Znaš, Markoni, moja tetka je uvek govorila'mala deca mala briga, velika deca velika briga.' Imala je još jednu poslovicu ' Kada roditelj finansira dete, plače roditelj, kada dete finansira roditelja, plače i roditelj i dete'
Ova priča o tvojim poznanicima, za mene je besmislena.
Verujem da su ceo život proveli radeći u Austriji, da su sav imetak ulagali ovde da bi sada u starosti želeli da prožive i uživaju u plodovima svoga rada, još da su im ćerka i unuci tu uz njih. Idilično, nema šta, ali sebično do zla Boga!
Niihova ćerka i njena deca su odrasli Tamo, imaju drugačije navike, drugačije potrebe, drugačije okruženje. Teško da bi i ceo godišnji odmor proveden Ovde bio prijatan, a ne ceo život. Nikada se ne bi uklopili!
Šta kada stari umru? Nema penzije, od čega da se živi? Od lokala?! Moj grad je preplavljen lokalima koji zvrje prazni.
Treba neko ko će da brine o njima. Sigurno da je za njih najbezbednije, najpoželjnije da to bude ćerka.
Zašto oni ne ostanu u Austriji, uz ćerku i unuke? Tamo je bolje rešen problem starih ljudi u odnosu na ovde.
Moj stav je da deca treba da žive odvojeno od roditelja ali da brinu o roditeljima.
Teško je uklopiti životne navike, vreme, potrebe, uvek se neko oseća nezadovoljno i trpi. Ili, što je još gore, gunđa.