Književnik-kakav je to čovek?

Pa jeste...Ali nekako samo ko da pisanjem sebi prave predjela-nikad nisu do kraja zadovoljni napisanim
i nikad da se zasite...Jesi li nekad vidla baš jako debelog spisatelja? Ja nisam! Onako malo punijeg ok,
ali baš,ono 150 kila i to-nikad!
E pa ne može kad su im pisanija ko predjela...Kaj veliju dečki-domjenak...
Malo proslave,pregrizu i onda počnu uočavati te ovo,te ono...
Posle više godina bi se najradije odrekli neke priče,romana,pesme...
I jedu se ko beli lebac!
Jadni ljudi...:(
 
Poslednja izmena:
Pa jeste...Ali nekako samo ko da pisanjem sebi prave predjela-nikad nisu do kraja zadovoljni napisanim
i nikad da se zasite...Jesi li nekad vidla baš jako debelog spisatelja? Ja nisam! Onako malo punijeg ok,
ali baš,ono 150 kila i to-nikad!

E pa ne može kad su im pisanija ko predjela...Kaj veliju dečki-domjenak...
Malo proslave,pregrizu i onda počnu uočavati te ovo,te ono...
Posle više godina bi se najradije odrekli neke priče,romana,pesme...
I jedu se ko beli lebac!
Jadni ljudi...:(

Pogledajte samo ove manekene:

Umberto Eko:
125792061_c54a432fb1.jpg

Vule Žurić:
490x370_vule-zuric.jpg

G. G. Česterton:
chesterton-4.jpg

I manite se ćorava posla.
Svaka generalizacija je zapravo bespotrebna mistifikacija.
 
Šalu na stranu, upoznala sam dva domaća pisca ("renomirana"), i veoma se razočarala.
Aj što su (bili) sujetni do zla boga, nego sam sa jednim od njih, kao sedamnaestogodišnjakinja, imala veoma neprijatnu situaciju.
On se vadio da nije znao koliko mi je godina, te da je bio pijan, ali ostaje činjenica da je ispao prostačina, iako je važio za tzv. "urbanog" pisca. Posle toga više nisam mogla da ga čitam. Ponekad nije dobro upoznati pisca.

Upoznala sam i druge pisce, manje "renomirane", i nisam mogla da im pronađem zajednički imenitelj.
Mada, postoji izvesna podela kod naših pisaca na:
guslare
mejnstrim
alternativu
i čim vam se deklarišu kao pripadnici ovog ili onog pravca, budite sigurni da su foliranti.

Takođe, domaći pisci se dele na
muške
i
ženske
pa unutar te podele postoji i ona gornja, malopre navedena.
 
Šalu na stranu, upoznala sam dva domaća pisca ("renomirana"), i veoma se razočarala.
Aj što su (bili) sujetni do zla boga, nego sam sa jednim od njih, kao sedamnaestogodišnjakinja, imala veoma neprijatnu situaciju.
On se vadio da nije znao koliko mi je godina, te da je bio pijan, ali ostaje činjenica da je ispao prostačina, iako je važio za tzv. "urbanog" pisca. Posle toga više nisam mogla da ga čitam. Ponekad nije dobro upoznati pisca.

Upoznala sam i druge pisce, manje "renomirane", i nisam mogla da im pronađem zajednički imenitelj.
Mada, postoji izvesna podela kod naših pisaca na:
guslare
mejnstrim
alternativu
i čim vam se deklarišu kao pripadnici ovog ili onog pravca, budite sigurni da su foliranti.

Takođe, domaći pisci se dele na
muške
i
ženske
pa unutar te podele postoji i ona gornja, malopre navedena.

Basara? (Mora da je Basara).
 
Najbolji knjizevnici ( i zenski i muski) vole zivotinje.
Ja citam i kupujem ( ovo je druge jos vaznije)samo knjige onih za Koje znam da su imali ili imaju psa ( moze i macka;))

Pa ja sam onda vrlo ozbiljan kandidat za pisca jer imam psa i dve mačke.
A ima li kakve veze veličina psa sa veličinom pisca?
Imam nemačkog ovčara pa me zanima kako bih se, shodno tome, kotirala. :)
 
nije
Jedan pokojni.

- - - - - - - - - -



Dobro.
Imam i imala sam pse i mačke.
A i još ponešto, divlje.

O mrtvima sve najbolje. Oni su prevazišli ograničenja svoje duše i svog tela.
Žene, kad spomenu da neko ima psa ili mačku, podrazumevaju pre brigu o nekom ili nečem nego samo vlasništvo. I onda se nadaju da neko taj koncept brige o nekom ili nečem prenosi i na stvari oko sebe. Po toj logici, pisci sa domaćim životinjama trebali bi biti bolji ljudi, ako ne bolji pisci, a ono sa boljim odnosom prema svojim junacima i čitaocima.
 
O mrtvima sve najbolje. Oni su prevazišli ograničenja svoje duše i svog tela.
Žene, kad spomenu da neko ima psa ili mačku, podrazumevaju pre brigu o nekom ili nečem nego samo vlasništvo. I onda se nadaju da neko taj koncept brige o nekom ili nečem prenosi i na stvari oko sebe. Po toj logici, pisci sa domaćim životinjama trebali bi biti bolji ljudi, ako ne bolji pisci, a ono sa boljim odnosom prema svojim junacima i čitaocima.

A muškarci podrazumevaju vlasništvo? I onda se nadaju da neko taj koncept vlasništva prenosi i na stvari oko sebe (pretpostavljam i ljude)? :dontunderstand:
 
Kažu da izbor psa mnogo govori o čoveku. Koli, pudla i nemački ovčar su najinteligentniji psi.
I sad mi nešto pade na pamet - Pavić je imao barzoje (oni su na 75. mestu rang liste inteligencije).
Pa eto , ja sam ponosna vlasnica jednog boldovanog ( al nijee Lesi), all ne pisem..hallal

Shalila sam malkice, a cela prica oko pasa odnosila se na nase forumske knjizevnike.
Barem na njih troje .
 
U našem dvorištu žive dve džumare rase Vojđl (vojvođanski lubenićar) keva i sin...
Kakve nam džukele-tako i pišem-nepouzdano,bez pedigrea,neplemenito-
jednom rečju raspušteno,džulovski...:mrgreen:
Inače,Šopenhauer nije bio književnik,nego filozof -mračnjak...
Kad se obogatio,malo se promenio,ali kasno...:mrgreen:
 
U principu su pisci z...ani ljudi za komunikaciju ili kontakt!
Izuzetke sam i ja upoznao,ali je principijelno nezgodno komunicirati
s prepametnim čovekom koji te poznaje na mah bolje nego ti sam
sebe...Osim toga,pisci su često zlovoljni...Da ne kažem nadr...ndani...:hahaha::mrgreen:
Što se mene tiče-nisam ni pisac,ni filozof...Ja sve što radim u životu,gledam da radim iz za...ncije!
I dobro mi išlo do sada...Ne vidim što ne bi i nadalje...:mrgreen::manikir:
 
Poslednja izmena od moderatora:

Back
Top