Radiša Antić od 49:00 do 52:00 govori da su adventistički pioniri raspravljali o Bibliji pa kad im nešto ne bi bilo jasno Elen Vajt bi ih usmjeravala šta to znači i onda govori da bez duhovnog dara Elen Vajt ne bi bilo adventističkih učenja o duši, suboti i zdravoj ishrani. Sola skriptura?
Ellen White je '
radila po narudžbi'. U pravilu, u svojim 'vizijima' je vidjela ono što joj
'gazda' naruči, a glavni i stalni naručitelj viđenja i Svjedočanstava bio je njezin muž James White a onda visokopozicioniradi u vodstvu 'crkve'. Evo jednog slučaja, iz njega će sve biti jasno:
1867. godine u Battle Creek-u, Michigan, građena je prva zgrada za
Zavod zdravstvene reforme (Sanatorij). James White je bio bolestan i daleko od kuće. Gradnja je napredovala i s poslom se otišlo daleko, međutim, nedostajao je novac za plaćanje graditelja. Kao i obično, starješina Loughborough i još neki otišli su do Ellen White i tražili
svjedočanstvo za braću da doniraju sredstva. I stiže
svjedočanstvo ravno s Neba. Evo nekoliko redaka iz tog svjedočanstva:
"Evo, pokazano mi je, vrijedan pothvat za Božji narod da se uključi u njega. Naši ljudi bi trebali imati svoju vlastitu instituciju. Posebno treba one koji imaju sredstva za uložiti u ovaj pothvat" (Svjedočanstva za Crkvu, god. I., str 492, 494).
Ovdje Ellen White na nekoliko stranica svjedočanstva poziva braću da doniraju novac kako bi se zgrada podigla. Što više, ona kaže, "
Pokazano mi je." Dakle - jasna,
od Boga nadahnuta objava. Evo nekoliko interesantnih detalja koji pokazuju kako Ellen White agitira za "Božju stvar":
Zdravstvena reforma predstavlja, kako mi je pokazano, sastavni deo poruke trećeg anđela i povezana je sa njom kao ruka s telom. Pokazano mi je da kao narod moramo krenuti napred u ovom velikom delu. .... Pripadnici Božjeg naroda nisu pripremljeni za glasni poklič trećeg anđela. Pred njima je zadatak koji svako za sebe sam mora da izvrši, ne čekajući da to Bog učini za njega. To Bog stavlja pred svakoga kao lični zadatak, i to niko ne može da učini za drugoga.
Pokazano mi je da nam je u zdravstvenoj reformi naš nebeski Otac podario veliki blagoslov da bismo - ispunjavajući zahteve koje je postavio pred nas - proslavljali Njega i telom i duhom, kako bi se na kraju bez mane našli pred Njegovim prestolom. .....
Pokazano mi je da među adventistima sedmog dana nema oskudice što se sredstava tiče. Za sada im najveća opasnost preti od nagomilavanja imovine. ......
U našem narodu pokazalo se da velika materijalna sredstva nanose samo štetu onima koji su nerazdvojno vezani za to. Naš narod raspolaže obiljem sredstava, i kada bi svi uvideli značaj i važnost ovog dela, ovaj veliki poduhvat bi se mogao ostvariti bez ikakvih teškoća. .....
Mnogi koji ispovedaju istinu postaju tvrdice i robovi lakomstva. Oni treba da se ozbiljno zabrinu zbog takvog svog stanja. ....
Oni koji lakomo zadržavaju svoja sredstva osvedočiće se da će im to poslužiti samo na prokletstvo a ne na blagoslov. (Ellen White, Svjedočanstvo za Crkvu br.11)
Sve je ovo napisala Ellen White u „
Svjedočanstvu za Crkvu br. 11“, 1867. godine, prilikom gradnje
prvog adventističkog lječilišta u Battle Creek-u. Novac se prikupljao i gradnja je napredovala. U to vrijeme njezin suprug James White bio je na liječenju daleko od kuće.
Prava priča tek počinje povratkom James-a White-a s liječenja u Battle Creek. Najvjerojatnije, James White je bio nezadovoljan zbog toga što on nije upravljao ovako velikim graditeljskim i financijskim podhvatom. Bilo kako bilo,
činjenica je da je do temelja srušeno sve što je do njegova povratka bilo izgrađeno. Nakon toga
pod vodstvom James-a White-a sve je po drugi put ispočetka građeno. Naravno, ovakvo nešto nije moglo proći nezamijećeno,
nisu ubili vrapca nego srušili zgradu. Jasno, nije se mogla oglušiti ni Ellen White, morala je
bar pokušati objasniti kako se moglo dogoditi nešto što po svakom normalnom čovjeku mogu napraviti samo luđaci, pa u „
Svjedočanstvu za Crkvu br. 12“ piše:
Stav koji podržavam u pogledu ovog poduhvata zahteva od mene da slobodno izrazim svoje poglede. Koristim ovu priliku da svima zainteresovanima za ovaj predmet govorim otvoreno. Ono što se o Zdravstvenom institutu pojavilo u Svedočanstvu br. 11 nije trebalo objavljivati sve dok nisam bila u mogućnosti da napišem sve što mi je pokazano o tome. Nisam nameravala da u broju 11 pišem bilo šta o ovom predmetu, a kompletan rukopis planiran da uđe u ovo svedočanstvo je iz Otave, gde sam tada radila, poslan u naš ured u Batl Krik, s napomenom da treba požuriti sa štampanjem tog malog dela pošto je postojala velika potreba za tim. Uskoro izlazi Svedočanstvo br. 12, u kojem nameravam da otvoreno i opširno pišem o Zdravstvenom institutu. Vodeći ljudi u Batl Kriku koji su bili veoma zainteresovani za Institut znali su da mi je pokazano da podizanje takve institucije treba da potpomogne narod svojim prilozima. Stoga su mi pisali da je uticaj moga svedočanstva bio neodložna potreba da bi se članovi pokrenuli za taj projekat, i da će objavljivanje broja 11 biti odloženo sve dok ja ne budem stigla da pišem.
Evo, tko zna čitati sve mu je jasno.
Ellen White sama otkriva kako su nastajala njena „Svjedočanstva“, po narudžbi. Kaže: „
Vodeći ljudi u Batl Kriku koji su bili veoma zainteresovani za Institut znali su da mi je pokazano da podizanje takve institucije treba da potpomogne narod svojim prilozima.
Stoga su mi pisali da je uticaj moga svedočanstva bio neodložna potreba ....“ Gradnja lječilišta je bilo
Božje djelo, Bog ga je zapovijedio i blagoslovio, a onda je na zahtjev James-a Whita-a sve srušeno. Nije na zahtjev James-a White-a samo lječilište srušeno.
Očito je i ovo Svjedočanstvo (br 12) na njegov zahtjev napisano.