Eternal sleep
Početnik
- Poruka
- 3
Ne znam odakle da pocnem,mozda od toga da vec 15 dana nisam izasao nigde. Imam milion pitanja a nikoga da mi odgovori,ustvari nisam pricao ni sa kim a svi kazu da razgovor pomaze,ali vec duze vreme nisam raspolozen za bilo cije drustvo pa sam odlucio preko neta da postavim pitanje jer sam dosao do samog kraja i ne bih znao kuda dalje i sta bih sa svojim zivotom radio.
Mozda ce vas mrzeti da citate ovo a mozda i ne,u svakom slucaju meni je vazno da sam napisao. Zivim u Beogradu vec 23 godine koliko ih i imam,radim od 18-te kao vozac,ali vise ne,dao sam otkaz pre 15-tak dana. 2008 godine sam upoznao devojku "Bojana" nije nam trebalo mnogo da shvatimo da smo jedno za drugo,bila je lepa,prelepa i predobra. Moji roditelji su iz Zvornika - BiH svako leto mesec dana odmora provedem tamo sa devojkom. Mnogo dobri ljudi tamo zive. Fanatik sam bio za brzim kolima,dal je to Yugo ili BMW nisam pravio razlike,samo da ima jak motor ispod haube. Isto tako je i bio Bojanin brat ove godine je odlucio i on da krene sa nama na odmor u Bosnu pa rekoh "Sto da ne" inace on se zove "Bojan" Vozio sam mercedes 190e crni 87god. njen brat Ford Focus beli 2003god. Pre mesec dana smo otisli tamo,njen brat par dana kasnije dosao,pa smo odlucili jednu noc da mu pokazem okolne kafane i diskoteke i td. pa smo obilazili svaku po sat vremena pa odemo u sledecu,medjutim u jednoj koja se zove "3D" njemu se svidelo pa je odlucio da ostane jer je upoznao neke Bojanine drugarice tamo tako da j ei ona odlucila da ostane a ja sam krenuo magistralom ka jednom kaficu "Sarke"to je bilo oko 01:30h,tamo me cekao kum kog nisam video dugo,pa sam isao da ga dovezem kod nas,laganom voznjom od oko 70-80kmh u retrovizoru primetim da neko "blica" farovima i ide iz trake u traku,usporim da bi video sta se desava i vidim Bojan sa drugaricom pored a Bojana i jos jedna sedele pozadi,i nasmeje se on i zaostane iza upalio sva cetiri i stao,zvao sam ga odmah da pitam jel nastavlja dalje i sta se desava emdjutim kaze "ma sve je uredu bratski,da *isam i dolazimo i mi u Sarke" rekoh ajd,a jedva je sastavio recenicu koliko je popio,usporim ja na 70kmh ne bi li me stigao da ga policija slucajno ne zaustavi,prolazim kroz jedno mesto "crni vrh" magistralni put i sve je nizbrdo i pravac,na kraju blaga krivina u levo,kako sam se priblizio toj krivini u sva tri retrovizora se odjednom pojave svetla iste sekunde sam samo cuo udarac i kako se sve okrece i vrti oko mene,par sekundi kasnije sav uspanicen shvatam da me je neko udario i da sam okrenut na stranu,boli me svaka kost na telu,kad sam dosao sebi izadjem kroz polomljenu soferku bio sam srecan sto mogu da hodam ali leva ruku nisam mogao da pomerim. Vidim vec 3 automobila stoje i trce ka meni,zavijaju mi glavu sa majicom,polivaju vodom,50 metara od mene zadnji deo kola zabijen u bankinu sav izlupan,krecem ka tamo medjutim me zaustavljaju ljudi jer hoce da me voze u hitnu,pricaju kako ce oni da pomazu tamo jer vec se skupio prilicno veliki broj naroda,kada sam video da je to beli ford focus krenuo sam trcecim korakom i nisam osetio da me bilo sta boli vise,Bojan takodje sa povredom glave,devojka pored njega sto je bila seda u kola sa njim voze ih u hitnu ona vristi iz kola "Bojana je u gepeku" krenuo sam do cupam lupam po auto iz sve snage ali nece da se otvorio,a ljudi me uporno guraju,svo to vreme imam fleseve pred ocima,i samo sa pao dole.
Budim se u bolnici opet me boli sve zivo,iz Beograda mi stigao Otac i jos rodbine koji stoje pored mene,pokusavam da kazem gde su ostali ali tesko. Sat vremena kasnije se budim,cujem galamu ispred sobe,a pored mene doktor,kazem mu da zove oca da dodje,ulazi on sa mojom sestrom i ulazi Bojanina mama,dere se na mene govori mi da sam ubica i uporno histerise i place i vice "Ubico,ubico...." izvedu je napolje ispred sobe opet,sestra me gleda pita kako sam,ja pitam gde je Bojana i brat njen? gde su one dve devojke? Ona place kaze tu su paze ih lekari i izadje napolje. Ustajem iz kreveta da idem da ih vidim,izadjem u hodnik ali ne daju,ja pitam zasto me zove ubicom,sta se desava? hocu da vidim ostale. Vrate me u krevet i uspavaju jer sam poceo da histerisem po tom pitanju na sred hodnika. Budi me inekcija posle par sati spavanja,opet pitam doktora sta se desava,kako su ostali? hoce li da me pusti da vidim Bojanu? A on pocne da mi prica kako smo imali strasan udes,kako me Bojan udario u zadnji deo kola,zbog velike brzine ja izgubio kontrolu i krenuo da se okrecem po asfaltu a on zadnjim krajem se nabio u bankinu gde je sedela Bojana,devojka pored nje ce biti invalid celog zivota a ona se nece vratiti vise nikad. U tom trenutku nisam imao snage da pomerim nesto drugo osim usana,osetio sam bol kao nikada u zivotu,bol u grudima koji ne moze da se opise,poceo sam da se derem da placem izgubljen skroz. Voleo sam je iskreno i vise nego sebe,tada u bolnici nista drugo osim samoubistva mi nije padalo n apamet i trazio sam svaku priliku to da uradim,pokusao sam i nije mi uspelo samo sam ostao jos duze tamo,ovo je prvi puta da pisem o tome,pricao jos nisam. ni sa psihijatrom ili ko je vec bio par dana kod mene. Njena mama takodje oseca veliku bol i optuzila je mene samo zato sto sam je poveo tamo.
Ima detalja i previse da bih o svemu pisao,ja ne znam kako da zivim dalje,ne mogu da pricam sa ljudima od kad sam se vratio u BG,otac izostaje sa posla vec danima samo da bi motrio na mene iz dnevne sobe,moli me da pricamo ali ja ne mogu,previse me sve boli i samo na nju i na tu noc mislim. Ako je iko procitao ovo ja bih ga zamolio jel moze da mi odgovori na par pitanja: Zbog cega treba ziveti dalje? Iz dana u dan sve me vise boli i imam osecaj da ce me boleti ovako dok god sam ja ziv. Ako postoji bog,on zna da ja u zivtu nista lose nisam uradio Bojana jos manje zasto je on to nama uradio? Nemam volje nizasta vise.
Mozda ce vas mrzeti da citate ovo a mozda i ne,u svakom slucaju meni je vazno da sam napisao. Zivim u Beogradu vec 23 godine koliko ih i imam,radim od 18-te kao vozac,ali vise ne,dao sam otkaz pre 15-tak dana. 2008 godine sam upoznao devojku "Bojana" nije nam trebalo mnogo da shvatimo da smo jedno za drugo,bila je lepa,prelepa i predobra. Moji roditelji su iz Zvornika - BiH svako leto mesec dana odmora provedem tamo sa devojkom. Mnogo dobri ljudi tamo zive. Fanatik sam bio za brzim kolima,dal je to Yugo ili BMW nisam pravio razlike,samo da ima jak motor ispod haube. Isto tako je i bio Bojanin brat ove godine je odlucio i on da krene sa nama na odmor u Bosnu pa rekoh "Sto da ne" inace on se zove "Bojan" Vozio sam mercedes 190e crni 87god. njen brat Ford Focus beli 2003god. Pre mesec dana smo otisli tamo,njen brat par dana kasnije dosao,pa smo odlucili jednu noc da mu pokazem okolne kafane i diskoteke i td. pa smo obilazili svaku po sat vremena pa odemo u sledecu,medjutim u jednoj koja se zove "3D" njemu se svidelo pa je odlucio da ostane jer je upoznao neke Bojanine drugarice tamo tako da j ei ona odlucila da ostane a ja sam krenuo magistralom ka jednom kaficu "Sarke"to je bilo oko 01:30h,tamo me cekao kum kog nisam video dugo,pa sam isao da ga dovezem kod nas,laganom voznjom od oko 70-80kmh u retrovizoru primetim da neko "blica" farovima i ide iz trake u traku,usporim da bi video sta se desava i vidim Bojan sa drugaricom pored a Bojana i jos jedna sedele pozadi,i nasmeje se on i zaostane iza upalio sva cetiri i stao,zvao sam ga odmah da pitam jel nastavlja dalje i sta se desava emdjutim kaze "ma sve je uredu bratski,da *isam i dolazimo i mi u Sarke" rekoh ajd,a jedva je sastavio recenicu koliko je popio,usporim ja na 70kmh ne bi li me stigao da ga policija slucajno ne zaustavi,prolazim kroz jedno mesto "crni vrh" magistralni put i sve je nizbrdo i pravac,na kraju blaga krivina u levo,kako sam se priblizio toj krivini u sva tri retrovizora se odjednom pojave svetla iste sekunde sam samo cuo udarac i kako se sve okrece i vrti oko mene,par sekundi kasnije sav uspanicen shvatam da me je neko udario i da sam okrenut na stranu,boli me svaka kost na telu,kad sam dosao sebi izadjem kroz polomljenu soferku bio sam srecan sto mogu da hodam ali leva ruku nisam mogao da pomerim. Vidim vec 3 automobila stoje i trce ka meni,zavijaju mi glavu sa majicom,polivaju vodom,50 metara od mene zadnji deo kola zabijen u bankinu sav izlupan,krecem ka tamo medjutim me zaustavljaju ljudi jer hoce da me voze u hitnu,pricaju kako ce oni da pomazu tamo jer vec se skupio prilicno veliki broj naroda,kada sam video da je to beli ford focus krenuo sam trcecim korakom i nisam osetio da me bilo sta boli vise,Bojan takodje sa povredom glave,devojka pored njega sto je bila seda u kola sa njim voze ih u hitnu ona vristi iz kola "Bojana je u gepeku" krenuo sam do cupam lupam po auto iz sve snage ali nece da se otvorio,a ljudi me uporno guraju,svo to vreme imam fleseve pred ocima,i samo sa pao dole.
Budim se u bolnici opet me boli sve zivo,iz Beograda mi stigao Otac i jos rodbine koji stoje pored mene,pokusavam da kazem gde su ostali ali tesko. Sat vremena kasnije se budim,cujem galamu ispred sobe,a pored mene doktor,kazem mu da zove oca da dodje,ulazi on sa mojom sestrom i ulazi Bojanina mama,dere se na mene govori mi da sam ubica i uporno histerise i place i vice "Ubico,ubico...." izvedu je napolje ispred sobe opet,sestra me gleda pita kako sam,ja pitam gde je Bojana i brat njen? gde su one dve devojke? Ona place kaze tu su paze ih lekari i izadje napolje. Ustajem iz kreveta da idem da ih vidim,izadjem u hodnik ali ne daju,ja pitam zasto me zove ubicom,sta se desava? hocu da vidim ostale. Vrate me u krevet i uspavaju jer sam poceo da histerisem po tom pitanju na sred hodnika. Budi me inekcija posle par sati spavanja,opet pitam doktora sta se desava,kako su ostali? hoce li da me pusti da vidim Bojanu? A on pocne da mi prica kako smo imali strasan udes,kako me Bojan udario u zadnji deo kola,zbog velike brzine ja izgubio kontrolu i krenuo da se okrecem po asfaltu a on zadnjim krajem se nabio u bankinu gde je sedela Bojana,devojka pored nje ce biti invalid celog zivota a ona se nece vratiti vise nikad. U tom trenutku nisam imao snage da pomerim nesto drugo osim usana,osetio sam bol kao nikada u zivotu,bol u grudima koji ne moze da se opise,poceo sam da se derem da placem izgubljen skroz. Voleo sam je iskreno i vise nego sebe,tada u bolnici nista drugo osim samoubistva mi nije padalo n apamet i trazio sam svaku priliku to da uradim,pokusao sam i nije mi uspelo samo sam ostao jos duze tamo,ovo je prvi puta da pisem o tome,pricao jos nisam. ni sa psihijatrom ili ko je vec bio par dana kod mene. Njena mama takodje oseca veliku bol i optuzila je mene samo zato sto sam je poveo tamo.
Ima detalja i previse da bih o svemu pisao,ja ne znam kako da zivim dalje,ne mogu da pricam sa ljudima od kad sam se vratio u BG,otac izostaje sa posla vec danima samo da bi motrio na mene iz dnevne sobe,moli me da pricamo ali ja ne mogu,previse me sve boli i samo na nju i na tu noc mislim. Ako je iko procitao ovo ja bih ga zamolio jel moze da mi odgovori na par pitanja: Zbog cega treba ziveti dalje? Iz dana u dan sve me vise boli i imam osecaj da ce me boleti ovako dok god sam ja ziv. Ako postoji bog,on zna da ja u zivtu nista lose nisam uradio Bojana jos manje zasto je on to nama uradio? Nemam volje nizasta vise.