knjige koje u zivotu ne bi trebalo propustiti nikako...ili 10 knjiga za pusto ostrvo

  • Začetnik teme Začetnik teme alal
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ja sam klasicna devojka koja voli da cita dosadne klasicne knjige

1. Majakovski - njegova ekscentricnost uvek i svugde
2. Andrej Tolstoj - Hod po mukama
3. Tatjana Ulickaja - Nema knjige koja nije dobra, dakle, ne biram
4. Solohov - Uzorana celina - svima dosadni cika koji smara sa nekom tamo rekom
5. Dostojevski - pored pomenutih, dodala bih Zli dusi, Neciste sile ( zavisi od prevoda )
6. Kafka - Proces/Tvrdjava
7. Stevan Sremac
8. M.Pavic - Predeo slikan cajem
9. Alan Ford - sva izdanja
10. U nedostatku muskarca na tom ostrvu - knjigu sa haiku poezijom :mrgreen:
 
"Bogomdana domacica"-Sofi Kinsela - nije neka "duboko intelektualna" knjiga,ali je svakako knjiga koja bi trebalo da se procita. Zasto? Zato sto svaka od nas, narocito u danasnjem vremenu, dodje u situaciju kada zbog posla zaboravi na sve ostalo, na sitnice i radosti zbog malih stvari. Ova knjiga ima svoju pouku, interesantna je i lako se cita...Preporucujem!:heart:
 
ninani: eto ko bi rekao da cu zaboraviti "Lorens Darel, Aleksandriski kvartet"...hvala

da li si citala njegov Avinjonski kvintet? manje uobliceno i "cisto" delo da kazem, ali bizarnije i sa malo vise evropskog misticizma koliko se secam...

pa upravo zbog te "zaboravnosti" meni je ova tema mnogo zanimljiva...:)
hvala tebi na preporuci za Avinjonski kvintet...:)
 
Citanje mi je beg od odvratne realnosti.
Kad citam, odlazim daleko, nose me likovi, sa njima sam, delim dobro i zlo... ali zaista.
Kad citam opustim se, uzivam...
Malo mi je teze kada citam na stranom jeziku, ali, sta cu... primorana sam.
Od kako sam u inostranstvu, poludela sam za domacim autorima.
Zato ovo leto zeljno ocekujem da pokupujem sve one lepe domace knjige koje su u medjuvremenu ''izasle''.
Inace, toliko sam romana, knjiga, sta god, procitala da mi je malo tesko da izaberem 10 knjiga za pusto ostrvo.
Ma i tamo bih isla, samo da ima knjiga, verujte.
Mozda da krenem od:

1. Ime ruze, U. Eko
2. Besnilo, B. Pekic
3. "Dune", F. Herbert
4. Sesirdzijin zamak, Kronin
5. Jedno drvo raste u Bruklinu, En Smit
6. Rozmarina beba, Ira Levin
7. Krevet pored prozora, S. Pek, M.D.
8. Tvrdjava, M. Selimovic
9. Tecite suze moje, rece policajac.....
10. Ima tu mnogo jos knjiga tipa medicinskih trilera, sta cu opasno sam zaljubljena u medicinu, pa romana o serijskim ubicama: The Tretman, Birdmen.... Zelena milja, Kad jaganjci utihnu... ma, ima ih podosta.
Namerno nisam pominjala klasike, jer oni su vec dokazani.
 
da ne otvaram novu temu imam jedno pomalo glupo pitanje, ali me nesto kopka: ZASTO CITATE?
:)
kad sam bila mlada, u knjigama sam trazila odgovore na sva ona pitanja koja su me neopisivo okupirala:
ko smo? kuda idemo? i zasto? sta je nasa svrha? sta je ljubav? zasto su ljudi zli? zasto je zivot prolazan? oduvek sam bila preterano okupirana unutrasnjim, oduvek sklona depresiji zbog ruznog sveta u kome zivimo, zbog nase slabe, i padu sklone prirode..
dervis i smrt sam citala 5 puta:D..koliko treba biti nenormalan za tako nesto.. i moja je krivica da sam ono sto sam..ako je krivica..
a sad...na mnogo pitanja sam nasla odgovore, ili sam prestala da se pitam...jednostavno zivim i vise me interesuje kako drugi ljudi misle...jer svako ima svoje odgovore..
i citam jer volim..citam jer se citajuci vracam sebi..citam, jer mi treba duhovni oporavak od svakodnevnice..kad naletim na knjigu koja me zbilja uhvati, obradujem se ko malo dete..nazalost, retko se desi...poslednja je valjda bila muzika i tisina..
citanje je jedna od mojih najvecih ljubavi
 
da ne otvaram novu temu imam jedno pomalo glupo pitanje, ali me nesto kopka: ZASTO CITATE?

Čtam jer se pitam... ima li odgovora tamo, u svetu koji je samo naizgled ograničen koricama.
Al' nemaaaa.... Svi pisci se uglavnom isto pitaju a daju različite odgovore.
Ne volim knjige uz koje zaspim, ne volim neiskrene knjige, kratke knjige, plitke knjige, lažno-mesijanske, senzacionalističke, šlager&herc knjige ... a volim one koje ne mogu da ispustim iz ruku, niti da izbacim iz glave... one koje mi napumpaju amigdalu i preseku me u grudima, i zbog kojih sebi postavljam nova pitanja.:-)
 
Čtam jer se pitam... ima li odgovora tamo, u svetu koji je samo naizgled ograničen koricama.
Al' nemaaaa.... Svi pisci se uglavnom isto pitaju a daju različite odgovore.
Ne volim knjige uz koje zaspim, ne volim neiskrene knjige, kratke knjige, plitke knjige, lažno-mesijanske, senzacionalističke, šlager&herc knjige ... a volim one koje ne mogu da ispustim iz ruku, niti da izbacim iz glave... one koje mi napumpaju amigdalu i preseku me u grudima, i zbog kojih sebi postavljam nova pitanja.:-)


..."Porno" literatura...?:lol:
 
Zato što nas to beskrajno uzbuđuje.
A ako je bilo mnogo dobro, onda i dugo posle toga kada pomislimo na neke detalje iz pročitanog osećamo prijatnu jezu.

bolest, glad, potreba? :D
u srecno vreme osnovne i srednje skole sam ubijala knjigu za dan-dva... citam do zore, i samo to radim. posle vise nisam postizala toliko...
meni je knjiga bolja od zivota.

Čtam jer se pitam... ima li odgovora tamo, u svetu koji je samo naizgled ograničen koricama.
Al' nemaaaa.... Svi pisci se uglavnom isto pitaju a daju različite odgovore.
Ne volim knjige uz koje zaspim, ne volim neiskrene knjige, kratke knjige, plitke knjige, lažno-mesijanske, senzacionalističke, šlager&herc knjige ... a volim one koje ne mogu da ispustim iz ruku, niti da izbacim iz glave... one koje mi napumpaju amigdalu i preseku me u grudima, i zbog kojih sebi postavljam nova pitanja.:-)

:)
kad sam bila mlada, u knjigama sam trazila odgovore na sva ona pitanja koja su me neopisivo okupirala:
ko smo? kuda idemo? i zasto? sta je nasa svrha? sta je ljubav? zasto su ljudi zli? zasto je zivot prolazan? oduvek sam bila preterano okupirana unutrasnjim, oduvek sklona depresiji zbog ruznog sveta u kome zivimo, zbog nase slabe, i padu sklone prirode..
dervis i smrt sam citala 5 puta:D..koliko treba biti nenormalan za tako nesto.. i moja je krivica da sam ono sto sam..ako je krivica..
a sad...na mnogo pitanja sam nasla odgovore, ili sam prestala da se pitam...jednostavno zivim i vise me interesuje kako drugi ljudi misle...jer svako ima svoje odgovore..
i citam jer volim..citam jer se citajuci vracam sebi..citam, jer mi treba duhovni oporavak od svakodnevnice..kad naletim na knjigu koja me zbilja uhvati, obradujem se ko malo dete..nazalost, retko se desi...poslednja je valjda bila muzika i tisina..
citanje je jedna od mojih najvecih ljubavi

Citanje mi je beg od odvratne realnosti.
Kad citam, odlazim daleko, nose me likovi, sa njima sam, delim dobro i zlo... ali zaista.
Kad citam opustim se, uzivam...
Malo mi je teze kada citam na stranom jeziku, ali, sta cu... primorana sam.




bas mi se svidjaju odgovori i sa svakim mogu da se slozim... ja jos uvek imam ponekad malo infantilne razloge-potrage za necim doduse neodredjenim kao sto ko to tamo peva napisa da je imala kada je bila mlada, ali sam negde shvatila da je citanje knjiga pored "slusanja" necijeg tudjeg glasa, misljenja, jedan od najzanimljivijih nacina razgovora sa samim sobom, ogledalo... poligon...
 

Back
Top