Nema veze što su Solunci masovno prosjačli po ulicama kod kralja i njegove bangave kraljevine, dok im je tek "antisrbin" Tito dao penzije i stanove i izjednačio ih sa partizanskim borcima.
Dok su veterani I sv rata u međuratnoj jugoslovenskoj monarhiji prosjačili kao bogalji u iskrzanim uniformama, tek su u socijalističkoj Jugoslaviji stekli društvene privilegije.
Da poniženje bude veće, njima je čak zvaničnom naredbom kralj Aleksandar dozvolio da prosjače po ulicama.
Paradigmatičan je primjer Milunke Savić.
U kraljevini je čistila klozete Narodne banke a revizionisti su izmislili priču da joj je nuđena vila na Dedinju koju je ona navodno odbila.
Istina je da joj pristojan krov nad glavom nikada monarhija nije ponudila, a kamoli neku vilu jer kraljevini nije odgovaralo društvo heroja.
Milunki su tek komunisti dali penziju kao i supruzi vojvode Mišića.
Boračku penziju i stan u Braće Jerković Milunka Savić je dobila tek u socijalističkoj Jugoslaviji gdje je doživjela duboku starost.
Milunki je lično Branko Pešić predao stan koji joj je grad Beograd dodijelio, a preduzeća širom Jugoslavije su se utrkivala ko će joj prvi pokloniti namještaj. "Obodin" joj je poklonio svoj milioniti frižider.
Milunka Savic sa oficirom JNA
Solunci su imali ista prava kao i borci NOR.
Nisu solunci prosjačili 50-ih godina već 20-ih i 30-ih.
Spomenik Kosovskim junacima na Gazimestanu podignut je 53. godine kada su komunisti "mrzili" sve srpsko.
Tito je posjetio 1959. savezničko groblje na Zejtinliku i položio vijenac, i ostrvo Vido i Krf, a revizionisti ne nalaze za shodno da obiđu Sutjesku, Neretvu, a Drvar u širokom luku zaobilaze.