Nije striktno ženska tema ali..... gde?! :?
DakleM, već sam bila u ovom tripu, ali sad mi evo došlo zanimljivo da otvorim temu, pa da vas pitam šta mislite o sebi? Nambr van.
Drugo pitanje bi bilo (već viđeno na forumu, jasno mi je) - kako biste se opisali?
Treće, šta želite da budete/postanete/postignete?
Zapravo, interesuju me vaše lične osobine, ne vaši uspesi/rezultati/ostvarenja..... ostalo što čoveku podiže samopouzdanje. Zanima me samo kakav biste čovek želeli da budete, a kakvim se smatrate. Ili kraće, vaš lični moral.
I četvrto, kako vas drugi vide?
Tenkju.
1) Svasta mislim ali se cesto ne shvatam. Onda sednem pa razmislim o sebi, objektivno (ako to uopste postoji), pa se smirim.
Svakog drugog cu odmah da provalim ali sebi cu cesto da budem u potpunom mraku.
2) Hm. Inspirativna, duhovita, jako brzog mozga (sve cu da ukacim i nista mi nece promaci), pragmaticna, ponekad oportunista a ponekad bih zaginula samo za princip, iskreno se radujem tudjem uspehu (mislim da je ovo retka osobina
), intuitivna do besvesti, ako se nameracim na nesto/nekoga mogu danima da se time bavim mentalno i nema detalja koji ce mi ostati sakriven ali pritom cutim i smeskam se (ovo je opasna osobina, ko me je potcenio, nije se lepo proveo), nemam dva lica za u kuci i za napolje
, emotivno umem da budem jako nestabilna i u stanju sam da se raspadnem i sakupim vise puta u toku dana iz sasvim iracionalnih povoda, umem da budem destruktivna i imam jako cudnu osobinu da sebe mogu sistematicno da unistavam ali cu se ziva pojesti sto mi se jedan list na kucnoj biljci malo osusio ili sto sam ubila komarca.
Osetljiva sam ali nisam slaba.
3) To sam sto jesam, nema vise "da budem:. Mnogo toga zelim da postignem ali ne bih nabrajala.
4) Nisam uvek i svugde ista tako i ljudi ne mogu da me vide na isti nacin. Ono sto me prati je da sam u stanju da sve redom zasmejem do suza i sto svako od mene ocekuje da mu ispricam novu sumanutost koju sam smislila (u sta je spadala i udaja i selidba i neke mnogo bitne stvari u zivotu). Ja prvo uradim pa kazem, ne najavljujem i ne primam savete niti mesanja za meni bitne stvari. Ljudi me cesto posmatraju kao hodajuci cirkus i nekog ko je u stanju da uradi bukvalno sve i na svakom mestu. Na radnom mestu se moram kontrolisati jer sam par puta predavanje pretvorila u haos. Sta sve meni prodje kroz glavu i u vezi cega, to nekad uopste nije da se kaze glasno.
Nepoznati ljudi (razni, tipovi, zene, deca, pogotovo deca) pilje u mene neopisivo, strasno privlacim paznju (a nemam rogove) i trebalo mi je dosta godina da se na to naviknem i da pocnem da uzivam u tome. Ali ne izazivam zavist, samo iskreno interesovanje. Vole me ljudi, sta da ti kazem.
Muz mi se navikao i vise ne skace da se bije.