kakvu emociju doživite kada na vašem detetu primetite promene odrastanja ?

cikcak

Primećen član
Poruka
698
kakvu emociju doživite kada na vašem detetu primetite promene odrastanja ?

pri ovome najviše mislim na one promene kojih se (valjda) sećamo i iz svojih života, koje nastaju u pred/pubertetsko doba,
promene na telu, promena glasa, fizički i psihološki znaci sexualnog razvoja, psihološke promene generalno...promene ličnosti.

kako ste se osećali emotivno, da li vam je bilo teško, sa knedlom u grlu, tremom, suzom u oku ...?

postoji racionalna emocija koja kaže Super ! Moje dete raste, moj je posao da mu pomognem...

ali da li postoji i ona refleksna emocija , možda posesivna , koja kaže Jao ne, nema više moje bebice !

p.s.
ili ste možda od onih koji ignorišu promene na svom detetu pa se tokom puberteta otuđite i započne period svađa i emotivnih histeričnih "predstava" u kući !?!
 
Jako mi je mlad dečak još (za mesec dana će napuniti dve godine), ali njegovo prvo "ne" kao metod ispitivanja čvrstine roditelja, doživljavam kao izazov roditeljstva. Takođe, njegovo progovaranje i njegove prve rečenice doživljavam kao veliki napredak. Do puberteta je još daleko, ali se iskreno nadam da ću i njegovo odrastanje doživljavati isto kao i njegove prve reči i rečenice: sa oduševljenjem i sa novim osećajem odgovornosti.
 
imam cerku..
njeno prvo odrastanje sam videla kad je imala godinui po dana.odveli smo je u zoo vrt, a posle toga u luna park..htela je da se vozi u onom vozicu za bebe..
smestili je i vozic je krenuo..
njoj osmeh na licu i mase rucicama, a meni suze grunule na oci..placem, ridam, ne mogu da stanem.
prva misao mi je bila - pa ona je porasla!
drugi momenat je bio na takmicenju u fitnesu..
scena - srpskonarodno pozoriste..
na bini ona (4god) i jos 4 devojcice ranog skolskog uzrasta..
dok sam je gledala, plakala sam kao kisa i imala usne razvucene u sirok osmeh.
nikad se vise u zivotu nisam tako osecala..ponosna i uplasena majka..
moje dete je poraslo..opet.
treci momenat odrastanja bio je kad sam je uhvatila a ruku i odvela na depilaciju..imala je nekih 12 god..pitala me sta da radi sa dlakicama na nogama..nista pile, radices ono sto radi pola sveta :lol:
pubertet smoobe osetile..
nikako da se konektujemo..
svo vreme - dva pravca..
sta god da kazem, ne valja..
a onda iz njene kasnije reakcije vidim da prihvata ono sto joj kazem, da uvazava moj stav, al ni za zivu glavu ne bi to na glas priznala :heart:
npr. drama oko haljine za malu maturu..pa za veliku..odemo zajedno, nema ogranicenja..samo da je ono sto kad se obuce izazove reakciju - to je to!
sve sto joj stoji ali saaaaaavresno, ona prokomentarise sa :roll:
na kraju dana obe iscrpljene..mentalno..
slusaj pile, ajmo kuci, a ti sutra drugarice za ruku pa u razgledanje..kad nadjes nesto zovi me, dolazim odmah i kupujemo!
ode sa drugaricama i vrati se pre nego sto je otisla..
sta je bilo? ma one pojma nemaju..ajde da kupimoonu sto si rekla da mi mnogo dobro stoji..mis moj :heart:

sledece odrastanje je bilo na drugoj godini fakulteta..prosle godine..
i od tog trenutka me svakodnevno iznenadjuje reakcijama..pozitivnim,najpozitivnijim..
otisle smo posle sto godina zajedno u neku kupovinu..jedva smo nasle ono sto mi je trebalo..
a onda mi je rekla - ajde tebe cerka da vodi na najbolji sladoled u gradu..
i bio je..od crnog susama, bundeve, karameliziranog oraha..
jedem, uzivam i gledam kako sam dobar posao uradila..
ne postoji stvar koja moze vise da me ispuni zadovoljstvom u zivotu kao sto je trenutak kad vidim da sam napravila coveka..odlicnog coveka!
 
otprilike da prozime nameru postavljača
i otprilike da ce se ispostaviti tacnom
vecina roditelja zapravo zeli da zadrzi moć nad decom
koja je daleko veča dok su mala
i da dobijaju potvrde kako su oni i njihovi rezoni u pravu

Prava radost roditelja je kada oseti da dete svojim odrastanjem sve manje i manje treba roditeljevu pomoć. Sve ostalo je tuga i bes zbog gubitka kontrole nad istim.
 
Драго, нежно а уме да буде и прилично смешно :)))

Иначе, још јако мала деца баратају и баве се великим темама и кључним животним питањима (запитаностима)
Штета што касније од њих и већином настане живина која ничему мисаоном не служи нити користи ту запитаност мисаоног апарата који чудно ретардира на неки аватизам шимпанзи лололо..без намере да вређам шимпанзе, верујем да ту и родитеЉи дају свој допринос.
 
Poslednja izmena:
kakve smo placiicke kad nam deca odrastaju :lol:

Ја не знам колико сам пута у животу плакала, али било је ретко.

Све док се није родила ова зверка.

Плакала сам за прву Нову годину коју смо славили са њом.

Па за њен први рођендан.

Па кад је изашао први зуб.

Па кад је проходала.

Па кад је изашао први стални зуб.

А септембра креће у предшколску.

Нова тура плакања :sad2:

Брука.
 
Pa nije valjda plakanje jedina reakcija? Što ne potapšete svoje dete po ramenu i kažete: "ljubi ga majka" ili "ljubi ga otac" :ok:

Ja to doživljavam onako - bez suza. Radujem se. A jedino sam na krštenju za malo pa zaplakao, ali ništa strašno, jer smo morali trčati i ovamo i onamo da bismo sve obavili :)

Kada se mali bude ženio, e mislim da ću se onda na ono "...I rodi sina Emanuila..." rasplakati kao on što je plakao na krštenju.
 
Pa nisam ja verifikaciono telo :) Uostalom drugačije će tu reagovati majka a drugačije otac. Bitno je naći onu reč koja će biti vetar u leđa.


E, da!
Progutam knedlu i poguram ga.
Ostanem tako sama pa razmisljam "boze,kako vreme proleti" i sedim do gluvog doba, gledajuci fol film, a zapravo osluskijem kada ce se vratiti, a necu to da mu priznam.
Shvatim da sam svoju misiju zavrsila, ali srecna sto je uspesna :)
 
...него, ајде родитељи велике деце, реците ми јел истина да деца у очима родитеља уствари никад не порасту :sad2:


Kako kod kojih.
Mene moja mama jos uvek tretira kao dete, sto me jako nervira.
A ja, svog sina od 18 godina tretitram kao odraslog i sebi ravnog. Imam napade ludila kada bih da ga mazim, pricam mu neke dogodovstine kada je bio mali, prisecamo se zajedno, ali to je periodicno.
 
...него, ајде родитељи велике деце, реците ми јел истина да деца у очима родитеља уствари никад не порасту :sad2:

Ja jedva čekam kada će biti toliko veliki da neću moći više da ga dignem... Nego da može on mene da digne.
 

Back
Top