To famozno "bombardovali su nas" se uporno koristi kao mit koji treba da nas veže za prošlost i večnu mržnju, ali nije baš tako jednostavno.
Zapad nije bombardovao Srbiju kao državu, niti srpski narod. Bombardovali su režim Slobodana Miloševića i to nakon višemesečnih upozorenja da prekine vojnu akciju na Kosovu, da zaustavi etničko čišćenje i da prihvati pregovore. Milošević je sve to odbio. Dakle, to nije bio neki istorijski sukob između Srbije i zapada, nego vrlo konkretan konflikt između jednog autokrate i ostatka sveta.
To što je tadašnja vlast sve predstavila kao napad na "ceo narod", bila je manipulacija zarad opstanka na vlasti. A rezultat te tvrdoglavosti su hiljade mrtvih, ekonomski sunovrat i izolacija zemlje.
Danas nemamo nikakav otvoreni spor sa zapadom. Trgujemo sa EU više nego sa celim ostatkom sveta zajedno, milioni naših ljudi tamo žive i šalju doznake, a evropski fondovi su nam glavni izvor razvoja. Ako već pričamo o "prirodnim savezima", jasno je gde pripadamo. Zato mi deluje besmisleno da se večno vraćamo na privatni rat Miloševića protiv celog sveta i da time pokušavamo da oblikujemo današnju politiku. To nije patriotizam, to je autodestruktivna inercija.
Jedino se slažem u tome da ideološki odnosno geopolitički pravac sada nije toliko presudan koliko da se (ponovo) borimo protiv autokratije. Sad smo u fazi Milošević 2. Uništene institucije, država zarobljena, mediji kontrolisani, izbori namešteni. I satiru se od korupcije. Rešavanje tih problema treba da bude prvi korak, a posle u nekom normalnom demokratskom slobodnom društvenom dijalogu možemo hladne glave da vidimo koji nam je geopolitički pravac.