Ništa se ne dobija. Pobede i trofeji ne zarađuju. Partizan je kao učesnik F4 2010. dobio manje para no što dobiješ za nerešen rezultat u LŠ.
Večeras nisam ispratio ovu utakmicu osim zadnjih 5min na preskok, pošto su se igrali neki veliki EL derbiji, ali to što sam video sam viđao prethodnih sezona, princip je jasan. Mnogo puta kad je nešto tesno, ekipa ne drži stvari u svojim rukama, ruke se stvrdnu, maše se šutevi, a pobeđuje se retko uglavnom na neku frku ili kada protivnik pogreši (kao RKG pre 3 godine, Budiveljnik prošle, Budućnost ove...). Sve je lepo kad se delje u ABA ligi 20-0, ali ono što će ovu ekipu učiniti zaista dominantnom, i dovesti je do šampionskih znamenja, su pobede protiv evroligaških aždaja, borba sa pritiskom, ogromna tenzija koja rađa šampione, tj. šampionski karakter. OK je računica, igramo EL samo za pare, a u ABA smo dominantni i uzećemo je. Samo što ovakav nedostatak karaktera, koji se gradi u EL protiv aždaja, budi sumnju u mogućnost da igrači postanu šampioni. To je scenario koji smo viđali prošlih sezona, uvek isti.
Radonjić bi morao da misli o tome, umesto što se nešto pravda i pravi se kako nema pritiska, kako je sve OK, grešili smo, bolji je pobedio, trala-la-la. Ima još dosta utakmica, da se TOP16 faza iskoristi na pravi način.