Karlos Kastaneda

Mit o Energiji (T. Abelar to zove "Kazalište čarobnjačke akcije"). Kao protuvrednost za svoje usluge, don Juan je tražio nešto drugo: Kastanedinu "totalnu pažnju".

Zapanjujuća knjiga koja je rezultat ovog susreta - "Učenje don Juana: Jaki put znanja" - trenutno je postala klasik, skladno otvarajući vrata percepcije i elektrizirajući celu generaciju sa kraja šezdesetih i početkom sedamdesetih. Od tada, Kastaneda je nastavio "skidati slojeve s glavice crnog luka", pišući dnevnike o svojim iskustvima, magistarska tumačenja neobičnih stvarnosti koja nagrizaju ideju o samome sebi. Najbolji naslov svih njegovih knjiga bi mogao biti "Nestajanje Karlosa Kastanede".

"Trebamo pronaći drugu reč za čarobnjaštvo", kaže on. "Ona je previše mračna. Povezujemo je sa srednjovekovnim mračnjaštvom: ritualima, zlom. Ja više volim reči 'ratništvo' ili 'navigacija'. To je ono što čarobnjaci rade, oni plove, putuju kroz vreme i prostor." Kastaneda je napisao da je „radna“ definicija čarobnjaštva sposobnost da "izravno vide energiju". Čarobnjaci kažu da bit univerzuma liči na matricu energije kroz koju prolaze blistave niti svesti - stvarne svesnosti. Te niti čine "pletenice" koje sadrže celokupne, zaokružene svetove, a svaki od njih je stvaran kao ovaj naš, koji je samo jedan od bezbroj drugih. Čarobnjaci zovu naš svet " ljudski pojas" ili "prva pozornost".

Naguali su "videli" srž ljudskog oblika. To nije samo stapanje kože, mesa i kostiju nalik majmunu , već jajolika lopta svetlosti sposobna putovati uzduž tih svetlosnih niti u druge paralelne svetove. Šta nas to onda koči da se uzdignemo? Čarobnjaci smatraju da nas je zakopala socijalizacija, da smo prevareni da percipiramo svet kao mesto čvrstih objekata i konačnih pojmova.

Tako odlazimo u grob poričući da smo magična bića; na našem dnevnom redu je služenje egu umesto duhu. I pre nego što shvatimo - bitka je već završena - umiremo jadno okovani egom.
 
ZDRAV RAZUM UBIJA
Moje ime je Karlos Kastaneda. Želeo bih da danas nešto učinite za mene , za sebe. Želeo bih da se uzdržite malo od svoga suda. Molim vas: ne dolazite kod mene naoružani "zdravim razumom". Ljudi otkriju da negde nameravam govoriti - ma kako to saznali i dolaze 'srušiti' Kastanedu. Dolaze da me povrede: "Čitao sam vaše knjige i one su detinjaste." "Sve su vaše poslednje knjige dosadne."

Nemojte dakle pristupati na taj način. To je beskorisno. Danas vas želim zamoliti, samo na jedan sat, da se otvorite opciji koju želim predstaviti. Ne slušajte me kao počasni studenti. Pričao sam ranije počasnim studentima- mrtvi su i arogantni. Zdrav razum i ideali su ono što nas ubija. Držimo se za njih našim zubima, i to je onaj "majmun" u nama. Tako nas je don Juan Matus zvao: suludim majmunima.

Bio sam nepristupačan trideset godina. Ja ne šetam okolo i ne pričam uvek rado ljudima. Trenutno sam ovde. Mesec, možda dva... onda ću nestati. Mi nismo izolovani , sada više nismo. Ne možemo postojati na taj način. Mi imamo dug koji moramo platiti onima koji su se potrudili pokazati nam neke stvari. Nasledili smo to znanje; don Juan nas je učio da se ne izvinjavamo. Želim da vidite kako postoje čudne, praktične opcije koje nisu izvan vašeg dohvata. Meni predstavlja egzotično zadovoljstvo posmatrati takav let - čista ezoterija. To je samo za moje oči. Ja nisam željan; ne žudim ni za čim. Vi ste mi potrebni kao što mi treba rupa u glavi. Ali ja sam putnik, navigator. Ja plovim - tamo. Želeo bih i da drugi imaju tu mogućnost. Ja ne vodim dvostruki život, ja živim ovaj život. Nema razlike između onoga što pričam i onoga što radim. Ja nisam ovde da vas vučem na lancu ili da vas zabavljam. Ono o čemu ću danas govoriti nije moje mišljenje - to su mišljenja don Juan Matusa, meksičkog Indijanca koji mi je pokazao taj drugi svet. Zato, ne budite uvređeni!

Juan Matus mi je predstavio rezultat iza kojeg stoji 27 generacija čarobnjaka. Bez njega bih ja danas bio stari čovek s knjigom ispod ruke koji šeta sa studentima. Vidite, mi uvek imamo neki sigurnosni ventil, zato ne skačemo. "Ako sve drugo propadne, mogu predavati antropologiju." Mi smo u startu gubitnici s gubitničkim scenarijem. Govorio bih vam : "Ja sam doktor Kastaneda..... a ovo je moja knjiga - "Učenje don Juana". Znate li da postoji u džepnom izdanju ?" Ja bih bio tada „Čovek od jedne knjige s istrošenim talentom. "Da li znate da je ovo 12. izdanje te knjige ? Ne ? Upravo je prevedena i na ruski, i tome slične monologe
 
Ma ne da mi se da prevodim, no ovo sam napisao o njemu na engleskom, tko ne zna neka ide na googletran...

Castaneda was a gifted writer, much better than he is given credit for. His first 5-7 books contain illuminating passages on something I would call "spiritual existentialism". I think it is proven beyond any doubt that his work is a complete fiction. It has nothing to do with shamanism (any variant). Don Juan's group has become something like a pre-Columbian occult secret society. There is nothing shamanistic about it; shamans are integrated into society/tribe they live in, and they are not anything similar to esoteric secret societies, west or east. Nagualism does not exist. Tensegrity is basically a set of exercises similar to tai ch'i, Gurdjieffian dances or do in. It can basically do no harm, but anyone can construct a set of exercises involving harmonious movements, breathing, visualisations etc. There is nothing suggesting, realistically, that one should move one's hand this-and not that way, while exhaling & not inhaling etc. Something will happen, and it will mostly be beneficial. Any amount of body-work, healthy dose of introspection & widening one's horizon will do. 3. Castaneda, I think it is true, basically lead "witches" to suicide. Well, in my book this is malign: https://www.salon.com/2007/04/12/castaneda/ Wallace isn't sure what the women believed. Because open discussion of Castaneda's teachings was forbidden, it was impossible to know what anyone really thought. However, she told me, after living so long with Castaneda, the women may have felt they had no choice. "You've cut off all your ties," she said. "Now you're going to go back after all these decades? Who are you going to go be with? And you feel that you're not one of the common herd anymore. That's why they killed themselves."
 
Svi su putevi isti.
Ni jedan ne vodi nikamo.
Svi oni vode kroz šikaru, u šikaru i van šikare.
Ima li taj put srce, to je jedino pitanje.
Ukoliko ima, tada je dobar... ukoliko ga nema tada nije ni od kakve koristi.
Oba puta ne vode nikamo, samo jedan ima srce, a drugi ga nema.
Putovanje jednim prava je radost; sve dok ga slijediš bit ćeš jedno s njim.
Zbog drugog ćeš proklinjati svoj život.
Jedan te čini snažnim, drugi ti snagu oduzima.
 
Da bi postao čovjek znanja, moraš biti ratnik, a ne plačljivo dijete. Bori se, ne odustaj, ne žali se, ne ostupaj, bori se sve do tada dok ne progledaš. A sve zbog toga da bi shvatio da u svijetu ne postoji ništa što bi bilo važno.

Karlos Kastaneda
 
Ako si u nešto ubeđen, to znači da si gospodar svakog svog postupka… potrebno je mnogo napora da u tome uspeš… Moć ne pripada nikome. Svako od nas može da je sakupi, a posle toga može odmah da je prenese na nekog drugog. Kao što vidiš, cela ta stvar oko prikupljanja moći, rešava se na taj način, što se sakupljenja moć oslobađa i može da se upotrebi, da bi se pomoglo nekom drugom da je sakupi…
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top