KATASTROFIČARI

moj deda: on zna sve datme smakova svetova po bibliji i nostradamusu(i pad slobine vlasti se vodi pod smak sveta:lol: )
a sto mene to ne zanimaaaaa (kad ce smak sveta)
je l se secate kako se paco rabane obrukao kad je nesto predvidjao pa omasio? ne ne ne volim te ljude
 
od takvih bezim!

Nemam vremena za tudju negativnu energiju. Jedno je kad neko ima realan problem, ili hoce da poprica, zatrazi savet, ali ovde se ocigledno misli na one koji na sve strane razbacuju svoje minuse, a takvi me ne zanimaju.

A znam ih...
 
Bezim od takvih jer ih ne razumem,dave i dosadni su.Resavam i mislim o bliskim problemima kako koji naidje a i ne razmisljam puno o globalnim i eventualnim i ovo mi je puno i sasvim dovoljno. Brinem samo o svojim problemima ali skoro nikad ne pricam o njima nego gledam da ih resim. Ne vredi razbijati glavu sa necim na sto ne mogu da uticem. Interesantno je da najvise kukaju i crno gledaju oni za cije mesto bi se mnogi menjali...
 
muvalo:
Znam! Katastroficar je podvrsta negativca - to je osoba kojoj je sve lose, pocev od privatnih stvari, pa na krupnijem (republickom) nivou, sve do globalnog... Jedan moj decko je bio takav...tu nema pomoci - ko pokusa da im objasni u fazonu "look on the bright side..." neminovno ispadne glup, povrsan, sebican, naivan i tako dalje - izaberite odgovarajuci pridev. Ja sam pobegla glavom bez obzira ;-)

ps. nemam pojma zasto su takvi - neki hemijski disbalans u mozgu? Jednom sa tim svojim deckom uzela extasy zajedno i to je bio jedini put da smo se dobro proveli - mozda bi svaki dan trebalo da gutnu po jedan?


:lol: I ja sam imala takvog! Al nije 'teo da jede ex :P Odnosno, jeo je svašta al meni nije dao, ja sam fina :D yes yes sve znam 8)
Inače, mislim da su takvi ljudi OBESHRABRENI. Možda dugo i sistematski....ko zna šta im je u glavi.
 
alikad vidim ovu veš mašinu novu što ne može da prođe korz vrata od kupatila i još stoji u hodinku (3. dan!) sva se smračim :twisted: Stajaće tu do kraja sveta...yebena mašina za veš. I kako da se tuširam kad su skinuli vrata :shock: Propast!


:lol:
 
Po mom skromnom uverenju :) , katastrofičari dozivljavaju neku vrstu perverznog zadovoljstva dok svom sagovorniku/cima pričaju o najstrašnijim mogućim scenarijima, o vizijama mraka, haosa i beznađa, o bolestima, o korupciji, o nepravdi, o besparici itd., itd., itd...
Mozda i nije baš pravi izraz ¨perverzno zadovoljstvo¨, ali neka vrsta ventila pomoću kojeg se oni oslobađaju svoje negativne energije svakako jeste.

E sad... pošto oni definitivno uzivaju u tome (da te sablazne, šokiraju, uplaše ili bar pokvare raspolozenje), moj pristup :p je sledeći: nastavim vrlo zainteresovano konverzaciju, ma još se i dodatno raspalim, pa onda pridodam još gore i katastrofičnije primere... :twisted: Verujte mi... odmah gube volju da nastave razgovor. Onda ih ja još vučem za rukav da im ispričam još kakav strašan detalj...:twisted: I tako... nikad me više ne dave.:)
 
muvalo:
Uf, bas neprijatna situacija :( Ne daj se, Betty :)


:cry:
dragi je večeras u POLUVREMENU istesterisao vrata (sa dosta piljevine i otpada koji nije trebao da postoji :) ) , ubacio novu mašinu, izbacio staru na njeno mesto u hodniku (ispred ogledala u predsoblju :twisted: ), i otišao da gleda 2. poluvreme. ..Eno alat stoji u hodniku još (to će ON da složi) a od vrata kupatila - nema ništa večeras :lol: Uz to, vrata od bubnja se otvaraju NAOPAČKE :P Da nije komično bilo bi tragično! :lol:
ah, mostovi u otkrića....muškarci su čudna bića :P
 
ne znam da li su gori katastroficari ili oni sa facijalnim grcom na licu koji smatraju za osmeh i misle da ako nisi histericno "pozitivan" da nesto nije u radu sa tobom...
 
Katastrofičari su prvenstveno nezadovoljni sobom, time što sve vide crno prave sebi opravdanje i izgovor za lične neuspehe, lakše im je da podnesu sami sebe u "opštoj propasti", ubedjuju glasno druge da ništa ne valja kako bi obezbedili da od tih drugih budu prihvaćeni tako loši kakvi misle da jesu.
Da skratim - luzeri u sopstvenoj glavi, a često i u životu.

Ja sam uhvatio sebe kako skačem na mladjeg sina zbog slabog uspeha u školi, držim mu pridike kao američki putujući propovednik, sa slikovitim opisom njegove mračne budućnosti ukoliko se ne popravi.
Suština je u tome da mu nisam posvetio dovoljno vremena kad je trebalo i da osećam krivicu zbog toga.
Jbg.

Inače sam pozitivac (bar se nadam da jesam).
 
Ja sam tipicni antikatastroficar :p zahvarljujuci svojoj botbenosti i upornosti, i zahvaljujuci razdvajanju stvari na koje mogu i na koje ne mogu uticati. Cak i u objektivno katastrofalnim vrremenima, nezaboravnih devedesetih :( , uivek sam vise radila i aktivno ucestvovala u promenama, umesto katastroficarskih bedacenja skrstenih ruku. Kao zagrizeni slobomrzac par godina sam ozbiljnije bila i politicki aktivna, a kada sam shvatila da za neke sustinske promene treba mnoooogo vise vremena, a toliko toga mi je smetalo, dala sam se u poteru za muzem strancem, navatala sam istog, i resila sam svoj problem. :lol: Nasa buducnost zavisi prvenstveno od nas, tako da ispade da su katastroficari ljudi koji priznaju svoju licnu kapitulaciju. 8-)
 
ggolub:
Katastrofičari su prvenstveno nezadovoljni sobom, time što sve vide crno prave sebi opravdanje i izgovor za lične neuspehe, lakše im je da podnesu sami sebe u "opštoj propasti", ubedjuju glasno druge da ništa ne valja kako bi obezbedili da od tih drugih budu prihvaćeni tako loši kakvi misle da jesu.
Da skratim - luzeri u sopstvenoj glavi, a često i u životu.
Upravo tako. Luzeri lenjivci, koji sebe lisavaju licne i kolektivne odgovornosti.
 
Volim ponekad da sa nekim pretresem i takve teme, ne vidim razlog da ih izbegavam i pravim se da ne postoje...


Medjutim, nesposobnost da se vide sopstvene odvezane pertle od globalnih problema, s jedne strane, i ovakav stav:
Resavam i mislim o bliskim problemima kako koji naidje a i ne razmisljam puno o globalnim i eventualnim i ovo mi je puno i sasvim dovoljno. Brinem samo o svojim problemima(...) Ne vredi razbijati glavu sa necim na sto ne mogu da uticem.
sa druge, oba smatram odlikom "malih ljudi" (u negativnom znachenju, of course).
 
Cecilly:
Po mom skromnom uverenju :) , katastrofičari dozivljavaju neku vrstu perverznog zadovoljstva dok svom sagovorniku/cima pričaju o najstrašnijim mogućim scenarijima, o vizijama mraka, haosa i beznađa, o bolestima, o korupciji, o nepravdi, o besparici itd., itd., itd...
Mozda i nije baš pravi izraz ¨perverzno zadovoljstvo¨, ali neka vrsta ventila pomoću kojeg se oni oslobađaju svoje negativne energije svakako jeste.

Mislim da je ovo prava "dijagnoza". kada slusam takve ljude stvarno se covek zapita sta im to treba. sekretarica na poslu mi je takva, njena omiljena literatura je crna hronika iz novina, a omiljeni zanr filmova horor. mamu mi ponekad uhvati takvo raspolozenje, sve neke tuzne price, pa je onda grdim sto preteruje. Al definitivno cu isprobati recept koji ti primenjujes, cisto da vidim da li pomaze. ja se uglavnom trudim da ignorisem, ali nekad je to skoro nemoguce..
 
Sedim na barskoj stolici, okrećem se, kačim tašnu,nisam baš stabilna, kad dotična izjavi: "smiri se, ako padneš s te stolice možeš da slomiš kuk" :lol:
Ili sunčanje na moru, oko 5,6 popodne i izjava: "samo se ti sunčaj, kad bi znala koliko je u porastu rak kože..." :roll:
 
Nekako mi se čini da takvi tipovi u svom katastrofizmu traže neko opravdanje i utjehu za nezadovoljstvo vlastitim životima. U fazonu život mi je s****n zato što živim u takvoj državi i sl. nisam imao fer šansu itd. a kad malo bolje popričaš sa njima vidiš da nikad nisu svojski zapeli ili su se slomili poslije prvih problema.
 

Back
Top