Kako se nositi sa ljudima koji (vas) osudjuju?

Lollol

Poznat
Poruka
9.450
Svi mi imao svoj neki sistem vrednosti, svoje dobro i lose, a neki imaju potrebu da osudjuju druge na osnovu njihovog ponasanja, stavova, i drugih faktora.
Ja sam medju prvima neko ko osudjuje druge, mehanizam samoodbrane najverovatnije, ali sta raditi kada taj "strasni sud" padne na vas, i kada vas neko iz vaseg zivota osudjuje na osnovu kriterijuma kao sto su stavovi, ponasanje, vrsta muzike koju volite, pa cak i odeca koju nosite?

Ako vam te osoba nije bliska, ona je najbolje ignorisati tu osobu, ili mozda preispitati tu kritiku, ali sta raditi ako je u pitanju bliska osoba?
 
Svi mi imao svoj neki sistem vrednosti, svoje dobro i lose, a neki imaju potrebu da osudjuju druge na osnovu njihovog ponasanja, stavova, i drugih faktora.
Ja sam medju prvima neko ko osudjuje druge, mehanizam samoodbrane najverovatnije, ali sta raditi kada taj "strasni sud" padne na vas, i kada vas neko iz vaseg zivota osudjuje na osnovu kriterijuma kao sto su stavovi, ponasanje, vrsta muzike koju volite, pa cak i odeca koju nosite?

Ako vam te osoba nije bliska, ona je najbolje ignorisati tu osobu, ili mozda preispitati tu kritiku, ali sta raditi ako je u pitanju bliska osoba?

Ja mislim da smo svi mi nekad u zivotu pali u tu zamku. Jednostavno - svaka ptica svome jatu leti. Svako nastoji da se okruzi ljudima slicnog nacina zivota, razmisljanja, stavova, interesovanja, a izbegava one koji se znacajno razlikuju od njega u svim tim zivotnim aspektima. To je, rekla bih, potpuno normalno i razlozno. Mene osudjivanje drugih ne pogadja, mogu slobodno da kazem da me ic ne interesuje, idem svojim putem i boli me bas uvo sta neka tamo leva osoba misli o meni. Ono sto mrzim iz dna duse jeste kad osetim zlobu (recimo osobe koje ismevaju tudje fizicke nedostatke, materijalno stanje, neke stvari na koje se ne moze lako uticati jer su ti jednostavno kao takve date). Ostalo ne me ne dotice ni na koji nacin, jedina posledica je - necemo se nikad druziti. I to je to.
 
Konstruktivna kritika sasvim je na mestu i kontinuitet perodicnih preispitivanja neophodan je u procesu izgradnje i nadogradnje licnosti, bilo da potice od nas samih ili osoba iz okruzenja.
Sad, razlika izmedju dobronamerne konstruktivne kritike i osude iz plemenitih poriva :lol: moze biti u nespretno nediplomatski sklepanoj formi, ili subjektivnoj reakciji (ne)prihvatanja kritike koja se prventveno dozivljava kao napad na licnost, a ne na segment na koji je kritika upucena.
 
Svi mi imao svoj neki sistem vrednosti, svoje dobro i lose, a neki imaju potrebu da osudjuju druge na osnovu njihovog ponasanja, stavova, i drugih faktora.
Ja sam medju prvima neko ko osudjuje druge, mehanizam samoodbrane najverovatnije, ali sta raditi kada taj "strasni sud" padne na vas, i kada vas neko iz vaseg zivota osudjuje na osnovu kriterijuma kao sto su stavovi, ponasanje, vrsta muzike koju volite, pa cak i odeca koju nosite?

Ako vam te osoba nije bliska, ona je najbolje ignorisati tu osobu, ili mozda preispitati tu kritiku, ali sta raditi ako je u pitanju bliska osoba?

..ako je bliska onda nam je cilj zajednički..u potrazi za najboljim trajnim ili trajnijim ego rješenjem naći ćemo se na zajedničkom putu pronalaženja najboljeg trenutnog ego rješenja ..
 
..ako je bliska onda nam je cilj zajednički..u potrazi za najboljim trajnim ili trajnijim ego rješenjem naći ćemo se na zajedničkom putu pronalaženja najboljeg trenutnog ego rješenja ..

ne slažem se. Uzmimo na primjer klasičan sukob različitih karaktera, zamislimo konzervativca i liberala povezane nekim čvrstim vezama, npr porodičnim.Dok će jedan određene stvari smatrati nedopustivim, drugome će kritika tih stvari predstavljati gušenje sopstvene ličnosti. Uvijek jedno gubi, samo ako oba nisu svjesna da je "ličnoj slobodi kraj tamo gdje počinje sloboda drugoga". A onaj koji je iz bilo kog razloga dominantan (bilo zbog položaja u porodici ili jače ličnosti) nikada neće razumjeti ovo što se nalazi između navodnika, već će gledati da istjera svoje.

Ne postoji univerzalno "ispravno", a ja se zalažem za onu "ne sudi da ti ne bi bilo suđeno"
Odgovor na temu je : sistematski nivelisati takve ispade svim mogućim sredstvima. Obavezno vratiti istom mjerom-sve, ama baš sve na ovom svijetu se može kritikovati i osuđivati, uvijek će postojati argumenti i za i protiv.
 
Svi mi imao svoj neki sistem vrednosti, svoje dobro i lose, a neki imaju potrebu da osudjuju druge na osnovu njihovog ponasanja, stavova, i drugih faktora.
Ja sam medju prvima neko ko osudjuje druge, mehanizam samoodbrane najverovatnije, ali sta raditi kada taj "strasni sud" padne na vas, i kada vas neko iz vaseg zivota osudjuje na osnovu kriterijuma kao sto su stavovi, ponasanje, vrsta muzike koju volite, pa cak i odeca koju nosite?

Ako vam te osoba nije bliska, ona je najbolje ignorisati tu osobu, ili mozda preispitati tu kritiku, ali sta raditi ako je u pitanju bliska osoba?
ako cijeniš da je iskrena (na osnovu iskustva s tom osobom i intuicije), vrijedi razmisliti o tome što ti govori, možda je u pravu
 
Nije bitno da li je osoba koja kritikuje iskrena, nego da li je objektivna.
Objektivna osoba je normalna osoba, i po default-u ne sudi drugima.
Mnogi me osudjuju, a ja ih teram u *****.
Tamo im je mesto.
Svestan sam da nisam cvecka, ali ko mene kamenom ja njega sa dva kamena.
Ko mene hlebom, ja njega sa dva hleba.
Kritikujte moje postupke. Pozdravljam.
Ako neko kritikuje moje osobine - sikter !
 
Poslednja izmena:
Jedno je konstruktivna kritika, tipa, "nemoj da vozis pijan, znas sta je bilo proslog puta", ili "vidis da ne mozes da dises od cigara, mozda bi trebao da ostavis", to je ukazivanje nekom na nesto sto mu potencijalno steti, i to je konstruktivna kritika, ili mozda sugestija, ali ja mislim na onu osudu gde neko skoro mrzi nekog i gde mu se taj neko gadi.
Osudjivanje tipa "ti si takav i takav, zlo", mi ne deluje kao konstruktivna kritika, vec kao verbalna agresija.
 
ah
koliko god bili loši prema drugima
to ne umanjuje loš osećaj kad su drugi loši prema nama...

mislim da je reč o klasičnoj samoodbrai i stavranju nekog zaštitnog oklopa
što ljudi rade na najpliće načine

sve to osuđivanje, pljuvanje, ponižavanje i slično je samo najpovršniji vid odbrane
više nego suštinsko neslaganje
jer znamo da povređujemo druge, uglavnom, takvim gestovima
i mislimo da se ograđujemo od sopstvenog bola

bliska osoba ne bi trebala da ima potrebu da te povređuje na taj način?
narano uvek postoji opcija da je tzv. osuda samo realna kritika.
ignorisanje je teško do nemoguće, uvek ostaje neka žiška koja pecka
ali prosto ako se ti ne osećaš krivo nastavićeš po svom modelu
a ako te toliko baš pogodi tuđa "osuda" - pa izgleda da ima tu nečega
osim, kažem, kad je reč o površnostima klinačkim
 
Kritika je zdrava.

Nije bitno ko je upucuje.
Nije bitno da li je osoba koja te kritikuje dobra ili losa.
Nije bitno da li je osoba koja te kritikuje iskrena ili neiskrena.
Nije bitno da li su njene namere dobre ili zle.

Nije bitna forma kritike.
Znaci nije bitno da li je kritika "konstruktivna" ili "destruktivna".
Nije bitno da li sadrzi dobre ili lose reci.
Nije bitno da li je emocionalno napunjena.

Jedina stvar koja je bitna je sustina kritike. Znaci, koju promenu trebamo da napravimo i koja je korist od toga. Nista vise. Na osnovu toga mozes da odlucis da li zelis da se menjas i koji prioritet zelis da dodelis toj promeni.
Sve sto je bitno je ne bezati od kritike, tojest dovoljno je razumevanje. Promena nije nuzna.
Ako te neko stalno smara kritikom, to samo znaci da nisi pokazao znake razumevanja. Nista vise.

I misljenja sam da je svakome, apsolutno svakome, u koristda razume tudju kritiku ne obaziruci se na njenu formu i na to ko je upucuje.

No, problem kritike je cesto to sto je nejasna. Cesto prizeljkujemo da nam se kritika uputi na odredjen nacin i sa odredjenom kolicinom informacije, medjutim to je u realnosti nemoguce. Zato je izuzetno bitno citati izmedju redova i postavljati pitanja.

Jednostavno ne verujem da postoji osoba koja je te moze ubiti kritikom.
 
Poslednja izmena:
Ako te neko stalno smara kritikom, to samo znaci da nisi pokazao znake razumevanja. Nista vise.

.

A ako te neko ubije to znači da nisi pokazao da si vrijedan življenja. Ništa više.
bliska osoba ne bi trebala da ima potrebu da te povređuje na taj način?

Ni snjeg ne bi trebalo da je ovoliki, pa jeste.
 
Bilo bi sjajno kada bi čovek mogao da se ušuška u ,,grupu sličnomišljenika". Međutim, to nemoguće. Prosto smo upućeni na ljude različitih frekvencija...I možda je i tako bolje, gde bi nam bio kraj, kada bi smo komunicirali isključivo sa onima koji su slični nama...
Trudimse da ne osuđujem nikoga,ali naravno, dešava se...Uglavnom one rigidne ili nesuvisle likove, one koji se kriju iza nekog stava i tronjaju kako im je karakter jači od čelika...
Ne ljutim se na meni bliske ljude, kada me kritikuju, već to razvezem u filozofiju i začinimo psihologijom-objasnim sopstveno gledište, tražim sve te neke činjenice da čujem, pa posle uglavnom nastavim po svome, jer to je negde tako u našoj prirodi...
I jedno je osuda, drugo je kritika.
Ljude koje osuđujemo-uglavnom i ne kritikujemo, oni nisu deo našeg života.
Osuda je jako bliska predrasudi.
Npr šta ja sad mogu što ne podnosim tupave ljude? Siledžije. Komšinicu koja je ostavila decu i pobegla sa ljubavnikom ( da je povela i decu-ne verujem da bih je osuđivala).
Uglavnom-svi smo mi pametni, kada treba upreti prstom na nekoga. Ali ko je taj, koji kao po biblijskoj priči-sme da baci kamen? Ko je toliko čist? Niko.
 
Svi mi imao svoj neki sistem vrednosti, svoje dobro i lose, a neki imaju potrebu da osudjuju druge na osnovu njihovog ponasanja, stavova, i drugih faktora.
Ja sam medju prvima neko ko osudjuje druge, mehanizam samoodbrane najverovatnije, ali sta raditi kada taj "strasni sud" padne na vas, i kada vas neko iz vaseg zivota osudjuje na osnovu kriterijuma kao sto su stavovi, ponasanje, vrsta muzike koju volite, pa cak i odeca koju nosite?

Ako vam te osoba nije bliska, ona je najbolje ignorisati tu osobu, ili mozda preispitati tu kritiku, ali sta raditi ako je u pitanju bliska osoba?

To su tzv. moralisti. Svi smo u neku ruku takvi... sve zavisi koliko nam je stalo do "ispravljanje krivih Drina" u datoj situaciji.
Šta raditi?
Opravdati se, ako još uvek nisi sve rekao. I svaliti krivicu na onoga ko te je osudio. Raspravljenjem i nadvikivanjem se ne postiže nikakav efekat.
 
A ako te neko ubije to znači da nisi pokazao da si vrijedan življenja. Ništa više.

Ocajno poredjenje.

Ubica - ubije te, nema te vise
Neko ko smara kritikom - naviknes se na kritiku i u isto vreme naucis dosta o zivotu

Nema sanse da postoji smarac na koga ne mozes da se naviknes. Postoje samo situacije kad kritika nije pozeljna (npr. razonoda), ali rec nije o tome.

I jedno je osuda, drugo je kritika.
Ljude koje osuđujemo-uglavnom i ne kritikujemo, oni nisu deo našeg života.
Osuda je jako bliska predrasudi.

Ista stvar, drugo pakovanje.
 
Ocajno poredjenje.

Ubica - ubije te, nema te vise
Neko ko smara kritikom - naviknes se na kritiku i u isto vreme naucis dosta o zivotu

Nema sanse da postoji smarac na koga ne mozes da se naviknes. Postoje samo situacije kad kritika nije pozeljna (npr. razonoda), ali rec nije o tome.



Ista stvar, drugo pakovanje.

Postoji razlika između osude i kritike, isto kao što postoji razlika između konstruktivne i destruktivne kritike. Čak i dobronamjerna, nespretna kritika, od strane osobe koja želi samo najbolje ovoj drugoj kojoj upućuje kritiku, može biti destruktivna i negativno se odraziti po život kritikovane osobe.
Kontinuirana negativna kritika, uz grube, uvredljive osude je čisto psihološko zlostavljanje, poznato i kao zlostavljanje najteže kategorije sa najpogubnijim posledicama.
Tako da moje poređenje nije previše grubo, čakštaviše, pojedini slučajevi mogu dovesti do depresije, niskog samopoštovanja, apatije i razgradnje pozitivnih karakteristika ličnosti, što je psihološko ubistvo.
Sigurno postovaljač nije mislio na ovakve situacije, ali mislim da je važno napomenuti da psihološko zlostavljanje žrtva i ne prepoznaje blagovremeno kako bi bila u stanju da se odbrani, baš zato što vjeruje da su takvi postupci, iako je povređuju, za njeno dobro.
 
Postoji razlika između osude i kritike, isto kao što postoji razlika između konstruktivne i destruktivne kritike. Čak i dobronamjerna, nespretna kritika, od strane osobe koja želi samo najbolje ovoj drugoj kojoj upućuje kritiku, može biti destruktivna i negativno se odraziti po život kritikovane osobe.
Kontinuirana negativna kritika, uz grube, uvredljive osude je čisto psihološko zlostavljanje, poznato i kao zlostavljanje najteže kategorije sa najpogubnijim posledicama.
Tako da moje poređenje nije previše grubo, čakštaviše, pojedini slučajevi mogu dovesti do depresije, niskog samopoštovanja, apatije i razgradnje pozitivnih karakteristika ličnosti, što je psihološko ubistvo.
Sigurno postovaljač nije mislio na ovakve situacije, ali mislim da je važno napomenuti da psihološko zlostavljanje žrtva i ne prepoznaje blagovremeno kako bi bila u stanju da se odbrani, baš zato što vjeruje da su takvi postupci, iako je povređuju, za njeno dobro.



Nisu svi ljudi podjednako osetljivi na kritiku. Neki ljudi mogu da pretrpe najgore osude bez ikakvih posledica, a neki negativno dozivljavaju i takozvane "konstruktivne" kritike. Takodje smatram da ne postoji univerzalna "konstruktivna" forma kritike tj. da ne postoji forma kritike koja ti garantuje da se kritika nece negativno odraziti. Cak i "najkonstruktivnija" kritika moze da utice negativno.

S tim, misljenja sam da ako mojom kritikom uticem negativno na nekoga, ne treba menjati formu kritike (ili, jos gore, odustati od kritike). Ono sto treba da se desi (posto pretpostavljam da je osoba osetljiva te je nesposobna da vidi sustinu kritike) je da se jednostavno povuce. No, to je u nekim slucajevima nemoguce, posto jelte, kao sto rece, preosetljive osobe cesto ne umeju da se povuku, i u takvim situacijama je u redu da se ja prvi povucem. Ali takve situacije su vrlo retke.

Medjutim, ne sporim da postoje odredjene situacije u kojima je moguce zloupotrebi svoj polozaj i izmanipulisati drugu osobu koristeci se kritikama. Znaci odnosi tipa roditelj-dete, sef-radnik i ucitelj-ucenik su dobri primeri. Medjutim to su vrlo specificne situacije i mislim da tema nije o tome.

Kad je rec o svakodnevnom odnosu gde nema mnogo vezivanja (mada vezivanje je takodje relativno, ali to je druga tema), onda je kritika sasvim normalna i pozeljna stvar, i njena forma bi trebala da bude totalno nebitna (jer nam, naravno, ide u korist da izvucemo sto vise iz nje, vise nego da je izbegavamo). Razlog zbog kojeg smatram da je ogranicavanje forme kritike nepozeljna stvar je isti onaj razlog zbog kojeg smatram da je ogranicavanje slobode govora losa stvar. Mi smo gresni i u nasoj je koristi da nam drugi ukazuju na greske, pa cak i onda kad ih nema, jer se tako celicimo. Medjutim, mi smo retko u situaciji da mozemo da biramo kako ce nam drugi plasirati svoju kritiku, te je vrlo nezahvalno traziti od drugih da paze kako saopstavaju svoje misljenje. Takav vid ponasanja je rezervisan samo za pojedine i najkriticnije slucajeve.
 
Poslednja izmena:
Ko god da je dao minus komentar, preispitaj se ako mislis da je vredno toga.

Nije nuzno da nas neko poznaje, moze nam i osoba koju znamo par minuta reci nesto o nama sto bi ucinilo da se zamislimo nad nama samima.

Naravno, s nekim s kim smo odrasli i ko nas poznaje veci deo zivota, imamo odnos u kojem je kritika cesto mekana, cak i kad je losa, iz postovanja.

Neko ko ne brine da li ce nas i koliko povrediti jer medju nama ne postoje bliskost i veza, moze nas "osamariti" nekim stavom i utiskom o nama realnije nego drugar iz detinjstva.

Medjutim, nisam misljenja da treba uzvracati udarac.

Konflikt nije resenje.

Usvoji kritiku ako je konstruktivna, odbaci je ako nije vredna paznje i ignorisi negativnog sagovornika.
 
Nije bitno da li je osoba koja kritikuje iskrena, nego da li je objektivna.
Objektivna osoba je normalna osoba, i po default-u ne sudi drugima.
Mnogi me osudjuju, a ja ih teram u *****.
Tamo im je mesto.
Svestan sam da nisam cvecka, ali ko mene kamenom ja njega sa dva kamena.
Ko mene hlebom, ja njega sa dva hleba.
Kritikujte moje postupke. Pozdravljam.
Ako neko kritikuje moje osobine - sikter !
ne slažem se...baš jebitno d aje blisak osoba iskrena...o objektivnosti se može razmisliti
 
Iskreno, trudim se da ne dajem povoda da mi neko bilo šta zameri, čak i oko sitnica. Ukoliko se to desi, poštujem svačije mišljenje, jednako kao što bih voleo da se moje uvažava. A kritiku volim da čujem, i prilično poštujem one koji ih dele, budući da su iskreniji, na neki način, a uz to ukazuju na nesavršenosti sa kojim se treba izboriti.
 

Back
Top