Knjige-lutalice

Bambina

Buduća legenda
Poruka
25.036
Cesto prolazim pored prodavaca knjiga koje odbacene, nezeljene, izranjavanje rukom vremena i nemarnoscu bivsih vlasnika leze na prljavim ulicama, nadajuci se nekom ko ce da ih udomi u toplinu police ili nocnog stocica svog doma.
Nobelovac nije stvarao delo da bi, napusteno od sveta koji sve vise pridaje vrednost bezvrednim stvarima, ostalo da istruli i pozuti na tuznom sivilu hladnog asfalta.
Znate li koliko je beskrajno tuzno videti svetska dela, potpisana imenima vrhunskih autora, kako dozivljavaju sudbinu knjiga-beskucnika?

Te knjige kostaju kao dve kutije zvaka ili paklo cigara, kafa u centru grada... Kostaju malo a vrede citavo bogatstvo. Pozivam vas da im previjemo rane i udomimo ih u nasim malim kucnim bibliotekama.

Ideja ove teme je da pisemo koje smo sve naslove nasli i postedeli propadanja, vratili im zivot i svrhu postojanja. :)
 
Poslednja izmena:
Cesto prolazim pored prodavaca knjiga koje odbacene, nezeljene, izranjavanje rukom vremena i nemarnoscu bivsih vlasnika leze na prljavim ulicama, nadajuci se nekom ko ce da ih udomi u toplinu police ili nocnog stocica svog doma.
Nobelovac nije stvarao delo da bi, napusteno od sveta koji sve vise pridaje vrednost bezvrednim stvarima, ostalo da istruli i pozuti na tuznom sivilu hladnog asfalta.
Znate li koliko je beskrajno tuzno videti svetska dela, potpisana imenima vrhunskih autora, kako dozivljavaju sudbinu knjiga-beskucnika?

Te knjige kostaju kao dve kutije zvaka ili paklo cigara, kafa u centru grada... Kostaju malo a vrede citavo bogatstvo. Pozivam vas da im previjemo rane i udomimo ih u nasim malim kucnim bibliotekama.

Ideja ove teme je da pisemo koje smo sve naslove nasli i postedeli propadanja, vratili im zivot i svrhu postojanja. :)

E draga, ja leba nema mda jedem od kupovine tih knjiga. Ako nisam jedno 50 komada kupio ove godine....
 
Obožavam stare knjighe, samo da nisu prljave i oštećene. Više volim stare nego nove. Baš u nedelju sam kupila dve na buvljaku,Grobnicu za Borisa Davidoviča za 80 i Lelejsku goru za 100 dinara. Moj muž smatra da sam bacila novac kupujući Lelejsku goru, ali ja sam joj dala još jednu šansu.Bila je ona i meni dosadna kao obavezna lektira, ali ću je možda drugačije doživeti sad kad sam starija. Ako ikad stigne na red...;)
 
Meni ne smeta ni ako su prljave i pocepane, volim da ih sredjujem, gumica, selotejp, uradim im nove korice ako treba, napravim sarmantne vintage omote... :)

Jedino me mnogo gane kad vidim neciju posvetu, ljubavnu ili roditeljsku kako se obraca detetu... Rodjendanske cestitke na strani ispred predgovora...
 
E draga, ja leba nema mda jedem od kupovine tih knjiga. Ako nisam jedno 50 komada kupio ove godine....

Nedavno sam nasla sabrana Sekspirova dela za 100 din., ne fali ni jedna jedina stranica...
Ja sam skoro kupila i malog roze plisanog pegaza od prodavca knjiga, zasila mu krilo i okupala ga, pa ga je kod mene videla i od mene uzela jedna mala devojcica, cimerova sestrica. :D

Planiram da restauiram jednu policu koja je u letnjoj kuhinji iza moje porodicne kuce vec godinama, da bude bas za te knjige...

Secas li se mozda koja je prva od tih knjiga koju si kupio?
 
Obožavam stare knjighe, samo da nisu prljave i oštećene. Više volim stare nego nove. Baš u nedelju sam kupila dve na buvljaku,Grobnicu za Borisa Davidoviča za 80 i Lelejsku goru za 100 dinara. Moj muž smatra da sam bacila novac kupujući Lelejsku goru, ali ja sam joj dala još jednu šansu.Bila je ona i meni dosadna kao obavezna lektira, ali ću je možda drugačije doživeti sad kad sam starija. Ako ikad stigne na red...;)

Sa nama paralelno sa godinama odrasta i sazreva i moc i sirokoumnost naseg citalackog duha. Sigurno je da jednu istu knjigu mozemo doziveti kao dve razlicite price u dva vremenski udaljena zivotna doba. I da izvucemo mnostvo novih, do tada nezapazenih poruka. ;)
 
Cesto prolazim pored prodavaca knjiga koje odbacene, nezeljene, izranjavanje rukom vremena i nemarnoscu bivsih vlasnika leze na prljavim ulicama, nadajuci se nekom ko ce da ih udomi u toplinu police ili nocnog stocica svog doma.
Nobelovac nije stvarao delo da bi, napusteno od sveta koji sve vise pridaje vrednost bezvrednim stvarima, ostalo da istruli i pozuti na tuznom sivilu hladnog asfalta.
Znate li koliko je beskrajno tuzno videti svetska dela, potpisana imenima vrhunskih autora, kako dozivljavaju sudbinu knjiga-beskucnika?

Te knjige kostaju kao dve kutije zvaka ili paklo cigara, kafa u centru grada... Kostaju malo a vrede citavo bogatstvo. Pozivam vas da im previjemo rane i udomimo ih u nasim malim kucnim bibliotekama.

Ideja ove teme je da pisemo koje smo sve naslove nasli i postedeli propadanja, vratili im zivot i svrhu postojanja. :)


Prije petnastak godina sam ispred Filološkog fakulteta u Bg kupio jedan veoma rani prevod poezije Vilijama Blejka na srpski jezik, iz dvadeset i neke godine, čini mi se. Prošle godine sam skenirao tu knjigu i okačio je i na ovaj podforumu. Kupio sam i jedno predratno izdanje humoreski Marka Tvena, isto za neke zanemarivo sitne pare.
Inače, mene s vremenom rabljene knjige sve manje privlače. Postao sam gadljiviji na tuđe fleke i prljavštinu. Ipak, nedavno sam kupio Radulovićevu Golubnjaču objavljenu u biblioteci Reč i misao izdavačkog preduzeća Rad, iako je neko na njoj zapisivao rezultate nekoliko partija tablića, ili neke slične kartaške igre. O, zar nije bilo drugog papira pri ruci!
Nedavno sam kupio (za tri evra) potpisanu kopiju jedne knjige Džona le Karea. Provjerio sam na netu, takve se prodaju za tridesetak.
 
Prije petnastak godina sam ispred Filološkog fakulteta u Bg kupio jedan veoma rani prevod poezije Vilijama Blejka na srpski jezik, iz dvadeset i neke godine, čini mi se. Prošle godine sam skenirao tu knjigu i okačio je i na ovaj podforumu. Kupio sam i jedno predratno izdanje humoreski Marka Tvena, isto za neke zanemarivo sitne pare.
Inače, mene s vremenom rabljene knjige sve manje privlače. Postao sam gadljiviji na tuđe fleke i prljavštinu. Ipak, nedavno sam kupio Radulovićevu Golubnjaču objavljenu u biblioteci Reč i misao izdavačkog preduzeća Rad, iako je neko na njoj zapisivao rezultate nekoliko partija tablića, ili neke slične kartaške igre. O, zar nije bilo drugog papira pri ruci!
Nedavno sam kupio (za tri evra) potpisanu kopiju jedne knjige Džona le Karea. Provjerio sam na netu, takve se prodaju za tridesetak.

Boldovano: I mene mnogo ljute ovakve stvari. Mnogo, mnogo, mnogo! Pre bih zvrljala po svojoj ruci tako nesto nego da na takav nacin oskrnavim knjigu.

Medjutim, ne smeta mi kada su podvuceni citati, to mi je cak romanticno i knjizi daje misteriozan ton. Ko je to pre mene nju listao i u tim citatima se pronalazio? :) Nije mi ruzno, stavise, nalazim da je jako zanimljivo i raduje me kad naidjem na to.
 
Nedavno sam nasla sabrana Sekspirova dela za 100 din., ne fali ni jedna jedina stranica...
Ja sam skoro kupila i malog roze plisanog pegaza od prodavca knjiga, zasila mu krilo i okupala ga, pa ga je kod mene videla i od mene uzela jedna mala devojcica, cimerova sestrica. :D

Planiram da restauiram jednu policu koja je u letnjoj kuhinji iza moje porodicne kuce vec godinama, da bude bas za te knjige...

Secas li se mozda koja je prva od tih knjiga koju si kupio?

Joj, ne baš... Moram pogledati u policu sa knjigama, mada mislim da su Legende od Tomas Mana u pitanju...
 
Slatka tema :)
Ranije, kao student, većinu kjniga sam upravo tako kupovala: filozofiju, rečnike, istorije, umetnosti. Čini mi se da su bile (objektivno) skupe, ali nisam sigurna. U svakom slučaju, nisam imala para za nove, pa ih nisam ni tražila. Tako bih mogla da kažem da sam korišćene knjige kupovala najpre iz nužde (ljubav i potreba su u kontekstu knjiga uvek podrazumevajuće:heart:). A onda mi je nužda prešla u naviku, pa sam nastavila još neko vreme nakon studija. Naravno, bilo je tu kojekakvih krpljenja, lepljenja i ostalih oblika reanimacije i restauracije. Na posvetu sam naišla samo jednom i...:sad2:
Svaaaaaašta sam tako kupila, mnoge nikad nisam ni pročitala, i dalje čekaju.
Imam čak i epizode sa jednim tomom, krnjim: naletin na Solženjicinov "Arhipelag gulag", 1. deo, iscenjkam se i kupim za neku siću u nadi da ću isto tako naći i drugi (od istog izdavača, naravno), ili na "Igoove jadnike", ili na "Limeni doboš" Gintera Grasa A to ne biva, evo već godinama :eek: Al' nema veze, nije mi žao (mada mislim da, između ostalog, tako knjige i dospevaju na ulicu).
U poslednje vreme uglavnom kupujem nove knjige, ali NIKAD ne propustim priliku da pročeprkam po uličnoj tezgi (omiljene su mi one potpuno nepripadajuće okolini, tipa, na pijaci).
Međutim, imam jednu, drugačiju vrstu knjiga - lutalica: prijatelji uglavnom znaju da volim da čitam i po nekad dobijam iste knjige u više primeraka (tako sam dobila, na primer, "Zovem se crveno", čak tri, dve "Senke vetra"i gomilu poezije - a poeziju (sem retkih izuzetaka) ne čitam). O onim što su se besplatno davale uz novine, na primer, "Ime ruže" (pa kupili mama, deka i tetka po jednu), da i ne govorim.
Tu su još i knjige koje su se neobjašnjivim okolnostima našle kod mene, na primer, silne Pavićeve (koga kategorički odbijam da čitam, još od gimnazije).
I sve mi nekako žao da ih prodam/trampim...
Naravno, :dash: ima i onih nikad vraćenih, što su od mene odlutale. Nezapisano kome su date (mada, ni to pisanje ne pomaže kad neko NEĆE da vrati :evil:)...i tako to. Tuga jedna, neizreciva. :sad2:
 
Slatka tema :)
Ranije, kao student, većinu kjniga sam upravo tako kupovala: filozofiju, rečnike, istorije, umetnosti. Čini mi se da su bile (objektivno) skupe, ali nisam sigurna. U svakom slučaju, nisam imala para za nove, pa ih nisam ni tražila. Tako bih mogla da kažem da sam korišćene knjige kupovala najpre iz nužde (ljubav i potreba su u kontekstu knjiga uvek podrazumevajuće:heart:). A onda mi je nužda prešla u naviku, pa sam nastavila još neko vreme nakon studija. Naravno, bilo je tu kojekakvih krpljenja, lepljenja i ostalih oblika reanimacije i restauracije. Na posvetu sam naišla samo jednom i...:sad2:
Svaaaaaašta sam tako kupila, mnoge nikad nisam ni pročitala, i dalje čekaju.
Imam čak i epizode sa jednim tomom, krnjim: naletin na Solženjicinov "Arhipelag gulag", 1. deo, iscenjkam se i kupim za neku siću u nadi da ću isto tako naći i drugi (od istog izdavača, naravno), ili na "Igoove jadnike", ili na "Limeni doboš" Gintera Grasa A to ne biva, evo već godinama :eek: Al' nema veze, nije mi žao (mada mislim da, između ostalog, tako knjige i dospevaju na ulicu).
U poslednje vreme uglavnom kupujem nove knjige, ali NIKAD ne propustim priliku da pročeprkam po uličnoj tezgi (omiljene su mi one potpuno nepripadajuće okolini, tipa, na pijaci).
Međutim, imam jednu, drugačiju vrstu knjiga - lutalica: prijatelji uglavnom znaju da volim da čitam i po nekad dobijam iste knjige u više primeraka (tako sam dobila, na primer, "Zovem se crveno", čak tri, dve "Senke vetra"i gomilu poezije - a poeziju (sem retkih izuzetaka) ne čitam). O onim što su se besplatno davale uz novine, na primer, "Ime ruže" (pa kupili mama, deka i tetka po jednu), da i ne govorim.
Tu su još i knjige koje su se neobjašnjivim okolnostima našle kod mene, na primer, silne Pavićeve (koga kategorički odbijam da čitam, još od gimnazije).
I sve mi nekako žao da ih prodam/trampim...
Naravno, :dash: ima i onih nikad vraćenih, što su od mene odlutale. Nezapisano kome su date (mada, ni to pisanje ne pomaže kad neko NEĆE da vrati :evil:)...i tako to. Tuga jedna, neizreciva. :sad2:

Zato ja više ne dajem knjige. Sem onima kojima baš baš jako verujem. A to je dvoje troje ljudi.

Inače sam ušmekao Herodotove Istorije i Slavni likovi antike od Plutarha za neke bagatela novce. Znači čim mi pošalju pare za nove gaće, u pocepane ima da idem. :lol:
 
A sto se pozajmljivanja knjiga tice, i ja sam postala jako nepoverljiva otkad drugarica iz osnovne ne zna kome je prosledila moju knjgu "Hari Poter i kame mudrosti." :( I necu novu, tu mi je kupila mama jos pre snimanja filma. Nije to-to.
 
@ Paganko i Nefertari
Citat Original postavio Paganko Pogledaj poruku
Znači čim mi pošalju pare za nove gaće, u pocepane ima da idem.
O, da. Dobro mi je poznato kuda ide novac namenjen uplacivanju obroka u studentskoj menzi i sl. Welcome to the club.
Kad biste vas dvoje samo znali koliko ste slatki i koliko ćete biti ponosni na sebe jednog dana (vrlo skorog) zbog toga! :cmok::heart:
 
@ Paganko i Nefertari

Kad biste vas dvoje samo znali koliko ste slatki i koliko ćete biti ponosni na sebe jednog dana (vrlo skorog) zbog toga! :cmok::heart:

Nikad se nisam pokajala kad sam umesto klope kupila knjigu, vise zasiti dobra prica nego kredit za rucavanje u menzi. :lol: A verujem i da Paganko razmatra sivenje odela od korica knjiga kad jednom go i bos zbog istih ostane. :lol:

Hehehe, salim se. Da, naravno, u pravu si. Za mene je svaka knjiga kao jedna zlatna poluga i sa punom kucnom bibliotekom smatram sebe knjizevnim Bil Gejtsom. :)

Mozda predlozim Pagankui da umesto placanja kirija za stan budemo cimeri u sobicku sazidanog od cigala-knjiga. :lol:
 
Ma, kakvo bure, vojnicki sator je skroz kul. :lol:

Bure da budem ko Diogen...

http://1.***************/--7IiXmVttTo/TfERlebUqlI/AAAAAAAAAF8/UGIeXl2CQ0k/s1600/diogenes3.jpg

Aleksandar Makedonski: Ja sam Aleksandar Veliki
Diogen: A ja sam Diogen od Sinope.
Aleksandar Makedonski: Šta mogu da učinim za tebe, mudrače?
Diogen: Možeš da mi se makneš sa sunca.

Epic.... :lol:
 
iako je neko na njoj zapisivao rezultate nekoliko partija tablića, ili neke slične kartaške igre. O, zar nije bilo drugog papira pri ruci!

Boldovano: I mene mnogo ljute ovakve stvari. Mnogo, mnogo, mnogo! Pre bih zvrljala po svojoj ruci tako nesto nego da na takav nacin oskrnavim knjigu.

Mene ne ljute, čak mi je i simpatično kako knjiga ima i druge namene, osim čitanja: kao podmetač za miš ili kafu, da drži vrata da se ne zalupe, ili da se nešto pribeleži. To je samo dokaz koliko je knjiga čoveku uvek pri ruci, i obradujem se kada nađem neku svoju staru knjigu sa beleškama ili žvrljotinama. Da sam pisac, bilo bi mi milo da na mojoj knjizi budu fleke od sosa od špageta, jer bi to značilo da je čitalac nije ispuštao iz ruke ni dok je jeo : )

Kupujem i stare i nove knjige, ali više volim nove, zbog onog mirisa čiste hartije i boje (ne mirišu sve isto - neke su baš privlčne, a neke smrduckaju). Veliki sam pristalica mekih korica, a tvrde korice su važne samo za knjige kojima se stalno vraćam, i kada - jednom! - budem pri novcu, te najdraže knjige ću kupiti u finom platnenom (svilenom?) povezu.

A inače sam udomila mnoge knjige sa ulice - naravno, kad su najjeftinije : )
 
Divna tema.
Za mene ima posebnu draž jer volim stare, polovne knjige,
Mnogo takvih kupih u novosadskom studentskom gradiću.
Mnogo takvih me je očaralo.
Onih korištenih. Čiji se duh nije pocepao i okrnjio zajedno sa nečuvanim i uništenim koricama, stranicama.
Udomila sam Šeldona, Dragoslava Mihailovića, Igoa,Jesenjina, Dučića, Ivana Gorana Kovačića, Desnicu, mnoge druge...

Jednom, sećam se, išla sam sa fakulteta sa nekoliko kolega i koleginica. Četvoro nas je zastalo. Kolega i ja stali kod istog čoveka. Sekund pre mene uhvatio se za Pekićevo Vreme čuda koje je i kupio. Za 50 dinara. I dalje ga mrzim zbog toga. :)
 
Mene ne ljute, čak mi je i simpatično kako knjiga ima i druge namene, osim čitanja: kao podmetač za miš ili kafu, da drži vrata da se ne zalupe, ili da se nešto pribeleži. To je samo dokaz koliko je knjiga čoveku uvek pri ruci, i obradujem se kada nađem neku svoju staru knjigu sa beleškama ili žvrljotinama. Da sam pisac, bilo bi mi milo da na mojoj knjizi budu fleke od sosa od špageta, jer bi to značilo da je čitalac nije ispuštao iz ruke ni dok je jeo : )

Kupujem i stare i nove knjige, ali više volim nove, zbog onog mirisa čiste hartije i boje (ne mirišu sve isto - neke su baš privlčne, a neke smrduckaju). Veliki sam pristalica mekih korica, a tvrde korice su važne samo za knjige kojima se stalno vraćam, i kada - jednom! - budem pri novcu, te najdraže knjige ću kupiti u finom platnenom (svilenom?) povezu.

A inače sam udomila mnoge knjige sa ulice - naravno, kad su najjeftinije : )

Sa ovim se slazem, na nekim mojim knjigama ima fleka od kapljica tople cokolade, kapucina ili caja. :lol:
Mene ljuti to da neko vodi beleske o poenima u partijama kartanja ili saha, tako to.
Inace je i meni samoj simpaticno kad knjiga kroz neke "nesavrsenosti" prica svoju pricu, gde je bila i u cijim rukama...
 
Divna tema.
Za mene ima posebnu draž jer volim stare, polovne knjige,
Mnogo takvih kupih u novosadskom studentskom gradiću.
Mnogo takvih me je očaralo.
Onih korištenih. Čiji se duh nije pocepao i okrnjio zajedno sa nečuvanim i uništenim koricama, stranicama.
Udomila sam Šeldona, Dragoslava Mihailovića, Igoa,Jesenjina, Dučića, Ivana Gorana Kovačića, Desnicu, mnoge druge...

Jednom, sećam se, išla sam sa fakulteta sa nekoliko kolega i koleginica. Četvoro nas je zastalo. Kolega i ja stali kod istog čoveka. Sekund pre mene uhvatio se za Pekićevo Vreme čuda koje je i kupio. Za 50 dinara. I dalje ga mrzim zbog toga. :)

Nikada nije i nikada nece, to je besmrtna stvar kod knjiga. :) I u tome je njihova lepota.
 
Znate li koliko je beskrajno tuzno videti svetska dela, potpisana imenima vrhunskih autora, kako dozivljavaju sudbinu knjiga-beskucnika?

To je nemoinovna posledica hiper-produkcije (mislim na savremene brze i jeftine štamparije).
U nekim razvijenim zemljama se knjige iz biblioteka spaljuju posle određenog broja iznjmljivanja i zamenjuju se novim, tako da blejanje knjiga po asfaltu i nije tako loša sudbina za neku knjigu.
 
To je nemoinovna posledica hiper-produkcije (mislim na savremene brze i jeftine štamparije).
U nekim razvijenim zemljama se knjige iz biblioteka spaljuju posle određenog broja iznjmljivanja i zamenjuju se novim, tako da blejanje knjiga po asfaltu i nije tako loša sudbina za neku knjigu.

Bolje da ih besplatno razdele clanovima biblioteka.
 

Back
Top