Kaži mi koje su ti reči drage i reći ću ti ko si

*Dragonfly*

Aktivan član
Poruka
1.185
U ovako hladnim, nemilim popodnevima, kad' oblaci boje dane u olovni karmin, pribeziste trazim u romanima.

U poslednje vreme se okrenuh knjizevnicima lusofonskog jezickog podrucja te juce procitah Licni cudesnik Z. E. Agvaluze.

Apologija verandi, dvorista i portugalskog jezika, propracena kratkim suprotstavljanjem smrti.

Roman o jeziku. O moci reci.


Tragajuci za neologizmima, junaci romana ispisuju svoje omiljene reci, prave spiskove, nesvesni da ih svaka od izabranih donekle opisuje.

Otud ideja. Kazi mi koje su ti reci drage i reci cu ti ko si.


Da li su reci koje covek izabere kao stvorene da se opise ili se covek, kako raste, uoblicava prema njihovoj lepoti i nalicju?


Sigurna sam da bi, medju pregrstima ljudi, vecina na svoj spisak uvrstila reci ljubav i dusa. :)

Jer ljubav haos zatvara u orahovu ljusku.



Svako od nas hrlio je kroz redove drage, zastajuci kraj zareza od zelene svile, diveci se intarziji poglavlja.

Neke reci ponesemo u sebi.


Jesu li cudesne, kao filigranom istkane? Jesu li preke, nemilosrdne?

Poput zdenca zelja duboke? Poput nebeskog dvorca od stakla visoke?

Da li kroz krhko inje uma klijaju toplinom?

Nose li istinska cuvstva?


Koje recu su vama najdraze?

Koje reci cuvate u vokabularijumu uma?
 
I sama često mislim na reči.
Još od malih nogu.
Znala sam po čitav dan da izgovaram jednu odabranu, trenutno zanimljivo reč, i da shvatam njen smisao, zašto se baš tako izgovara, što baš ona označava to što označava.
Međutim, posle sam se oduprla tome.
Neoznačeno uvek prednjači nad označenim, reče lepo Albahari.

Neke reči uistinu volim.
Da čujem, da izgovorim, za neke se zalepim tokom razgovora, neke prećutno maštarim.

Tkanje. Divna reč. Volim je. Nekada volim i reč predivo.

Volim reč strepnja.
Mada nije lako osećati je. Nekako, nežna mi je, kao i žal u duši. Možda i nada.

Dosta reči volim.
Dugmence, recimo.

Zanimljiva tema.
 
sanjanje...sa zeljom da se ne probudis koliko je lepo, cak i kada je otvorenih ociju
poimanje...dolazak sebi, iz drugog, dosegnuti cilj
menjanje...zarad skretanja s krivosti u pravost
letenje...ka dubinama koje samo visine donose
slikanje...recima, muzikom, bojama
verovanje...u ono sto izaziva sumnju kod svih osim u tebi

lagano...poput paperja
istinito...poput osecanja
mirno...poput svemira
nemerljivo...poput srece ali I njene suprotstavljenosti
plemenito….poput davanja
omamljeno…poput lebdenja

mah
oblutak
misao
tiho
dlan
on(a-o-ni)
 
zivljenje- kao nesto zbog cega smo stvoreni
spas- kao nesto zbog cega se opstaje
znanje- kao moc
tuga- kao nesto sto je sastavni deo zivota
suza- kao nesto sto ne vredi poklanjati svakome
duga- kao sunce posle kise

P.S. Ovo su reci koje mi se trnutno motaju po glavi..Javnucu se ovde jos koji put.. Zanimljiva tema, jer cesto razmisljam o recima...
:zpozdrav:
 
Poslednja izmena:

Back
Top