Kako znam da li ga volim?

a da li je ljubav moguca bez povratne empaticne emocije? i kako se naziva ta jednostrana ljubav - oBsesija :lol:
sta je ljubav...eto ja udata zena ne znam kako bih odgovorila na to pitanje...za mene je znak prave ljubavi bio kada sam njega pozelela da bude otac mojoj deci. dakle nije to bio majcinski instinkt jer sam tada bila vrlo mlada, nije se javila zelja da imam dete, vec zelja da taj covek, samo ON bude otac mojoj deci....sve pre toga je bilo na granicama ove opsesije jer je uglavnom bilo jednostrano, kada se neko daje vise a neko manje, obicno onaj koji se daje vise to koristi a iz mog iskustva sto vise ovaj koristi to sevise onaj drugi daje. opsesija kazem....:)
Nemoš starom pecarošu tu priču...:zstidljivko:z:lol:
Kad ti je prišao i nešto ti rekao-odsekle su ti se noge,zadrvenile,obrazi ti buknuli,s rukama nisi znala kuda i samo si strepela da nešto ne krene
kako ne treba...z:mrgreen:
"Samo sam želela da bude otac moje dece...":zstidljivko::hahaha:Zaista bi bila prva kojoj je to palo u tim momentima na pamet...
Znaš ono: "...I mir u svetu..."
 
hahaha, bas ste slatki, preslatki vas dvoje....


Elem, za ljubav je potrbno da OBE licnosti budu formirane, budu svoje, imaju stav, vrline, i mane. Ja jesam teska, ali sam svoja, i nailazim na problem kad vidim i osetim da moj partner nije slobodna tj. oslobodjena licnost. Onda nam je "ljubav" non stop na nekom niskom, za mene nezadovoljavajucem nivou, plitko, povrsno, to ne volim.

Mislim da meni treba ipak neko ko ima vise ispisanih stranica zivota, nesputana i svesna sebe licnost.

Tesko je da neko kao ja bude u vezi sa nekim kao sto je on.

Hebote, stalno kukam na ovu temu...mozda bi trebalo da skupim hrabrost i da raskinem.

Lakse mi je sto sam ovo napisala...

Mada, iskerno, ja sam i pokusavala da ga ostavim i onda se bukvalno raspadnem od tuge. Ne znam koji mi je? Imam 33 god. mozda je podsvesno to strah od samoce, ili ono - "ne zelim da mi i ova veza propadne". A ima i toga da sam se svaceg nagledala i bogami dosta i veza imala i znam na sta sve mogu da naletim ako ga ostavim. Ali mi ponovo to sve zvuci kao linija manjeg otpora....grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr
sto se nisam rodila kao musko!
 
Poslednja izmena:
hahaha, bas ste slatki, preslatki vas dvoje....


Elem, za ljubav je potrbno da OBE licnosti budu formirane, budu svoje, imaju stav, vrline, i mane. Ja jesam teska, ali sam svoja, i nailazim na problem kad vidim i osetim da moj partner nije slobodna tj. oslobodjena licnost. Onda nam je "ljubav" non stop na nekom niskom, za mene nezadovoljavajucem nivou, plitko, povrsno, to ne volim.

Mislim da meni treba ipak neko ko ima vise ispisanih stranica zivota, nesputana i svesna sebe licnost.

Tesko je da neko kao ja bude u vezi sa nekim kao sto je on.

Hebote, stalno kukam na ovu temu...mozda bi trebalo da skupim hrabrost i da raskinem.

Lakse mi je sto sam ovo napisala...

Mada, iskerno, ja sam i pokusavala da ga ostavim i onda se bukvalno raspadnem od tuge. Ne znam koji mi je? Imam 33 god. mozda je podsvesno to strah od samoce, ili ono - "ne zelim da mi i ova veza propadne". A ima i toga da sam se svaceg nagledala i bogami dosta i veza imala i znam na sta sve mogu da naletim ako ga ostavim. Ali mi ponovo to sve zvuci kao linija manjeg otpora....grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr
sto se nisam rodila kao musko!

Dobro je,ne žurim u ribolov-letos su me čekali na forumu da se vrnem...z:mrgreen:z:(
To što ti kažeš je: bolje vrabac u ruci... Ti bar ne foliraš kao Iris (prebiću je smajlijimaz:mrgreen:)...
Pa i ja mislim da je bolje vrabonja u ruci...Eb ga onaj gavra grakne,a vrani ispadne orah...Ne puštaj ti vrpca,ali i ne steži ga toliko-kalipsaće...z:mrgreen:
Hoću da kažem-ispedaliraš vrapca-ostane tebi samo pedala...z:( Dok ne nađeš pravog baju-ode i poslednji voz!z:shock:
U tom li je...?
Tvoj je izbor...Ali.lično sam uvek za malo lukavstva prema životu jer život je i inače nekom qrva,a nekom maćeha,pa je svašta dozvoljeno (uz pristojna i umerena
ograničenja)...Tako da bih ti rekao da razapetu mrežu držiš zabačenu u tvom prolazu (ataru)barem-možda se u nju kakav kapitalac som ili šaran uplete...To su jake
ribe,stručno znam,ali su baš zbog toga neoprezne...Ako se ne uplete-još uvek imaš onog u ruci...z:)
U krajnjoj liniji:vi žemske nikad i niste zadovoljne,jer tek kad prođe prvi udar zaljubljenosti,skontate da smo ljudi s normalnim manama i falinkama...z:mrgreen:Te koje kake
da vole i njihove mane-to treba da izgovore pred ogledalom gledajući se u oči...
 
Kako da znas da ga volis?

Hm, pa, mislim da se to prosto oseca i zna. :)

Nema tu nekih konkretnih teorija i definicija.

U pravu si i dobro i lepo razlikujes zaljubljenost i strast.

Ali i to je pocetak. ;)

Ljubav je diskutabilna stvar na tapetu mnogih debata.

Moje misljenje je da, a ja sam volela dva puta, da devojka zasigurno voli kad (navescu nekoliko primera):

Ima svest o njegovim manama i ne kamuflira ih izgovorima kod sebe da one nisu to sto jesu, vec ga takvog prihvata.

Vrline je jako lako voleti, ali kad nekog volis s njegovim nedostacima, to je onda uzvisenija emocija. :)

Zatim, kad, bilo svesno ili ne, stavis neke njegove zelje ispred svojih, ne njegovom inicijativom, vec od srca.

Onda, kad imas motivaciju da za njega ucinis nesto veliko, bez preke potrebe da on za to sazna, jer ti je jedino vazno da to u vezi sa njim bude kako treba.

Kad ti nedostaje i mislis na njega u trenucima razdvojenosti (okej, ovo prvenstveno opisuje zaljubljenost, ali je svakako spada i pod deskripciju ozbiljnih emotivnih stanja).
 
Mozda zvuci glupo na prvo citanje ovo pitanje, ali itekako je odogovor komplikovan.

Pod uslovom da smo emotivno zdrave osobe, koji su to pravi signali ljubavi?
Ne zaljubljenosti, jer ona ne daje pravu sliku.
Ne sexualne opsednutosti, jer je to ipak samo strast
Nego ljubavi
Ja sam dozivio svoju prvu pravu ljubav kad sam imao 25 godina . Prije toga sam imao neke veze .Ne mogu reci da je bilo lose .
U tim vezama sam se pitao da li je to ljubav .Licilo je , ali mi je nesto govorilo da to nije ono pravo . Nisu te veze trajale dugo
jer ja nisam stvoren za male ljubavi .A onda sam upoznao jednu djevojku .Izgledala je sasvim obicno dok nismo poceli razgovarati .
Razgovarali smo nekoliko sati i nije nam osmjeh silazio sa lica . Tu noc nisam mogao zaspati .Bio sam ushicen i uplasen da je ne
izgubim .Odmah sam znao da to nece biti obicno druzenje . I nije bilo .
 
mozda kad radis stvari koje ne bi da si sam, zato sto ima uticaja na tog drugog, tako nesto prozaicno. tipa ... sredish svoju sobu da budes svetao primer
ne znam. mozda je erotska ljubav nesto vise. :I
mada sto je uopste bitno, bitno je jedino ako to nestane da ne poludis?
 
Nemoš starom pecarošu tu priču...:zstidljivko:z:lol:
Kad ti je prišao i nešto ti rekao-odsekle su ti se noge,zadrvenile,obrazi ti buknuli,s rukama nisi znala kuda i samo si strepela da nešto ne krene
kako ne treba...z:mrgreen:
"Samo sam želela da bude otac moje dece...":zstidljivko::hahaha:Zaista bi bila prva kojoj je to palo u tim momentima na pamet...
Znaš ono: "...I mir u svetu..."
ma ne...zar ti sa tvojim iskustvom ne umes da razlikujes ljubav od zaljubljenosti? eeeee moj pecarosu....
SAMO? z:shock: imamo izgleda razlicite prioritete uzivotu :zblesav:
onda sam prva...ili si ti vise pricao sa ribama nego sa zenama? :lol:
 
Poslednja izmena:
eh, kad bi sev u zivotu bilo savrseno..kako bi to difffan zivot bio
mozda malo dosadan
sta znaci ima jako malo vremena?
ako ti imas ispunjen zivot, bez njega, onda ti ne smeta sto on ima malo vremena..zapravo, taman je on taj zacin, koji daje poseban ton..
ako imas prazan zivot, onda ti ga on nece popuniti, ma koliko vremena da ti posveti..to tako naprosto ne fercera.
e sad, ako bi ti porodocu, dete, popdnevne setnje, vecernje izlaske, jutarnje izlezavanje, i celonocne sexove..a imas ga jednom nedeljno na dva sata..pndak batali. nije do coveka, ni do ispunjenosti tvog zivota..vec do toga da ti treba nesto sasvim drugo..
najteze je izmeriti sopstvenu zelju..sta je to sto zelim? a sta je to sto mi potrebno? cesto su to sasvim razlicite stvari..
niko sa strane ne moze ti reci vako ili nako..
ili meni, ili nekom trecem
svako ima svoju meru zelje, zivota i ljubavi
retki su srecnici koji nadju sebi sasvim slicne..pa ima se mere poklope, i nastupi mir, i harmonija...
 
sve više mi ovakve "ljubav" teme, idu na k.

(k je koleno, za one koji su pomislili nešto drugo)

Svi bi da zvuče pametno, iskusno. Svi bi da se iz njihovog posta vidi kako su oni i "ljubav" stari znanci..

Da vam kažem nešto..sve je to njesra

Ovde se radi o jednom pojmu, koji kao i većina drugih opštih pojmova (sreća isl) ne može da se definiše tako da važi za sve, stoga je podložan razvlačenju kao žvaka, modeliranju i manipulacijama.

Čime se meri ljubav?
- Vremenom koje želiš da provedeš sa nekim?
- Brigom koju imaš za nekoga?
- Žrtvom koju si u stanju da podneseš za tog nekog?
- Radošću koju mu pričinjavaš i on tebi?

mdaa..sve to lepo i tačno zvuči, ali to sve može da se primeni i na kućnog ljubimca (pod uslovom da ste spremni da umrete za njega)

Moj savet je: IZBACITI reč ljubav iz svih rečnika. (kao i reč sreća)
jer vaš mozak po pravilu pogrešno reaguje kada se pritisnu određena dugmad na pominjanje te reči.

Oslonite se na Činjenje.
Oslonite se na stomak (on mnogo tačnije definiše stvari nego mozak)

I konačno, prestanite da me nervirate sa temama o ljubavi. time vređate svoje partnere, koji nemaju pojma koliko se preslišavate pred stranom publikom, umesto da to njega/nju/njo pitate i razgovarate o tome.

btw, nisi mi odgovorila ZAŠTO ti je važno da znaš da li ga voliš.
to je takvo poniženje sopstvenog mozga da ja nemam reči..

dokle su stigle te mlade generacije kada više ne znaju ni šta osećaju ni ko su ni šta su?
sve je otišlo u..k.
i bojim se da se i prenosi sa k, na k.

Zamisli sad da ti neko kaže "da, to je definitvno Ljubav, i ti ga definitivno voliš"
Hoćeš li otrčati srećna njemu da mu saopštiš radosnu vest? "ej dragi..znaš šta sam saznala na jednom forumu? Šta. Saznala sam da te volim, juhuuuu!"

Smešno..tužno..ružno.
 
eh, kad bi sev u zivotu bilo savrseno..kako bi to difffan zivot bio
mozda malo dosadan
sta znaci ima jako malo vremena?
ako ti imas ispunjen zivot, bez njega, onda ti ne smeta sto on ima malo vremena..zapravo, taman je on taj zacin, koji daje poseban ton..
ako imas prazan zivot, onda ti ga on nece popuniti, ma koliko vremena da ti posveti..to tako naprosto ne fercera.
e sad, ako bi ti porodocu, dete, popdnevne setnje, vecernje izlaske, jutarnje izlezavanje, i celonocne sexove..a imas ga jednom nedeljno na dva sata..pndak batali. nije do coveka, ni do ispunjenosti tvog zivota..vec do toga da ti treba nesto sasvim drugo..
najteze je izmeriti sopstvenu zelju..sta je to sto zelim? a sta je to sto mi potrebno? cesto su to sasvim razlicite stvari..
niko sa strane ne moze ti reci vako ili nako..
ili meni, ili nekom trecem
svako ima svoju meru zelje, zivota i ljubavi
retki su srecnici koji nadju sebi sasvim slicne..pa ima se mere poklope, i nastupi mir, i harmonija...

bas tako Koto, sve si u pravu.
Najteze je izmeriti sopstvene zelje i potrebe, i ovo sto si rekla - ne mora ono sto zelimo da se poklapa sa onim sto trebamo.
 
Poslednja izmena:
sve više mi ovakve "ljubav" teme, idu na k.

(k je koleno, za one koji su pomislili nešto drugo)

Svi bi da zvuče pametno, iskusno. Svi bi da se iz njihovog posta vidi kako su oni i "ljubav" stari znanci..

Da vam kažem nešto..sve je to njesra

Ovde se radi o jednom pojmu, koji kao i većina drugih opštih pojmova (sreća isl) ne može da se definiše tako da važi za sve, stoga je podložan razvlačenju kao žvaka, modeliranju i manipulacijama.

Čime se meri ljubav?
- Vremenom koje želiš da provedeš sa nekim?
- Brigom koju imaš za nekoga?
- Žrtvom koju si u stanju da podneseš za tog nekog?
- Radošću koju mu pričinjavaš i on tebi?

mdaa..sve to lepo i tačno zvuči, ali to sve može da se primeni i na kućnog ljubimca (pod uslovom da ste spremni da umrete za njega)

Moj savet je: IZBACITI reč ljubav iz svih rečnika. (kao i reč sreća)
jer vaš mozak po pravilu pogrešno reaguje kada se pritisnu određena dugmad na pominjanje te reči.

Oslonite se na Činjenje.
Oslonite se na stomak (on mnogo tačnije definiše stvari nego mozak)

I konačno, prestanite da me nervirate sa temama o ljubavi. time vređate svoje partnere, koji nemaju pojma koliko se preslišavate pred stranom publikom, umesto da to njega/nju/njo pitate i razgovarate o tome.

btw, nisi mi odgovorila ZAŠTO ti je važno da znaš da li ga voliš.
to je takvo poniženje sopstvenog mozga da ja nemam reči..

dokle su stigle te mlade generacije kada više ne znaju ni šta osećaju ni ko su ni šta su?
sve je otišlo u..k.
i bojim se da se i prenosi sa k, na k.

Zamisli sad da ti neko kaže "da, to je definitvno Ljubav, i ti ga definitivno voliš"
Hoćeš li otrčati srećna njemu da mu saopštiš radosnu vest? "ej dragi..znaš šta sam saznala na jednom forumu? Šta. Saznala sam da te volim, juhuuuu!"

Smešno..tužno..ružno.

:worth:
 
Moj savet je: IZBACITI reč ljubav iz svih rečnika. (kao i reč sreća)
jer vaš mozak po pravilu pogrešno reaguje kada se pritisnu određena dugmad na pominjanje te reči.

Oslonite se na Činjenje.
Oslonite se na stomak (on mnogo tačnije definiše stvari nego mozak)

I konačno, prestanite da me nervirate sa temama o ljubavi. time vređate svoje partnere, koji nemaju pojma koliko se preslišavate pred stranom publikom, umesto da to njega/nju/njo pitate i razgovarate o tome.

btw, nisi mi odgovorila ZAŠTO ti je važno da znaš da li ga voliš.
to je takvo poniženje sopstvenog mozga da ja nemam reči..

Zamislila sam se nad ovim pitanjem - ZASTO mi je vazno da znam da li ga volim.

Namecu mi se odgovori iz moje podsvesti: ako ga ne volim, onda me nece boleti prekid takve veze. Bice mi lakse nego u varijanti da ga volim. Ali sve vise shvatam besmisao tog pitanja jer ja ne mogu na njega da se naljutim ni duze od sat vremena..ne vredi.

Zasto se pitam da li da odem? To je verovatno sistem danasnjice, a bogami i sistem na kome sam odrasla. Cim ti nesto ne valja, menjaj, idi. Netolerancija, ego, itd....I tako sam presla kilometre...i gde sam stigla? Uvek mi je u podsvesti taj impuls - idem ako mi ne valja. Sto i nije tako dobro, treba se truditi, raditi na necemu, fokusirati se na nesto, pa ce da urodi plodom sto se kaze.

Sad mozes da pitas sledece: Nije bitno da li ga volis, vec da li tebi odgovara takva veza i da li si ti zadovoljna u njoj?
Moj odgovor je da sam vise zadovoljna nego obrnuto, ali da su mi apetiti veci, te imam osecaj da nisam dovoljno posvecena toj vezi (onoliko koliko znam da budem) upravo zbog tog njegovog manjka vremena...
 
Poslednja izmena:
Zamislila sam se nad ovim pitanjem - ZASTO mi je vazno da znam da li ga volim.

Namecu mi se odgovori iz moje podsvesti: ako ga ne volim, onda me nece boleti prekid takve veze. Bice mi lakse nego u varijanti da ga volim. Ali sve vise shvatam besmisao tog pitanja jer ja ne mogu na njega da se naljutim ni duze od sat vremena..ne vredi.

Zasto se pitam da li da odem? To je verovatno sistem danasnjice, a bogami i sistem na kome sam odrasla. Cim ti nesto ne valja, menjaj, idi. Netolerancija, ego, itd....I tako sam presla kilometre...i gde sam stigla? Uvek mi je u podsvesti taj impuls - idem ako mi ne valja. Sto i nije tako dobro, treba se truditi, raditi na necemu, fokusirati se na nesto, pa ce da urodi plodom sto se kaze.

Sad mozes da pitas sledece: Nije bitno da li ga volis, vec da li tebi odgovara takva veza i da li si ti zadovoljna u njoj?
Moj odgovor je da sam vise zadovoljna nego obrnuto, ali da su mi apetiti veci, te imam osecaj da nisam dovoljno posvecena toj vezi (onoliko koliko znam da budem) upravo zbog tog njegovog manjka vremena...

Mozes se ne naljutiti sto ne znaci da ga volis no da si skrenula ka ravnodushnosti - oprastas a kao to cinis jer volis, a mozda uopste ne volis no ti ravno pa mozes vracati se, ili si navikla na njega, ili volis ideju da imas nekog kog volis, ili ti lepo sto tebe on voli pa hajde i ti njega kad je tu, ili mozda mrzis bol pa neces da testiras koliko moze da te kida ako odes pa onda ostajes da volis kako i koliko umes, ili se plasis da ne dobijes corak naredni put kad si vec sad dobila pravi metak, ili te mrzi da trazis nesto novo jer To nije toliko lose da bi rizikovala za Ono, ili...ili.
Da bi bila zadovoljnija treba da budes odgovornija tj. da ti nesto odgovara i ti na njega odgovaras (nema veze sto on nema vremena...ako sam dobro razumela poslednju stavku). Posveti se tih sat/deset svim svojim bicem i dobices adekvatan odgovor tj. zadovoljstvo...imas li predstavu sta on o svemu misli? koliko on moze da izdrzi a da ti oprosti ako si gresna?
 
Sad citam ovu svoju temu od zimus i secam se...

Odgovovre sada znam. Naucila sam da je vazno biti iskren, otvoren, i sve reci partneru sto ga zanima jer onda nema nejasnih i skrivenih stvari. Vise ne sumnja u mene, kao zimus kad smo imali (opravdanu i neophodnu) krizu kojom su se resile neke stvari.

Znam da ga volim jer ne mogu da zamislim svoj zivot bez njega. I sad se desi da se naljutim ali to je sad nesto sasvim drugacije, to dodje i prodje.
 
Po mom misljenju, osecaj ljubavi prema nekome je nemogucnost da osetis mrznju/ zlobu/ ljutnju (tj. suprotnost ljubavi) prema toj osobi, a kamoli da to ispoljis- sta god ta osoba uradila.
Totalno naivno i ne odgovara istini.
I ne kapiram zasto se neko opterecuje onim volim ili ne volim, to jednostavno dodje i tad si siguran u to bez da se preispitujes jer vise nemas dileme zasto i kako samo znas da je to, to.
 
Poslednja izmena:

Back
Top