Knjige nad kojim ste plakali

  • Začetnik teme Začetnik teme Dojl
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
[QUOTE="amelie poulain";10034455]i mene je Hiljadu cudesnih sunaca bas potreslo.
Skoro celu knjigu sam preplakala, ali mi je zadnja stranica bila najsnaznija.Onaj deo gde Lejla kaze...ako bude devojcica znamo kako ce se zvati...
Lovac na zmajeve jos ceka na citanje.
pozdrav za brbljivu_kisu[/QUOTE]

Pozdrav i za tebe, draga amelie.
 
"Hiljadu cudesnih sunaca", upravo sam zavrsila citanje i prosto sam blokirana od tuge, knjiga je odlicna i surovo teska i ja prosto nisam mogla, a da ne napisem komentar. Skroz me je poremetila...

Dobar dan
Jako mi je drago da je još neko pročitao tu knjigu. Izuzetno jak utisak ostavlja na čitaoca. I ja danima nisam mogla da se ratosiljam razmišljanja o njoj.
Nepristojna sam jer se nisam predstavila. Nisam nova na forumima,ali sam ovde nova...........mada vas čitam ali ne komentarišem.......ali ovome nisam mogla da odolim
 
Poslednja izmena:
,,Orlovi rano lete,,
,,Hrabri decak Dronjo,,,i drugi deo ,,Decak trazi oca,,
,,Bez porodice I,,
,,Bez porodice II,,-Hektor Malo
,,Vitja Maljejev,,-Nikolaj Nosov,
,,Dobila sam bitku,,-Zlata Vidacek
,,Zbogom mojih petnaest godina,,-Klod Kampanj
,,Kopao sam dubok zdenac,,-Gradimir Stojkovic
,,Decak iz ustanove Koram,,-Dzamila Gevin
,,Dama s kamelijama,,-Aleksandar Dima
,,Igracica goa,,-Šan Sa
,,Jaje na tri stapica,,-Dzeki Majer Fišer....
:rumenko:
 
Roman Pred ogledalom Venjamina Kaverina, ima poražavajuć kraj.
Naime, ovo je roman u pismima, Kaverina je izuzetno zaokupljalo pisanje istog. Roman sastavljen od građe koja velikim delom nije njegova, samo je nekolike scene dopunio vodeći se pravom romansijera.
Prepiska, između matematičara i slikarke, glavnih aktera romana, odvijala se 25 godina.
Nisu data prava imena niti jednog od likova u romanu.
Pred ogledalom je dirljiva, potresna i nežna povest koja svedoči o ljubavi svojih junaka. A ljubavni plam između njih trajao je koliko i njihov život.
Ova bezvremenska ljubav ispričana je kroz Lizina pisma Kostji.
Strasno obuzetu slikarstvom, snovi je odvedoše u Pariz, dok je Kostja ostao u Rusiji, predan nauci, pokušavajući da iz srca izbriše Lizu.
Sve se menjalo, kako to u životu uvek biva, neutaživo je vreme krzalo godine. Samo njihova ljubav osta ista! Otežala čežnjom, sazrela u nadi.
Kada je konačno odlučila da se vrati u Rusiju, Liza je nazvana izdajnikom svoje zemlje.
Lizina pisma su data u ovom romanu koji svedoči o krhkosti ljudske duše. Kostjina su izgubljena.

Kada se posle grčevite borbe i niza godina konačno dogovoriše o sjedinjenju bića i srca, Lisu je bolest zauvek otrgla iz ovozemaljskog.
Primivši telegram u kome joj njen najdraži saopštava svoj dolazak, željno ga je očekivala. Ali nije dočekala smiraj ljubavi svoje.

Poslednje pismo koje je napisala Kostji:

Pariz

Mili, rođeni moj, neprekidno čitam tvoj telegram, nikom nisam rekla da sam ga primila - ni sama ne znam zašto. Iz sujeverja?
Stavila sam ga u džep od haljine i s vremena na vreme ga izvadim, ponovo pročitam ili ga uopšte ne izvadim, već ga samo dotaknem rukom. Krila sam od tebe da sam veoma bolesna, ali sada, kada znam da ću te uskoro videti...


(Pismo nije datirano)
 
Poslednja izmena:
Jedna scena iz romana Na zapadu ništa novo ostavila je jak utisak:
Tip se maskira i sakriva u jedan razoreni rov, izgubljen na ratištu, u nadi da ga neće spaziti niko sa protivničke strane. U jednom trenutku jedan vojnik uleće u rov, gazi ga, ovaj ustaje i ubija ga s leđa. A onda jedan psihološki momenat, priča sa njim nekoliko minuta, izvinjava mu se i jeca, pronalazi kod mrtvog vojnika dokumenta i sliku porodice, obećava mu da će učiniti sve za njegove da mu nadoknadi kada se sav ovaj užas završi (ironijom sudbine i njemu su zapalili sveću pre vremena), briše suze i beži glavom bez obzira.

Ne znam kako drugi doživljavaju, ali za mene je kraj Braće Karamazovih toliko zajeban (prva reč koja mi pada na pamet), gde Aljoša posle svega što se izdešavalo priča sa onom decom.
 
Trenutno mi na pamet padaKradljivica knjiga,Markus Zusak,stivo koje bih svima preporucila.
hm,zatim-Devojke(prica o o zivotu 2 sijamske bliznakinje)
-Heseov Stepski vuk,zbog indetifikacije sa glavim likom,iako bi po nekoj logici trebalo da,u skladu sa svojim godinama,budem vise privucena Demijanom(malo sam u delikatnoj fazi,tek prevazisla to trazenje,a opet,suvise blizu tom preocesu da bih mogla da ga gledam sa objektivne razine-kroz par godina cu procitati opet:D)
-Hari Poter:mrgreen:-knjiga koja je pratila moje detinjstvo,pa sam se osetila nekako,odraslo:neutral:,kada sam je zavrsila
-dosta knjiga epske fantastike,upravo zbog toga sto je u tim knjigama vezivanje za likove na gotovo najvisoj razini

ne mogu da se setim jos nekih.
 
Mislim da sam vec postovala na ovoj ili mozda nekoj slicnoj temi.
Kad sam bila mlada i kada sam se opijala romantizmom Marije Juric - Zagorke, plakala sam zajedno sa njenom Mirjanom iz ,,Kamena na cesti,,... ma bilo je pregrst knjiga nad kojim sam ronila suze. Ne znam im broj(a).
Pa eto i dok sam citala Haleda Hoseinija sam plakala. Mislim na njegovih 1000 cudesnih sunaca. Mnogo me to moje udubljivanje u probleme glavnih i onih manje glavnih junaka jednog romana- pogadja - da ne kazem - iscrpljuje... na kraju cu i otici u jednu od takvih prica i vise se necu vratiti.
 

Back
Top