao vodnik mitralj. odelenja III prekobr. puka za vreme povlačenja kroz Crnu Goru bio je najodaniji pomagač svoga komandira, veliki prijatelj svojih ljudi - vojnika

Dražin III prekobrojni puk je 9. februara 1916. prekomandovan u Vardarsku diviziju, da bi sledećeg dana bio upućen u logor Ipsos. Uoči polaska u ovaj logor na Krfu, komandant 3. bataljona, major Ljubomir Đorđević, dao je sledeću službenu ocenu potporučnika Dragoljuba Mihailovića:

Peš. potporučnik g. Dragoljub Mihailović kao zastupnik komandira čete komandovao je četom dosta uspešno.

U borbama tokom ovog rata pokazao je da je pun energije, ima inicijativu, dosta odlučan, hrabar, i ako je mlad oficir komandovao je četom dosta umešno i uspešno, hladan i priseban za vreme rata pokazao je da ima sposobnosti i volje za vođenje trupe.

Karaktera odgovornog i čvrstog.

Službu vrši sa razumevanjem i predanošću, k istoj uredan, raznovrstan i tačan oficir, inicijative u radu ima dovoljno, vladanja i ponašanja u službi i van ove primeren.

Po opštoj i stručnoj spremi koju je pokazao za vreme rata da ima i može se potpuno upotrebiti za vodnika pa i za komandira čete.15


Na Solunskom frontu Draža je učestvovao u borbama na Ostrovskom jezeru, Gorničevu, kod Žiove, na kotama 1050 i 1368, na Sokolcu, Zelenom brdu, Govedarskom kamenu i Dobrom polju. U bici kod sela Neokazi i Donje Vrbene, 11. septembra 1916, Draža je teško ranjen. U službenim beleškama stoji da je on tada bio "zastupnik komandira" Mitraljeskog odeljenja, a isti položaj navodi se i u spisku "naročito odlikovanih" u toj borbi. Lekarska komisija u Solunu procenila je da zbog posledica ranjavanja potporučnik Mihailović "više nije za stroj", pa je ponudila "službu u pozadini".16 Međutim, Draža je to odbio. Posle oporavka, vratio se na prvu liniju fronta, u svoju jedinicu, aprila 1917. godine.

Ove događaje beleži i potpukovnik Kosta R. Đorđević u ratnoj oceni potporučnika Mihailovića:

U borbama na Solunskom frontu 1916. god. pa do 14. I 917. god. do koga je dana bio pod mojom komandom, svuda je se istakao neobičnom hrabrošću, istrajnošću i požrtvovanjem. Tada je predlagan češće za unapređenje.

Kao rezime njegovog službovanja mogu reći: odličan oficir i službenik u svakom pogledu.17


Za period posle prekomande potpukovnika Đorđevića, ratnu ocenu potporučnika Mihailovića potpisali su major Milorad Radović i potpukovnik Svetozar Hadžić. Radović je bio komandir Mitraljeskog odeljenja 2. bataljona 23. pešadijskog puka (koji je početkom 1918. godine preimenovan u 1. jugoslovenski pešadijski puk novoosnovane Jugoslovenske divizije), dok je Hadžić komandovao 2. bataljonom. Dražu i dalje vidimo na istoj dužnosti: vodnik Mitraljeskog odeljenja 2. bataljona, osim od 27. aprila do 17. jula 1917. godine, kada je zastupao ranjenog komandira, majora Radovića.

Major Radović i potpukovnik Hadžić, takođe 1923. godine, potpisali su sledeću ratnu ocenu za potporučnika, a kasnije poručnika, Dragoljuba Mihailovića:

Učestvovao u borbama: 1917. god. u lokalnoj ofanzivi Vardarske divizije od 25. IV - 8. V; u lokalnoj ofanzivi Vardarske divizije od 17. VIII - 21. VIII; u proboju Solunskog fronta 1918. godine u borbama na Dobrom polju, Kozjaku, Konopištu, pred Kavadarcima, kod Gradskog i kod sela Dragova (pred Štipom) od 1. IX - 11. IX. Uvek komandovao mitraljeskim vodom sa zadatkom potpomaganja pešadije vatrenim dejstvom u zauzeću položaja ili pri gonjenju. Zadatke izvršavao s uspehom. Lično se držao hrabro. Komandovao s uspehom. Za operacije u 1918. god. pohvaljen naredbom komandanta Jugoslovenske divizije br. 243, od 2. XII 1918. godine.

Kakve je vojničke sposobnosti pokazao za vreme ratova: Hrabrost, umešnost, hladnokrvnost, istrajnost, odlučnost, inicijativu u poslu i jak karakter.

Lične karakterne osobine i fizičke sposobnosti: Iskren, otvoren, čestit, čvrst karakter, umešan, odlučan, hrabar, inicijator; fizički sposoban da služi u ratu.

I ova dva viša oficira, kao i potpukovnik Đorđević, daju visoku završnu ocenu Dragoljuba Mihailovića:

Službu vrši marljivo, umešno, s razumevanjem, prethodio ličnim primerom vojnicima u teškim borbenim situacijama. Potpuno pouzdan starešina i pomoćnik... Zaslužuje preporuku potpuno. Upotrebljiv za trupnu službu u miru i ratu, kao i za kancelarijsku službu.19

Prvog dana proboja Solunskog fronta, 1. septembra 1918. godine, Draža je unapređen u čin poručnika.

Za majorom Andrijevićem otišli su komandiri četa, pa i Draža, za koga potpukovnik Kostić u optužnici kaže:

Aktivni potporučnik, vodnik 3. čete 1. bataljona Dragoljub Mihailović koji dolazi na Biljeg, potpisati mu naređuje da ode kod čete, on po mraku odlazi, ali ne kod čete već u kolibu na Kostajniku kod svog komandanta bataljona i on je za ovo uzet na odgovor i optužen.20

Godinu dana kasnije, kao pukovnik na Solunskom frontu, Kostić daje predlog komandantu Drinske divizije za unapređenje "u čin aktivnog pešadijskog poručnika, potporučnika g. Mihailovića, pošto je njegova krivica, zbog koje je bio stavljen pod sud, raspravljena kao istup sa 15 dana disciplinskog zatvora, a sve njegove starešine bile su mišljenja, da unapređenje u čin poručnika potpuno zaslužuje svojim držanjem u borbi i svojim vršenjem službe".22
:
:
:
Početkom sledeće, 1917. godine, za Dražu se založio lično komandant Prve srpske armije vojvoda Živojin Mišić. Vojvodino mišljenje o potporučniku Mihailoviću bilo je sledeće:

Da se ovaj valjani i hrabri oficir odmah unapredi u čin poručnika s povraćajem ranga, pošto je tuđom greškom izostao od unapređenja.24


Orden belog orla sa mačevima IV reda dobio je 25. januara 1918. godine, "za stečene zasluge i pokazanu hrabrost u ratu". Mladi oficiri su veoma retko dobijali ovo odličje, jedno od najvećih u srpskoj vojsci. Drugo mitraljesko odeljenje 23. puka, kao jedno od četiri u puku, odlikovano je Zlatnom medaljom za hrabrost. Najzad, Draža je 1917. godine dobio i engleski Vojni krst, jedini u svojoj diviziji, po izboru komandanta divizije.


ITD...

Na kraju Prvog svetskog rata, poručnik Dragoljub Mihailović nosio je sledeća odličja:

1. Srebrnu medalju za hrabrost (Službeni vojni list br. 33, Beograd, 12. jun 1913),

2. Zlatnu medalju za hrabrost (Službeni vojni list br. 15, Niš, 4. jun 1915),

3. Engleski vojni krst (Solun, 1917. godine),

4. Orden Belog orla sa mečevima IV reda (Službeni vojni list br. 5, Solun, 25. januar 1918).25
 
ti mozes mirno pisati datume .....papir sve podnosi.... nisi lit i bio ista osoba koja je tvrdila da je draza najodlikovaniji srpski oficir...i sada najedanput trebas potvrdu mrtvog misica (kojem stavljas reci u usta)...
misic se bavio potporucnicima?...na njegovoj poziciji..ti nisi video vojske...
 
Poslednja izmena od moderatora:
znam ja da je sve ovo ordenje prekomplikovano za tebe...

i jeste kiseli, isti ovaj Vojvoda Mišić...:lol:

„Iz svega što sam čuo i video ja sam duboko zažalio sto smo se mi na silu Boga obmanjivali nekakvom idejom bratstva i zajednice… Svi oni jednako misle, to je svet za sebe, ma sa kakvim predlogom da se pojaviš….. stvar je propala…..

Ništa se ne može zajaziti, ničim što bi joj se ponudilo.

Ja sam sa tim načisto. Dvoje nam kao neminovno predstoji: potpuno se otcepiti od njih, dati im državu, nezavisnu samoupravnu, pa neka lome glavu kako znaju, a drugo je, upravo prvo, da u zemlji zavedemo vojnu upravu za dvadeset godina i da se zemlja sva baci na privredno i ekonomsko podizanje, daleko od svih politickih uticaja. Ako to ne može, onda se otcepiti, dati im njihovu državu.

Granice će biti gde ih mi povucemo, a mi ćemo ih povuci ne onde gde naše ambicije izbijaju na povrsinu, nego onde gde istorija i etnografija kažu; gde kaže jezik i običaji, tradicija i najzad gde se sam narod po slobodnoj volji opredeli, pa će biti i pravo i Bogu drago.

A Italijani? Neka im je sa srećom. Neka se oni Hrvatima usreće. Ja sam duboko uveren da se mi njima nećemo usrećiti... Ti su ljudi svi odreda, prozirni kao čaša, nezajažljivi i u toliko meri lažni i dvolični da sumnjam da na kugli zemaljskoj ima većih podlaca, prevaranata i samoživih ljudi.

Ne zaboravite Visočanstvo, moje reči. Ako ovako ne postupite siguran sam da ćete se ljuto kajati.”

Zabeležio sekretar vojvode Mišića Milorad Pavlović



I da ustanes kad mu ime ispisujes ovde...
 
mislis majora misica, zar ne?...nije bas dao zivot za drazu, ali ti volis patetiku....zamisli sin misica se zrtvuje za drazu....kako to gordo zvuci (kao i sam misic da je ziv, bi verovao u vojnicki genije doticnoga...
 
Poslednja izmena od moderatora:
mislis majora misica, zar ne?...nije bas dao zivot za drazu, ali ti volis patetiku....zamisli sin misica se zrtvuje za drazu....kako to gordo zvuci (kao i sam misic da je ziv, bi verovao u vojnicki genije doticnoga...koji si ti jadnik....)

opusti se kiseli...jeste mislim na onog majora Misica koji je poginuo za Drazu...

major Misic i major Ivan Fregl su prilikom nemackog opkoljavanja potrcali Nemcima u susret, a Misic je na nemackom uzviknuo da je on Mihailovic, u sta su Nemci poverovali u prvi mah...Prevara je otkrivena, pa su i major Mišić i major Fregl streljani.

Djeneral Zivojin Misic mogao je da se ponosi svojim sinom kog je gajio u duhu srpske i ratnicke tradicije. Nije pokleknuo pred mucenjima, iako je bio veoma bolestan, i nije mogao da podnosi velike napore. Hrabro je podneo smrt, dokazavsi pritom da je pravi sin svoje otadzbine i svoga oca velikog Zivojina Misica.

al sta ti znas o tome kiseli...komplikovano, komplikovano...ne mozes ti to da razumes...
 
6 decembra opkoljeni i zarobljeni od Nemaca u okolini Mionice major Aleksandar Mišić sin vojvode Mišića i njegov načelnik štaba major Ivan Fregl obojica u propisnoj oficirskoj uniformi. Obojica osuđeni na smrt i streljani 17 decembra. Molim da se major Mišić odlikuje Karađorđevom Zvezdom III reda sa mačevima kao jedan od prvih saradnika i major Fregl istim ordenom četničkog reda. Za ovaj slučaj kao narodni izdajnici da se javno ožigošu Jovan Skava samozvani vojvoda Kolubarski, Njegovan Papje, iz Mionice i Petar Branjević svi saradnici izdajnika Koste Pećanca kao i da se liše svih vojničkih zvanja. Ja ucenjen od Nemaca omalovažavaj ućom sumom. Mihailović.

...i tako kazes polozio zivot za drazu......?
 
:hahaha:...jel si to sam napisao il iskopirao iz tvojih dobro znanih izvora:hahaha:

humor i zabava, opet si promasio pdf...:lol:

pozdrav kiseli, odo na vazduh, preporucujem i tebi da malo izadjes ili ces da nastavljas da zabavljas...

ne mozes ti kiseli, kao Hrvat, da razumes te junacke i herojske podvige...kapiras?...hehehe
 
:hahaha:...jel si to sam napisao il iskopirao iz tvojih dobro znanih izvora:hahaha:

humor i zabava, opet si promasio pdf...:lol:

pozdrav kiseli, odo na vazduh, preporucujem i tebi da malo izadjes ili ces da nastavljas da zabavljas...

ne mozes ti kiseli, kao Hrvat, da razumes te junacke i herojske podvige...kapiras?...hehehe

nisam koco, to je depesa broj 55 draze, za kraljevsku vladu u londonu, pa sam je kopirao,tek toliko da vidis kako to izgleda, da ne bi poceo da da pevas uz gusle o herojstvu draze...da li si znao da je drugi sin vojvode misica, vojislav misic, bio u partizanima? verovatno nisi, pa , je vreme da te obrazujem malo:hahaha:
 
dobro bre kiseli dokle vise sa tim glupostima...pa ti nisi ni svestan sta si postavio:hahaha:...opet si promasio pdf...Humor i Zabava, nikako da zapamtis...

i da ustanes kad kucas ova imena...stojeci da kucas...hehehe

jel ti znas kiseli da je major veliki Ivan Fregl kao poslednju zelju imao da komanduje streljackim vodom koji je streljao njega i Misica i ta zelja mu je uslisena...To ti je jedan od najvecih slovenackih cetnika...i tada se raspisuje poternica za Drazom na 200.000 dinara...to ono, dok jos nisu culi za bravara...I to bese prva ucena za nekim vodjom pokreta otpora u okupiranoj evropi...al sta ti znas o tome...hehe

i naravno kiseli, ne treba da ti ponavljam, a i sam znas...Srba je u partizanima bilo najvise od svih naroda, i Srbi su najzasluzniji za antifasisticku borbu partizana, i Srbi su najvise zrtava podneli, na obe strane, za saveznicku stvar...to nikad nije bilo sporno...
 
Poslednja izmena:
jel ti znas kiseli da je major veliki Ivan Fregl kao poslednju zelju imao da komanduje streljackim vodom koji je streljao njega i Misica i ta zelja mu je uslisena...To ti je jedan od najvecih slovenackih cetnika...i tada se raspisuje poternica za Drazom na 200.000 dinara..

paritet je bio slab , odnos nedicev dinar reihmarka, pa je ispalo da je tvoj ljubimac bio ucenjen na velikih 2083 nemacke marke (sto se covek i bunio, da je ucenjen na taku beznacajnu svotu) :hahaha:

i tako kazes trazio da komanduje streljackim vodom....odakle ti ideja da je streljan pred streljackim vodom?
last_request.jpg
 
ti stvarno ne znaš zbrojiti dva i dva

ajde nađi mi jednu sliku bilo Josipa Broza ili Josipa Broza - Tita, koja je starija od njegovog ulaska u AU vojsku - platim rundu za svaku!

ne volim citirati sam sebe, ali za kiselog, rekao sam sliku STARIJU OD A-U, a ne iz 27.g.

dakle, nemam ništa protiv tebe, ali izgleda da me stvarno nisi razumio, ili me nećeš razumijeti: ja sam rekao da je taj čovjek po mome skromnom mišljenju (koje uopće ne mora biti točno, ali eto, zainatio sam se i od njega ne odstupam), tko god on bio - preuzeo identitet onog Josipa Broza koji je služo bravarski zanat u Sisku. Ta zamjena identiteta je izvršena najkasnije do 1914. g.
Tako da svaka slika koja postoji, a ona je nakon 1914. g. prikazuje jednu te istu osobu, onu koja je preuzela identitet Josipa Broza.

Da li se sad razumijemo?

A ovo o jeziku i narječju, što bi rekao ovdje jedan član: može bit, a i ne mora!
 
drugim recima, pricas tek toliko da pricas? volis teoriju zavere.:D

pa baš obratno, ne bi mi vjerovao
šteta što nisi razumio smisao onoga što sam rekao u vezi ove teme, ali nek ti bude.... ja nisam od onih koji su nervozni i nesretni jer na tamonekomforumu je netko imao drugo mišljenje od mene

ali mislim da je bolje da ovo više ne forsiram, iz jednostavnog razloga što nemam vremena kao ovdje neki prisutni dokoni penzioneri, ili vječiti studenti.... (oni koji će se prepoznati nek se ne ljute, ovo ne ide na njihov račun!)

daklem, što se mene tiče, možeš ostati sasvim uvjeren da je Tito u stvari Josip Broz, sin Franje Broza i Marije, rođene Javoršek.

samo za kraj, da te pitam: koliko je braće i sestara od njih ukupno 15, poživjelo da vidi svog brata kao Maršala Jugoslavije?
 
O Todorovicevom djelu "Hochstapler" Citirajte i odgovorite
Tito i Hitler bili skolski drugovi?

Nostalgicari za Titovim dobom, (ali i njihovi protivnici), na prostoru bivse Jugoslavije dozivljavaju pravi preporod. Marsal se uveliko kopira cak i po njegovim bijelim uniformama, ali su te kopije toliko lose da "original" nikad dostici nece, cak ni priblizno.
Casopis EM je u posljednjem broju objavio sa mnogo detalja reportazu o besmrtnom Titu.Ipak to je samo jedan trenutak beskonacnosti Titove slave, koja ponovo zraci u citavoj bivsoj Jugoslaviji. Sa primjetnim zadovoljstvom reporter smatra da je to ipak zaradjeno i primjerno za doticnu licnost. . Ali to je samo jedan dio fenomena zvanog Tito, koji ide mnogo mnogo dublje.
To sto se u Crnoj Gori i drugdje trenutno dogadja , nije samo igranje sa starim jugosimbolima, pjesmama, jezickim sloganima, to je u stvari jedan trenutno 17 godina stari referendum, u kojem Tito suvereno pobjedjuje.
To vazi takodje za uspjehom razmazene Slovence. Oni su prije nekoliko godina u anketi koja je provedena u preko 80 % slucajeva, izjavili da je njihov zivot u Titovoj Jugoslaviji bio veoma dobar, i imaju veoma dobra sjecanja na to vrijeme. Sa tim su svi poslijetitovski politicari dobili jednu nezvanicnu, ali uvijek prisutnu "jedinicu za mjerenje " njihovog djelovanja i uspjeha, sa kojom moraju zivjeti, ali u velikom dijelu moze im samo praviti teskoce.

Tito Hochstapler

Kad mu vec ne mogu nista, preostaje samo pljuvanje po Titu i to u svakom pogledu. Ko si pak zeli mantil obuci, koji je par brojeva veci, da bi mu mantil stajao, mora se dobro naduvati, To objasnjava i djeciju lutkarsku predstavu ratnih zlocinaca Tudjmana i Milosevica, koji su u kopiranju Tita uptrebljavali sve, od bijelih uniformi, ordena, luksuznih auta, ostrva za odmor, kuba cigara, americkog viskija.... ali su sa tim samo demonstrirali sopstvenu nemoc.
Tudjman i Milosevic su mrtvi, ali jos zive samo male zabe krastace, sa njihovim tugaljivim kreketanjima. U Srbiji je u augustu 2004 izasla knjiga "Tito Hohstapler", napisana od jednog provincijskog suca.
U ovom djelu autor tvrdi:
1. Tito nije bio Tito, vec Titov polubrat,
2. Tito je za vrijeme prvog svjetskog rata pohadjao habzbursku skolu za spijune i
3. da je bio skolski kolega Adolfa Hitlera.
Iako je poznato je da je 1913. Hitler napustio Austriju i rat proveo u Bajernskoj armiji, ovakve istorijske cinjenice ne interesiraju balkanske bajkopisce. Za njih je takozvani Tito bio jedan habzburski spijun, slobodni zidar, tajni agent Vatikana i slicno.
U Srbiji je knjiga Hohstapler kao schund zabranjena. ali je zato u Hrvatskoj 2004 dozivjela novo izdanje. Naravno, to djelo su hrvatski sovinisti odusevljeno pozdravili, ali ipak to ne govori mnogo, jer je i u Hrvatskoj kao i u citavoj bivsoj Jugoslaviji, titonostalgija iz godine u godinu sve veca. Iako su u Hrvatskoj rezultati nesto stidljiviji.

Tito, dolazi odmah nazad

Jugoslavenstvo u inostranstvu se danas u zemlji i ne primjecuje. Krajem juna 2007 zavrsava u Hamburgu Era od Gordane Vnuk. Ova Hrvatica je 6 godina vodila alternativni teatar Kampnaegel. Njenu oprostajnu dvocasovnu reviju "Tito, izvjesni pokazatelji nostalgije", je pokrenula, stavila na daske i na jednom visednevnom festivalu"Tito, treci put", inscenirala kao primjer Titovih predstava, sa kojim je frau Vnuk jos prije u citavom svijetu gostovala. Dobro promisljeno od strane rezije, da ovaj furiozni show bude izvodjen u vrijeme sastanka EU vrha, samo je povecao opcu odusevljenost.
Titoville com, slucaj ili namjera, adresa Titove stranice asocira na mrtvog Marsala kao postidjena dobrodoslica. U svakom slucaju ima odjeka da je to mladi slovenacki muzicar, Matjaz Srebotnjak jos 1993, na internet postavio, kao jednu sliku iz realnosti. Josip Broz Tito rodjen 7 maja 1882. u hrvatskom selu Kumrovcu, umro u vojnoj bolnici u Ljubljani 4 maja, ipak i dalje zivi. On zivi na najmanje 14 znakova ulica, mostova, skola u glavnom gradu Makedonije Skoplju. On zivi u uvijek novim anketama, provedenim u svim nasljednickm drzavama, i to sa rastucim simpatijama. On zivi u scenarijima, pozoristima, radioprogramima, knjigama, vicevima (narocito) i u bezbrojnim usporedbama danasnjih rasturenih strvina bivse Jugoslavije, sa Titovom Jugoslavijom, okruzenom istokom i zapadom i razmazenom kreditima. Ko zeli danas da zna, da je na Titovu Jugoslaviju primjenjen ljuti prosvjed Osvalda Spenglera "o pokretu nezaposlenih pod vodjstvom lijenih radnika" u medjuratnoj Njemackoj?

Trava izmedju Titovih mramornih ploca i raspad Jugoslavije

Ne postoji beogradski plan ulica u kojem je Kuca cveca oznacena? Nastala je 1974 kao mjesavina tropskog vrta i kluba za diskusije. 8 maja 1980 je ovdje sahranjen Tito. Dobio je "najdostojanstveniju sahranu dotadasnje ljudske povijesti", kako se beogradski "Danas" tacno na 25 godisnjicu izjasnio: vrhunski politicari iz 127 zemalja odali su posljenju pocast, medju kojima 4 kralja, 31 predsjednik drzave, 22 premijera, 47 ministara vanjskih poslova... uz to i poimence svjetski politicari cija imena vec dugo stoje u panteonu svjetske politike, kao Indira Gandi, Margaret Tacer, Wili Brant, princ Filip, Bruno Krajski i mnogi drugi. Razgovori, kontakti i dogovori - Kuca cveca je kratkotrajno bila centar svijeta i most izmedju blokova.
Nakon tog je bilo mirnije a zatim citave devedesete, Titov grob ostaje bez pocasne straze, posjetilaca, samo 4 maja Jovanka dolazi sa cvijecem i trava raste izmedju mramornih ploca. Tamo vani se Jugoslavija raspada, ali u svimnjenim nasljednicama, se ipak inscenira najljepsi serijal za Tita. U Srbiji pocinje Goran Markovic 1992 sa filmom Tito i ja koji je i danas hit, mali Zoran kojeg igra Dimitrije Vojnov odnosi godine 54. nagradu za najbolji Tito recital, i kroz to smije da posjeti Tita, prolaskom kroz najludje nesrece biva spasen od samog Tita na bijelom konju, ali i na kraju mu priznaje: Tito, ja volim vise mamu i tatu od tebe i takodjer druga Wajsmilera u ulozi Tarzana.
1994 Zelimir Zilnik (koji je takodjer bio prisutan u Hamburgu 2007) snima njegovu smijesnu pricu " Tito po drugi put opet medju Srbima".
1999 nastavlja hrvatski filmski veteran Vinko Bresan sa filmom "Marsal" ( ne "Duh marsala Tita") : grupa ideoloskih tvrdokozaca inscenira na jednom otoku pretpotopski komunizam. Predvodi ih covjek u marsalskoj uniformi sa podignutim glasom, gdje se na kraju otkriva da je on jedan ludjak pobjegao iz ludnice.
U Sloveniji je godinama prije toga, glumac Ivan Godnic, imao uspjeha sa programom uzivo "Klicemo duhove", koji je isao preko radio Kranja. Slusalac postavlja pitanja na slovenackom, a Godinic odgovara sa Titovim hrvatskim dijalektom, u jako lijepo imitirajucem tonu sa njegovom poznatom dramaticnosti, koja je starom bila osobena: ti govedo, za tebe sam isao u zatvor dok si ti tvoju staru kresao. Tehnicari u studiju su se zestoko smijali, a slusaoci kao da su zaboravili da je Tito mrtav vec vise od 12 godina, i predlazu na hrvatskom "Tito vrati se , odmah, prvim autobusom"

Pocasna titula za politicare: Ti si Tito

Kad je u Bosni rat bio na vrhuncu, Vaclav Havel je posjetio Sarajevo. Bilo je kao da je Tito dosao, sjecaju se godinama poslije ljudi, koji su mu tad porucili "ti si Tito" kao najveci moguci kompliment. Kumrovac, Titovo rodno mjesto, postaje svjetskim mjestom hodocasca, ovdje u ovom krajoliku stoje Titove biste od Mestrovica, Augustincica i drugih umjetnika. Sve dok nisu hrvatski sovinisti to eksplozivom raznijeli. Sto se vise novi gospodari, Hrvat Tudjman, Srbin Milosevic i drugi slicni, pusu u bijelim uniformama i Titovoj retorici, to sve vise nerviraju obicne ljude kao lose Titove karikature.
Pouzdani "izdajnik" DEMOSKOPIJA je zabiljezila, 33 % Srba i 39 % Crnogoraca nazvali su Tita u anketi 1998 najvecim Jugoslovenom 20. stoljeca. Krajem 2003. izabrali su ga Hrvati za najvecu licnost Hrvatske povijesti. Ne govori se uopste o grafitima (Tito vracaj se, sve ti je oprosteno), ne govori se uopste o natpisima Tito iz kamena na brojnim proplancima, Titovim slikama u radionama, pjesmama o Titu od Brene ili Danila Zivkovica, koje i danas svako zna napamet. Tito je bio mrtav, ali kao iznandnacionalna figura za identifikaciju, zraci zivahnije nego za vrijeme zivota. Titova najveca greska je bila to sto je umro, pisalo je prije deset godina beogradsko Vreme.

.
..............
 
Kakav je bio Tito

Horst Grabert, njemacki ambasador u Jugoslaviji krajem 70-ih, imao je jedan jako blizak trajni kontakt sa Titom i mogao je deceniju poslije prepricavati najljepse Titove dogadjaje. Iz ovog postaje jasno zasto nije u pravu onaj ko je Tita predstavljao kao diktatora, ratnog zlocinca i slicno. Tito to nije bio nikad, jer nikad nije imao ni potrebu za tim.

Cesto sam se zabavljao, dok sam kasnije , Titove kriticare propitkivao sta su radili 4. maja 1980 kad je Tito umro. Ako su govorili istinu, rekli su da su plakali a ako su nesto drugo rekli, onda su lagali ili su bili nacionalisticki emigranti, koji, sto je i razumljivo, nisu Titovoj Jugoslaviji vjerovali.
Takodje i nakon Staljinove smrti 1953, su milioni ljudi plakali, ali ipak ne moze se Staljin usporedjivati sa Titom. Da su bili ljuti neprijatelji znali smo jos od prvog dana konflikta Tito-Staljin, koji je u godinama 47-55. Jugoslaviji zivjela u stalnoj prijetnji od Staljina i njegovih satelita. Kako je zemlja tad reagirala i na kraju primorala Sovjete da se pognu, na to se mora i danas u bivsoj Jugoslaviji biti ponosan, a sto je i slovenacka televizija prije nekoliko godina prenijela u vise nastavaka. O tom su postojale knjige od Djilasa (Razgovori sa Staljinom), Vladimira Dedijera (Staljinova izgubljena bitka) i mnoge druge, koje prikazuju sve relevantne detalje. Staljin je bio za ljude uzdignuto bozanstvo, dok je Tito bio sa ljudima i znao je kako ih oduseviti. U principu je bio los govornik, koji je zapinjao kod svake strane rijeci, ali je mogao jasna objasnjenja izreci, jer je tako jednostavno govorio, onako kako mu je njegov jezik sela to dopustao. Tu je izbacivao svasta, sto se za cas po cijeloj zemlji culo, njegov poznati ispad u crnogorskoj Podgorici " Podgorica, poznajem Podgoricu jos prije rata,eee ili Titograd, kako se sad zove".

Ne svadjajte se vise

Ili njegov legendarni novogodisnji govor, koji je zavrsio sa jednim stidljivim " i ne svadjajte se vise". Na makedonskom radiju su mi pustili jednu tonsku traku: Tito negdje u najdubljoj provinciji od gradonacelnika srdacno pozdravljen sa rijecima" osjecajte se kod nas kao kod kuce" .. Na to se Tito brecnuo" jesi li lud, kod kuce nas je bilo 15 djece, tu je bio uvijek uzas i ne zelim se osjecati kao kod kuce". Traka nije nikad upotrebljena, ali sadrzaj je znala citava Jugoslavija.
Ili savrsena knjiga "Privatni zivot predsjednika Tita" koja sadrzi slike, koje niti jedan politicar nije nikad objavio. Na primjer, na jednoj je Tito kako objasnjava napetoj Gini Lolobrigidi svaki njegov orden na marsalskoj uniformi. Tereza Kesovija, svjetska sansonjerka iz Konavlja, mi je pricala da je bila Titova najdraza pjevacica, i da mu je cesto sjedila u krilu i na uvce pjevala, i pored Jovankine otrovne ljutnje. Postoje mnoge slicne price, koje stariji Jugovici jos posjeduju.
1996 bio sam promatrac u istocnoj Slavoniji i prisustvovao sam jednom socijaldemokratskom skupu, na kojem je jednog govornika "ponijelo" :"znate li vi jos, ljudi, kako smo mi u staroj Jugoslaviji dobro zivjeli, i kako smo malo radili". Iz tog razmisljam, kako se kod mene i drugih jugonostalgija osjeca: Tito je bio jedan ljencuga, njegova upravljacka klika isto tako nije rad izmislila i u citavoj Jugoslaviji niko se nije na smrt naradio. Genijalni Dusan Radovic "dizajner beogradskog duha" se cesto u njegovom jutarnjem "Beograde, dobro jutro", salio na racun opce radne bezvoljnosti, ali je to i povezao sa uzrokom. Inostranstvo je Jugoslaviju preplavilo sa kreditima, a potrazivanja su dospjela nakon Titove smrti, sa tim je dosao pocetak kraja.
Na taj detalj prilikom anketa , kada tako odusevljeno za Tita glasaju, ljudi vise ne misle. Cak i na Kosovu, sjecaju se Albanci da su pod Titom imali sve sto im danas fali, autonomija, sloboda kretanja, socijalna sigurnost i dobar zivot. U Sloveniji, Hrvatskoj i Makedoniji su mladi ljudi osnovali mnoge udruge i klubove sa Titovim imenom. U Beogradu je Kuca cveca 1999 nesto ostecena za vrijeme NATO bombardiranja, nakon pada Milosevica u oktobru 2000 je ponovo zazivjela. Mramor je uglacan, dugacke staklene leje se cakle, i pocasna straza stoji u plavim uniformama. Posjetioca kao nikad prije, na pocetku 10000 onda 12 000 i 2004 je vec bilo 15000 i svake godine ih je sve vise. Rekordne posjete su obicno 4. maja za godisnjicu smrti.

Tito je umro 1914.

Tito je (najmanje) cetiri velike zasluge postigao: pod njegovim vodjstvom je Jugoslavija bila jedina zemlja koja se u drugom svjetskom ratu sa sopstvenim snagama i bez i najmanje pomoci sa strane oslobodila. Tito je prethodno nerazvijenu Jugoslaviju razvio u jednu modernu industrijsku drzavu, koja je uzivala medjunarodni ugled. On je istovremeno potlacenim narodima kao npr Makedonci prvi put u njihovoj istoriji dao sansu za nacionalno kulturno i politicko samoopredjeljenje. On je na kraju svoju zemlju, koja se zvala ´"socijalisticka", ali u stvarnosti bila najvjerniji partner zapada i od marsalovog plana vise nego i jedna zapadna zemlja profitirala, napravio mostom i zglobom izmedju blokova.
Nakon sto je komunizam u SSSR bio srusen Jugoslavija je izgubila tu funkciju zgloba. Nakon tog se raspao SSSR i Jugoslavija je otisla u krvavi gradjanski rat. Nova imena Jugonasljednica morali su da se mjera prema Titu, sto je za mnoge bilo beznadezno daleko. Zbog tog su morali Titove neupitne historijske vrijednosti gurnuti u blato. Narocito se u tom isticao Tudjman, koji je najgoroj politickoj emigraciji sa zapada ponudio mjesta u vladi (oni su za Titov rodjendan na ulicama zapadnih gradova tjerali svinju sa natpisom Tito).
Ulizica Todorovic

Ove nove vodje su imale mnoge medijske pomagace, koji su ipak bili prestignuti od ovog Srbina Miroslava Todorovica. Rodjen je u Krusevcu 1941, studirao je pravo u Beogradu, pokusao bezuspjesno kao drzavni cinovnik, i na kraju je postao advokat. Primjerice, 2004 je branio jednog od ubica srpskog premijera Djindjica, gdje se njegova strategija odbrane u mnogome svodila na to da sa svim trikovima i ispadima sam proces vremenski razvuce. Jos od prije on je otkrio svoj talenat za literaturu, objavljujuci dokumentaciju o procesima iz Titovog vremena. Sa realnim stvarima ove knjige nisu imale mnogo zajednickog, ali autoru je bilo stalo samo do novca i slave, koju je cak zelio postici i uz pomoc izmisljenih atentata na njega samog.
Kao sto je vec pomenuto, Todorovic se 2003 bezuspjesno pokusao u Srbiji prizemljiti sa njegovim 350 stranicnim kolosom, "Tito Hohstapler". Ali Srbija nije vise diktatura u kojoj se nezeljene knjige zabranjuju i nepozeljni autori progone. Uzrok da ova knjiga nije dospjela u prodavnice je da u Srbiji kao i u Njemackoj, ali i drugdje postoje sluzbe koje stite publiku od najgoreg smeca i sunda.

Srbijansko smece u Hrvatskoj postize uspjeh

Ono sto je u Srbiji smece ipak u Hrvatskoj ima najbolje sanse za uspjeh. 2004 je izdavacka kuca Dunja stampala Todorovicevo remek-djelo, koje je na hrvatski preveo Zeljko Orsag. Todorovic pak tvrdi da je njegova knjiga nastala na osnovu istrazivanja i strpljivog arhivskog rada, ali nije se udostojio navesti niti izvor literature i nema ni liste recenzenata koji se u citavoj bivsoj Jugoslaviji zovu eksperti i koji svaku knjigu prije stampanja ispituju, radi zastite same izdavacke kuce od plagijata i ili slicnih prljavstina. Tako je hrvatska citalacka publika dobila za uzivanje djelo, koje serioznom kriticaru djeluju kao pobacaj bolesne fantazije, ukoliko se i sam pisac ne posmatra kao kompletan ludjak.

Ovaj osjecaj mora se dobiti ako se Todorovicevo djelo cita. Titova majka Marija je rodila Josipa 7.5 1892 u hrvatskom selu Kumrovec, njegov otac, Marijin muz, je bio Franz Broz. Ipak 16 juna 1892, znaci 40 dana kasnije, rodila je Marija navodno jos jednog sina u Becu, ciji je otac bio Jevrej Samuel Majer, kod kojeg je ona bila kucna pomocnica. Titov polubrat je dobio ime Josip Ambroz.

Tito sa Hitlerom u spijunskoj skoli Franz Jozef

Ali to je samo pocetak. Po Todorovicu, Tita 1913. primaju u spijunsku skolu koju je Franc Jozef osobno osnovao, gdje je zajedno sa Hitlerom obucavan (oba su bili u istoj jedinici). 1914 sreo se Tito sa svojim polubratom u 42. varazdinskoj diviziji, u cijim je borbama i poginuo. Polubrat Ambroz je dospio u rusko zarobljenistvo, i biva vrbovan od boljsevika i nakon rata je uzeo Titov identitet.
Josip Ambroz je uzeo ime Tito od 1934 i Todorovic nije ponudio objasnjenje, zasto je uopste trebalo doci do ove zamjene identiteta sa polubratom. To isto tako i dalje nije vazno, jer na preko 300 strana Tito se opisuje kao agent kominterne, britanske tajne sluzbe, Vatikana, njemackog abwera, izraelskog mosada iii ... uz to jos kao i slobodni zidar od Cercila za vrijeme prvog svj rata u Pariz uveden u Lozu, profesionalni ubica za racun ruskih komunista, saodgovoran za atentat na kralja Aleksandra 1934, izazivac jugoslavenskog partizanskog rata sa jedinim ciljem ubiti sto vise Srba, a to je zbog tog jer je od najmladjih dana bio pristalica Ante Starcevica, kao oca hrvatskog fasizma, istovremeno je postajao i prestajao biti bosanski franjevac.....
Tito navodno, uopste nije bio Tito, vec od Sovjeta uvuceni dvojnik, ova legenda je u staroj Jugoslaviji bila tako rasirena, da ju je slovenacxkii autor Tone Partljic ranih 80-ih naveo u svojoj komediji "Moj otac, socijalisticki seljak" Gledao sam komad 1985 u Novom Sadu i pri tom se zestoko smijao i na pauzi sam iza kulisa pojurio da od rezisera dobijem tekst, posto knjiga nije bila izasla. Ovim komadom je vjerovatno i Todorovic bio inspirisan, a mozda su mu i par cinika iz Ljubljane i Beograda nesto podmetnuli, da bi se Hrvati malo blamirali. Ipak da ostavimo ovo i vratimo se na glavno, knjiga od Todorovica je jedna takva beznacajna glupost da sa sigurnoscu nece uticati na slavu koju Tito ima
....................
 

Back
Top