Kako se osloboditi sebe?

Bože me sačuvaj, ovo zvuči kao "Kako se osloboditi krpelja" ...:sad2:

Sebe se ne možeš osloboditi,
od sebe ne možeš pobeći,
sebe, međutim, možeš pobediti,
ali u tom slučaju se postavlja pitanje:
ko je pobednik, a ko poraženi?
ako pokušavaš da pobediš sebe samo ćeš stvoriti novi sukob, jer da bi pobedio moraš kreirati otpor, a sa otporom dolazi i sukob.
zbog toga je svaka borba uzaludna, a svaki novi sukob će nastaviti da kreira još veći nered koji nam tako smeta.
dakle, ne treba ući u borbu protiv sebe, nego treba nastojati razumeti šta se dešava u našoj psihi čiji je glavni pokretač naše "ja".
a da bi to uradili moramo posmatrati sebe kao neutralni posmatrač - svedok...znači, bez bilo kakvog otpora i lišen bilo kakve subjektivnosti.
a to možemo tek kada shvatimo da mi nismo jedno, o čemu smo ja i kovač već razgovarali na prethodnoj stranici.
dakle, prvo trebamo prepoznati bezbroj naših "ja" iza čijih se maski krijemo, a onda ta "ja" posmatrati tokom njihovog delovanja na našu psihu.
 
A čega radi želiš da se oslobodiš sebe?

gledam ljude, obukli se, očešljali, otišli na posao. uvlače vazduh kroz nozdrve, mrdaju, ispunjavaju društvene zadatke...
to što hoće da žive, da grabe i da se šire ne dovode u pitanje.
gledam ih i šta sad, kao i ja treba da se primim, ma daaa...

muka mi je od toga, privlači me ideja negacije volje, involucija.....

postoje samo četiri fronta na kojima vredi boriti se:

1.da mi drugi ljudi budu nebitni (da mi niko nije značajan od ljudi iz okoline, ni pozitivno ni negativno. da se nikom ne divim i pred nikim ne tresem).

2. da drugim ljudima ja budem nebitan (ponašati se tako da te ljudi smatraju beznačajnim za sva njihova htenja)

3. da sve što radim u svakodnevici smatram nebitnim

4. da samom sebi postanem nebitan - ovo je najteži deo slobode od sebe, jer ako energiju već ne vezujem za druge i poslove, a otkačim je i od sebe, šta će sa njom biti?

što reče dionys, "zakoračiti u ništa", to me interesuje...
 
Poslednja izmena:
gledam ljude, obukli se, očešljali, otišli na posao. uvlače vazduh kroz nozdrve, mrdaju, ispunjavaju društvene zadatke...
to što hoće da žive, da grabe i da se šire ne dovode u pitanje.
gledam ih i šta sad, kao i ja treba da se primim, ma daaa...

muka mi je od toga, privlači me ideja negacije volje, involucija.....

postoje samo četiri fronta na kojima vredi boriti se:

1.da mi drugi ljudi budu nebitni (da mi niko nije značajan od ljudi iz okoline, ni pozitivno ni negativno. da se nikom ne divim i pred nikim ne tresem).

2. da drugim ljudima ja budem nebitan (ponašati se tako da te ljudi smatraju beznačajnim za sva njihova htenja)

3. da sve što radim u svakodnevici smatram nebitnim

4. da samom sebi postanem nebitan - ovo je najteži deo slobode od sebe, jer ako energiju već ne vezujem za druge i poslove, a otkačim je i od sebe, šta će sa njom biti?

što reče dionys, "zakoračiti u ništa", to me interesuje...

Obzirom da je broj 2. presudio jer ti smatraš da je br.4 prevashodan ne želim napisati ono što sam imao nameru.
 
gledam ljude, obukli se, očešljali, otišli na posao. uvlače vazduh kroz nozdrve, mrdaju, ispunjavaju društvene zadatke...
to što hoće da žive, da grabe i da se šire ne dovode u pitanje.
gledam ih i šta sad, kao i ja treba da se primim, ma daaa...

muka mi je od toga, privlači me ideja negacije volje, involucija.....

postoje samo četiri fronta na kojima vredi boriti se:

1.da mi drugi ljudi budu nebitni (da mi niko nije značajan od ljudi iz okoline, ni pozitivno ni negativno. da se nikom ne divim i pred nikim ne tresem).

2. da drugim ljudima ja budem nebitan (ponašati se tako da te ljudi smatraju beznačajnim za sva njihova htenja)

3. da sve što radim u svakodnevici smatram nebitnim

4. da samom sebi postanem nebitan - ovo je najteži deo slobode od sebe, jer ako energiju već ne vezujem za druge i poslove, a otkačim je i od sebe, šta će sa njom biti?

što reče dionys, "zakoračiti u ništa", to me interesuje...


Tesko da moze da biva. Osim da odes u manastir. Bez monahinja u blizini, svakako.
 
Ima jedna tajna kako se može osloboditi sebe. Tajna je zato što predstavlja balans morala. Da bi se taj i taj oslobodio sebe kažu da sva očekivanja tom čoveku moraju umreti. Vid umiranja je jedina alternativa za slobodu što je i logično ako se logika sastoji iz balansa. Ima dosta literature koja nudi kako se osloboditi sebe ali su potrebna i druga objašnjenja kao što je "šta je to što upavo čuva naše stanje".
 
"Sebe" je jedino sto cini tvoj zivot. Ako bi se covjek htio osloboditi nekih navika ili impulsa u dusi, onda je ono "Sebe" to koje hoce da ih se oslobodi. Ali ako u dusi cujes glasove kako "treba se osloboditi Sebe", onda je neka navika u tebi ta koja zeli da te lisi zivota, jer se ona u tvojoj dusi razvila u cudoviste, u rak koji zeli a prozdre ostatak organizma.

Neka navika, kao strast za drogom, alkoholom ili seksom, moze da sasvim pokori dusu i da savlada volju koja cini ono sto zovemo "Sebe". Navike ili instinkti su veze izmedju duse i tijela. To su kao neki refleksi. Kad volja kontrolise svoje navike, onda sve navike ucestvuju u razvoju tijela, i tijelo buja. Tijelo bude snazno. Kad, opet, zavlada samo jedna navika/strast/instinkt/impuls, onda tijelo ne dobija dovoljno refleksa i kretanja i samim tim atrofira... "sto si mala mrsava ko grana, il je ljubav il je slaba hrana..." isto je ocigledno kod narkomana a cesto i kod alkoholicara, sem ako opijanje nije u kombinaciji sa prezderavanjem, sto je najcesci slucaj.

Htjeti se osloboditi sebe je isto sto i htjeti se osloboditi zivota. Tu je najvjerovatnije neka navika predugo tiranisala dusu, tako da ne samo da je njeno zadovoljenje postalo nemoguce, nego je je i volja toliko oslabila da vise nije u stanju da ugasi tu naviku.

Kod ponosnih i ambicioznih ljudi koji ne mogu da zadovolje svoje ambicije, recimo, moze da dodje do zlocinackih poriva. Oni ne znaju zasto nema mjesta njihovim ambicijama, i zato su nervozni i rastrgani. Rodjeni su, npr. kao plemici i cio zivot su odgajani za jedan nacin zivota, i onda iznenada dodje do politickog prevrata i promjene poretka. Mislim da je to opisivao Dostojevski u Zlim Duhovima. Promijene se vrijednosti, a navike ostanu stare. I onda se pada u nedoumicu. Da li zadrzati navike, ili ih iskorijeniti, i zbog cega? Vidimo da su u Zlim Dusima skoro svi pogubili ili glave ili razum.

To su sve teske odluke. Plemic koji vise ne moze da bude plemic mora da odabere nov nacin zivota, ili da odgodi zivljenje na stari nacin na odredjeno vrijeme, sto podrazumijeva i da poznaje razloge za vjeru u stari nacin, ili da samog sebe "ugasi".
 
Zene su tipicni dekadenti. One su altruisti i hedonisti. One vise vole muskarca koji ne razmislja, nego onog koji ce je dovesti najkracim putem do najveceg cilja. Ona je rob onih navika koje su najprihvacenije u drustvu. Kod nje kao da postoji neki mehanizam u glavi koji je tjera da zaboravlja sve misli koje se ne pojavljuju u javnosti. Cim se pojavi neka nova moda medju "mladezi", ona automatski pocne da je gura u javnost 'kao potrebnu'. Tako je i zena gubernatora iz Zlih Duhova otvorila vrata nihilistickim idejama i svog muza gubernatora dovela do ludila. Za zenu je svaka ideja koja ne nalazi momentalno zadovoljenje bolna, a ona ne trpi nikakav bol, zbog toga se bavi samo idejama koje se mogu ostvariti odmah, momentalno. Kad se pojavi neki nesporazum ili bol, ona mu se ne suprotstavlja junacki, nego ludacki. U stanju je radi bilo kakvog sitnog osobenjastva njenog muza unistiti i brak i porodicu. Nece da se bavi muzevim licnim problemima, neka ih sam rjesava, ona je tu samo da slijedi impulse spolja, dakle, ono sto drustvo zahtijeva, sve ostalo je "bolesno", "nenormalno", "nastrano". "Ti jelde zivis sam, nemas prijatelja" toliko je usudjuje da upita nekog muskarca, a najsmjelije otvoreno izjavljuju "ti nisi dobar, da si dobar ..." bio bi prilagodjen, imao bi novaca, prijatelje, diplomu, auto, zenu, djecu. Isto tako misle zene same o sebi, dakle, one koje nemaju sve ove stvari misle da imaju "probleme". Prije ce zena pomisliti da je usamljenik, dakle razuman, pa i fizicki jak muskarac los, nego sto ce pomisliti da je drustvo puno korupcije u kojem su droga i pedofilija legalizovani lose. A bice i toga.
Ona mjeri "normalnost" jednog muskarca prema novcima i "prijateljima". Dakle, prema masi onih koje mozes kupiti novcima, i prema kolicini prizemnih, opstih uzivanja koja kroz to dolaze.
Ona uopste ne primjecuje da kroz prizemna uzivanja dusa i tijelo slabe, nego pokazuje svoje slabo tijelo kao da bi cilj svih ljudi trebao da imaju onakvo tijelo!
Kad si u drustvu, pokazi svima da je volis i mazi je. Ti nisi nista bolji od nje. Time ces spasiti i sebe od prezira drustva. Ponizivsi se, izjednacio si se.

Zena je opsta, njen karakter je formiran na osnovu zajednickog nazivnika sa svim ljudima. Cesto uopste ne razlikuje ljude od zivotinja. Za nju nisu sramotni afekti ovisnosti koji se tako cesto srecu kod slabica i domacih ljubimaca, nego je odsustvo tih afekata za nju znak slabosti ili "loseg karaktera". Za nju je magicni pojam "pomoc" i ona misli "ako mi ne pomogne ovaj, pomoci ce mi onaj" i sto vise ovih i onih, to mi je lakse. Takve su sve propalice. Zivot u stadu kao nacin koji zahtijeva najmanje inteligencije i napora. To sto je posledica toga slabost i glupost ne mari, prezivjece se.

Prezivjece i drugi, ali ona ne moze da vjeruje u to. Za nju je stapanje sa prosjekom jedina garancija. Tek ako muskarac ima najociglednije materijalno preimucstvo, tek onda se moze namamiti na veliku kolicinu prizemnih zadovoljstava kao sto su droge i razvrat.

Sa zenom se ne prica o njenim proslim dozivljajima. Tu nema nista vrijedno spomena ili divljenja. Ona nista ne obecava za buducnost. Puna je nekih razocarenja, tako da se svega boji. Ti treba da si zadovoljan ako je nisi uvrijedio necim, sve ostalo je previse prohtijeva s tvoje strane. Tako da, gledaj da je ne povrijedis i gledaj da joj obezbijedis sto vise sitnih, prizemnih zadovljstava. Zena je inferiorna u htijenju i mogucnostima. Treba odmah da shvatis da su sve zene ranije bile prisiljavane da budu pristojne, ugledne, plemenite. Nijedna zena se nece pohvaliti svojim plemickim statusom u proslosti, nego iskljucivo "ropskim polozajem" ... "bila je samo masina za radjanje". Sad vise nije masina za radjanje, sad je kanta za smece. Ali i kanta za smece ima svoj ponos. U neku stane manje, a u neku vise smeca. "Ti ako neces kantu za smece, tebi ne treba zena. Idi kod muskaraca i tamo trazi." "Ne mogu se djeca odgajati kako hoces, ona idu svojim putem". "Odgoj, to je nametanje stega i sputavanja prirode". Tako se one pravdaju da bi izbjegle bilo kakvo isticanje iznad gomile. Broj muskaraca s kojima je legla je dokaz da "moze sa svima". Evo, jos ima telefonske brojeve u imeniku, provjeri ako hoces. Ako neces da postujes njenu licnost, ima ko hoce... za cas cemo rasturiti porodicu a djeca neka se snalaze. Brak je ionako samo stega, kome treba nasilje kad se moze uzivati i bez toga? Eno, ona komsinica ima crnca a ona psa i sasvim se dobro slazu, nema nikakvih problema.

I tamo, ako hoces zenu, ne gledaj da je upoznas. Ako ti se svidi njena spoljasnjost, uzimas je radi spoljasnjosti. Njen karakter ne provjeravaj, ugazices u go*no. "Ljudi su stoka, moral im sluzi samo da tu stoku s vremena na vrijeme dovedu u red". Zena je stoka koja glumi covjeka, ali je sasvim svjesna da njenih 5 minuta dolazi kad pusti uzde ... i na to ceka i potajno se nada. Ona hvata svaki pogled iz kojeg izviruje zivotinja i raduje mu se. Ima zena sa kojima se priroda nasalila i dala im zakrzljale ruke, nekih 15 cm dugacke. Takve zene su u stanju da opisuju sare na nekim stramplama po dva sata. A mirise i razna uzbudjenja (od navlacenja strampli) proizvode materijal za citavu knjigu. Svu svoju literaturu nekim slucajem takve zene pronalaze u blizini kontejnera, odbacene od drugih ljudi. Cim ugledaju jednu takvu knjigu, odmah znaju da na njih ceka poslastica od citanja. Samo jos da otaru neku smrdljivu ljepljivu sluz sa knjige.

Dakle, ako hoces da izgubis sebe, najlakse ti je da promijenis pol. I gledaj da se kreces tamo gdje ima mnogo ogledala. Gdje mozes svako malo da se ogledas da ti se nije nesto pobrkalo na tebi, pa da ti se drugi ne smiju. Najgore ti je ako si u neskladu sa svojom okolinom. A ako hoces da izgledas pametna, onda budizam, sveto pismi, ezotericne istocnjacke religije. Ljencarenje, mirovanje, fantaziranje. Slucajni seks sa bilo kime, i onda umjetnost ... slikanje golih tijela, zenskih, naravno ... to ne vrijedja nikoga. I lica... u kojima se ogleda sazaljenje, altruizam, pravedni bijes, ili ekstaza, plac ili slabost nakon napornog dana na njivi. Seoske idile ili pejzazi u prirodi. Nesto sto se samo nudi... idila.
 
Poslednja izmena:
gledam ljude, obukli se, očešljali, otišli na posao. uvlače vazduh kroz nozdrve, mrdaju, ispunjavaju društvene zadatke...
to što hoće da žive, da grabe i da se šire ne dovode u pitanje.
gledam ih i šta sad, kao i ja treba da se primim, ma daaa...

muka mi je od toga, privlači me ideja negacije volje, involucija.....

postoje samo četiri fronta na kojima vredi boriti se:

1.da mi drugi ljudi budu nebitni (da mi niko nije značajan od ljudi iz okoline, ni pozitivno ni negativno. da se nikom ne divim i pred nikim ne tresem).

2. da drugim ljudima ja budem nebitan (ponašati se tako da te ljudi smatraju beznačajnim za sva njihova htenja)

3. da sve što radim u svakodnevici smatram nebitnim

4. da samom sebi postanem nebitan - ovo je najteži deo slobode od sebe, jer ako energiju već ne vezujem za druge i poslove, a otkačim je i od sebe, šta će sa njom biti?

što reče dionys, "zakoračiti u ništa", to me interesuje...

U vezi ovih stvaki opet ću ponoviti pitanje: "čega radi?"

Ali ovoga puta ću ti ja dati odgovor. To radiš radi sebe. Jer misliš da će te to više ispuniti, jer sebe stavljaš u centar zbivanja koja ti ne prijaju, koja si ti dosadila i od kojih želiš da bežiš.

Sve u svemu, ti pokušavaš da sebi postaneš nebitan tako što ćeš uraditi nešto dobro za sebe, što opet znači da sve vreme ostaješ sebi bitan. Što je vrlo besmisleno, ako mene pitaš. :)
 
Zene su tipicni dekadenti. One su altruisti i hedonisti. One vise vole muskarca koji ne razmislja, nego onog koji ce je dovesti najkracim putem do najveceg cilja. Ona je rob onih navika koje su najprihvacenije u drustvu. Kod nje kao da postoji neki mehanizam u glavi koji je tjera da zaboravlja sve misli koje se ne pojavljuju u javnosti. Cim se pojavi neka nova moda medju "mladezi", ona automatski pocne da je gura u javnost 'kao potrebnu'. Tako je i zena gubernatora iz Zlih Duhova otvorila vrata nihilistickim idejama i svog muza gubernatora dovela do ludila. Za zenu je svaka ideja koja ne nalazi momentalno zadovoljenje bolna, a ona ne trpi nikakav bol, zbog toga se bavi samo idejama koje se mogu ostvariti odmah, momentalno. Kad se pojavi neki nesporazum ili bol, ona mu se ne suprotstavlja junacki, nego ludacki. U stanju je radi bilo kakvog sitnog osobenjastva njenog muza unistiti i brak i porodicu. Nece da se bavi muzevim licnim problemima, neka ih sam rjesava, ona je tu samo da slijedi impulse spolja, dakle, ono sto drustvo zahtijeva, sve ostalo je "bolesno", "nenormalno", "nastrano". "Ti jelde zivis sam, nemas prijatelja" toliko je usudjuje da upita nekog muskarca, a najsmjelije otvoreno izjavljuju "ti nisi dobar, da si dobar ..." bio bi prilagodjen, imao bi novaca, prijatelje, diplomu, auto, zenu, djecu. Isto tako misle zene same o sebi, dakle, one koje nemaju sve ove stvari misle da imaju "probleme". Prije ce zena pomisliti da je usamljenik, dakle razuman, pa i fizicki jak muskarac los, nego sto ce pomisliti da je drustvo puno korupcije u kojem su droga i pedofilija legalizovani lose. A bice i toga.
Ona mjeri "normalnost" jednog muskarca prema novcima i "prijateljima". Dakle, prema masi onih koje mozes kupiti novcima, i prema kolicini prizemnih, opstih uzivanja koja kroz to dolaze.
Ona uopste ne primjecuje da kroz prizemna uzivanja dusa i tijelo slabe, nego pokazuje svoje slabo tijelo kao da bi cilj svih ljudi trebao da imaju onakvo tijelo!
Kad si u drustvu, pokazi svima da je volis i mazi je. Ti nisi nista bolji od nje. Time ces spasiti i sebe od prezira drustva. Ponizivsi se, izjednacio si se.

Zena je opsta, njen karakter je formiran na osnovu zajednickog nazivnika sa svim ljudima. Cesto uopste ne razlikuje ljude od zivotinja. Za nju nisu sramotni afekti ovisnosti koji se tako cesto srecu kod slabica i domacih ljubimaca, nego je odsustvo tih afekata za nju znak slabosti ili "loseg karaktera". Za nju je magicni pojam "pomoc" i ona misli "ako mi ne pomogne ovaj, pomoci ce mi onaj" i sto vise ovih i onih, to mi je lakse. Takve su sve propalice. Zivot u stadu kao nacin koji zahtijeva najmanje inteligencije i napora. To sto je posledica toga slabost i glupost ne mari, prezivjece se.

Prezivjece i drugi, ali ona ne moze da vjeruje u to. Za nju je stapanje sa prosjekom jedina garancija. Tek ako muskarac ima najociglednije materijalno preimucstvo, tek onda se moze namamiti na veliku kolicinu prizemnih zadovoljstava kao sto su droge i razvrat.

Sa zenom se ne prica o njenim proslim dozivljajima. Tu nema nista vrijedno spomena ili divljenja. Ona nista ne obecava za buducnost. Puna je nekih razocarenja, tako da se svega boji. Ti treba da si zadovoljan ako je nisi uvrijedio necim, sve ostalo je previse prohtijeva s tvoje strane. Tako da, gledaj da je ne povrijedis i gledaj da joj obezbijedis sto vise sitnih, prizemnih zadovljstava. Zena je inferiorna u htijenju i mogucnostima. Treba odmah da shvatis da su sve zene ranije bile prisiljavane da budu pristojne, ugledne, plemenite. Nijedna zena se nece pohvaliti svojim plemickim statusom u proslosti, nego iskljucivo "ropskim polozajem" ... "bila je samo masina za radjanje". Sad vise nije masina za radjanje, sad je kanta za smece. Ali i kanta za smece ima svoj ponos. U neku stane manje, a u neku vise smeca. "Ti ako neces kantu za smece, tebi ne treba zena. Idi kod muskaraca i tamo trazi." "Ne mogu se djeca odgajati kako hoces, ona idu svojim putem". "Odgoj, to je nametanje stega i sputavanja prirode". Tako se one pravdaju da bi izbjegle bilo kakvo isticanje iznad gomile. Broj muskaraca s kojima je legla je dokaz da "moze sa svima". Evo, jos ima telefonske brojeve u imeniku, provjeri ako hoces. Ako neces da postujes njenu licnost, ima ko hoce... za cas cemo rasturiti porodicu a djeca neka se snalaze. Brak je ionako samo stega, kome treba nasilje kad se moze uzivati i bez toga? Eno, ona komsinica ima crnca a ona psa i sasvim se dobro slazu, nema nikakvih problema.

I tamo, ako hoces zenu, ne gledaj da je upoznas. Ako ti se svidi njena spoljasnjost, uzimas je radi spoljasnjosti. Njen karakter ne provjeravaj, ugazices u go*no. "Ljudi su stoka, moral im sluzi samo da tu stoku s vremena na vrijeme dovedu u red". Zena je stoka koja glumi covjeka, ali je sasvim svjesna da njenih 5 minuta dolazi kad pusti uzde ... i na to ceka i potajno se nada. Ona hvata svaki pogled iz kojeg izviruje zivotinja i raduje mu se. Ima zena sa kojima se priroda nasalila i dala im zakrzljale ruke, nekih 15 cm dugacke. Takve zene su u stanju da opisuju sare na nekim stramplama po dva sata. A mirise i razna uzbudjenja (od navlacenja strampli) proizvode materijal za citavu knjigu. Svu svoju literaturu nekim slucajem takve zene pronalaze u blizini kontejnera, odbacene od drugih ljudi. Cim ugledaju jednu takvu knjigu, odmah znaju da na njih ceka poslastica od citanja. Samo jos da otaru neku smrdljivu ljepljivu sluz sa knjige.

Dakle, ako hoces da izgubis sebe, najlakse ti je da promijenis pol. I gledaj da se kreces tamo gdje ima mnogo ogledala. Gdje mozes svako malo da se ogledas da ti se nije nesto pobrkalo na tebi, pa da ti se drugi ne smiju. Najgore ti je ako si u neskladu sa svojom okolinom. A ako hoces da izgledas pametna, onda budizam, sveto pismi, ezotericne istocnjacke religije. Ljencarenje, mirovanje, fantaziranje. Slucajni seks sa bilo kime, i onda umjetnost ... slikanje golih tijela, zenskih, naravno ... to ne vrijedja nikoga. I lica... u kojima se ogleda sazaljenje, altruizam, pravedni bijes, ili ekstaza, plac ili slabost nakon napornog dana na njivi. Seoske idile ili pejzazi u prirodi. Nesto sto se samo nudi... idila.

A sad lepo pusti vodu... :kafa:

Btw, na kojoj planeti si video ono boldovano? :lol:
 
Tamo gdje se zena bavi "filozofijom". Eto, i "Borka" bi dala rijec psima i mackama, samo kad bi mogle ... na sta bi to licilo!

Na bliske susrete druge vrste?


Ozbiljno, zašto bi iko želeo da se oslobodi sebe?
"Sebe, se" je valjda najbolji prijatelj sa Ja i moje.
Ako baš i mrzimo neki deo sebe, nije li bolje da prvo upoznamo tog neprijatelja pa tek onda da pravimo krupne rezove? A posle, ako baš insistiramo da smo pobednici, da pokažemo i malo samilosti prema poraženom Ja.
 

Back
Top