I ja razmisljam i slusam pametnije i upucenije od mene u cemu je tajna Zvezdinih igara ove sezone. Neko je lepo pomenuo da se sada najbolje vidi koliko znaci kontinuitet, odnosno kada kostur ekipe ostane nepromenjen. Mislim da je najvece pojacanje ove sezone produzenje ugovora sa Jovicem, to je bio kljucni element da se kasnije sklope kockice. Dakle organizator igre koji zna bez gledanja raspored igraca,a zatim i ostali saigraci koji su zajedno tu. Sve ostalo onda se lako uklapa.
Takodje, filozofija igre je nepromenjena, oslanjanje na defanzivu iz koje se ide u poentiranje. Mi smo ekipa koja slabije dobija neizvesne zavrsnice u evroligi kada mi jurimo pobednicki kos. Mi smo dve velike pobede odneli odbranama u poslednjem napadu, protiv Bamberga i Fenera, pa i sinoc protiv Makabija. Dakle odbrana, za koju je opet vazan kontinuitet, ostanak kljucnih igraca u timu i slicno.
Sada igramo sa velikim samopouzdanjem, moguce je da cemo doziveti i ubedljive poraze, ali to ne moze da ti urusi ekipu, jer je jasno da nismo tim za punjenje i lagan zalogaj.
Timska igra i timski duh koji je prisutan je jos jedan od kljucnih elemenata. Sinoc je na parketu ponovo vidjena vojnicka disciplina, gde ce i mali Dobric za svoje dve sekunde uciniti samo ono sto je od njega trazeno i bez problema ce se nakon toga vratiti na klupu. Sinoc je vidjeno kako disciplina i red pobedjuju haos i improvizaciju, ma koliko novca ulozeno u taj Makabijev haos na parketu.
Zao mi je sto su mnogi ustalili misljenje da u Zvezdi igraju neki drugorazredni igraci koji samo fanaticnoscu nadoknadjuju manjak kvaliteta. Ne kazem da su ovo vrhunski igraci, ali svaki od njih bi imao u najmanju ruku solidnu ulogu u nekom evroligaskom klubu.
Koliko se plitko gleda na kvalitete pojedinih Zvezdinih igraca vidi se recimo na slucaju Simonovica, gde mu u prvi plan isticu fantastican sut za tri poena. Cesto se skoro potpuno zanemaruje njegova uloga u odbrani, gde on cita akcije, prati kretanje igraca bez lopte i vrsi izvanredan pritisak na igraca kojeg cuva. O Lazicu sa druge strane govore da je on “pit bul” u pozitivnom smislu, da moze da brani svakoga, da je podredjen timu itd. Retko ko vidi njegovu ulogu u napadu, gde on iz onog coska daje veoma bitne trojke. Kada je ekipa u krizi postavi se tamo, primi loptu i bez straha sutne. Da ne govorim o pracenju igre u napadu, gde hvata i izbija lopte ispod kosa za novi napad. Potcenjena je njegova uloga u napadu jer on nije veliki potrosac lopti.
Djenka igra i odbranu i napad fantasticno. U napadu je jedan od retkih igraca koji sutira sa distance, sa pet metara od kosa, sut koji je skoro iscezao sa evropskih terena. Ima snazan ulaz i ima zelju da zavrsava bitne poene. U odbrani mozda ima i najbrze ruke, gde zive lopte krade od protivnickih plejmejkera. Ono sto se ne pominje je da kao rezervni plej na parketu ima sigurnost, stabilnost u vodjenju lopte. Stabilan dribling, ne podleze panici, izbegava udvajanja.
Bjelica danas nije isti igrac koji je nekad igrao za Zvezdu. Covek je iskusan, mali je potrosac lopti, ne pokusava nista sto ne zna, ali zato ce se snaci pod kosem, sutnuce trojku ako je sam ili ce napraviti dribling i krenuti pod kos. Neverovatna intiligencija u igri. Kuzmic je sjajan egzekutor, siguran je pod kosem, a posebno cenim sto prati igru, cita pokrete Jovica i ceka asistenciju. Takodje najbolji je skakac, brani kos sjajno.
O Jovicu koliko je kao igrac napredovao je posebna prica. Mnogo me je nervirao dok je bio rezerva Vilijamsu, secam se da se skoro plasio da sutne, samo je sluzio da prebaci loptu sa nase polovine na protivnicku, a onda drugi grade i zavrsavaju akcije. Pravio je one najgore gluposti, gde na trojci sam uradi fintu umesto da sutne, onda udje u reket i spetlja se. Kada je postao prvi plej, eksplodirao je i tu se vidi njegov pun potencijal.
Smesno je recimo kada gledam kako pojedini hrvatski kosarkaski portali ocenjuju igru reprezentacije Srbije, pa kazu u fazonu Hrvatska ima bolje igrace, ali Srbija samo ima bolje trenere pa zato uvek pobedjuje. To nije sporno, zaista imamo bolje trenere, ali problem je kada krenu da nabrajaju igrace koje kod nas smatraju za panjeve. Izmedju ostalog i Simonovica i Jovica, ne obracajuci paznju na cinjenicu da je jedan rekorder po broju asistencija u evroligi, da je drugi pre svega vrsni defanzivac a tek onda fenomenalni trojkas.
Zakljucak je sledeci, da je ovo tim sastavljen od osrednjih igraca koji samo igraju disciplinovano, ova prica ne bi ovako tekla niti bi ovako dugo trajala. Sistem postoji, timska igra je na vrhuncu, ali u pitanju su i sjajni igraci i odlicne licnosti koji su doveli do toga da masina tako mocno deluje.