ccaterpillar
Legenda
- Poruka
- 56.059
Јел беше Стефан Вукчић Косача узео титулу Херцег од Светога Саве?
Што ли је то урадио..
Што ли је то урадио..
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Svidio mu se taj Svetac.
To je dugotrajan proces koji tesko da ima izglede da bude uspesno priveden kraju.Zvanicno je te 1945 svo stanovnistvo CG proglaseno za Crnogorce a suprostavljati se takvom stavu komunistickih vlasti znacilo je izlagati se velikim nevoljama.CK KP Crne Gore je propisao da necrnogorci ne mogu da budu clanovi partije.To je bilo dovoljno za pocetak a kasnije je etnicka posebnost Bokelja svih vera, svesno zanemarivana gde got i kad got je to bilo moguce.Kasnije je putem skolskog sistema,stampe,radia i televizije stanovnistvu #utiskivana# strana crnogorska nacionalna svet..Pod kojim nacionalnim programima su pocrnogorčeni Bokelji?
pusti bajke jadan.da su se doselili iz crne gore bili bi crnogorci,imali bi udruzenja sa crnogorskim imenom,politicke stranke,kulturna drustva,crkvu... Nista od toga nije bilo.Ispada da su se sramili svog porekla.Pusti bajke,veljecrnogorske.Nije se smatrao Crnogorcem, ali su bar polovina smatrali da su im preci sišli iz stare Crne Gore, zar ne?
Pogodio te moj jednostavan odgovor?А теби се изгледа више свиђају Свети Алојзије или пејгамбер Мухамед...
Од изрода ме ништа не може ни погодити ни изненадити...Pogodio te moj jednostavan odgovor?
Kakve bajke? To sva dokumenta potvrdjuju. Nego odakle je naseljena Boka pravoslavcima? Iz Paracina i Malog Mokrog Luga?
Treba pustiti da ljudi pišu pa ako neko brljavi, biće demantovan ili ignorisan.
Treba pustiti da ljudi pišu pa ako neko brljavi, biće demantovan ili ignorisan.
Petar I Petrović Njegoš Ruskom Caru
Najmilostiviji gosudaru,
Uzdisaje moje s narodom crnogorskim pastirstvu mome povjerenog imao sam sreću vašemu imperatorskom veličestvu s trećom najponiznijom molbom podnijeti: od 26. sept. 1814. god. kroz polkovnika Nikića: drugo od 18. dekem. 1815. kroz nahodećeg se pri austriskom dvoru punomoćnog ministra grafa Staklenberga, a treće od 15. febr. 1816 kroz nadvornog savjetnika Mazurevskog. I sad lišen budući blagosklonog odziva radi uvaženja podviga, meni povjerenog, a od vašeg imperatorskog veličestva zavisećeg naroda, da bi bilo daj budi crnogorskoj djeci kao jednoplemenicima s Rusima sreća ili vječna muka.
Pogledajte najmilostivi gosudaru, poradi srodstva, koje nas veže s vjerno podanim vašoj imperi(ji), koje moli ljubav i uzajamno sjedinjenje, - i nemojte tuđe predpočitovati. Krv je naroda crnogorsko tako čista, kao što mu je i duša vedra. I tuđi je ljekar za njega i od njegovog živovanja dalek. I njegovo je povjerenje odlučeno od tuđije vrata.
Pogledajte, najmilostiviji gosudaru, na sedamdesetljetnu sjedinu moju - dajte pomoć mojijema trudovima ! Uvjenčajte blaga namjerenja presrećnije predkova vašeg imperatorskog veličestva i opravdajte moje usrdije i zavjet mojije praroditelja i predmjestnika na vjernost k Rusiji !!! - Ovaj narod nije nigda bio od inoplemenije država u podanstvo pokoren, poslije okončanja bivšije knjazeva i vladaoca crnogorskije, štaviše i u samo ono vrijeme, kad je otomanska porta grozila cijeloj Evropi, nije nas mogla savršeno pokoriti. A s bivšim pravitelstvom Republike Mletačke u susjednoj korespodenciji imao je vazda svoju nezavisimost, ništa manje po padaniju pomenute Republike i nastupanju 1796 god. austrijskog pravitelstva u Bokeljsku provinciju do požunskog traktata priznavali su nas u pomenutoom vidu, i nahodeći se konzul vašeg imperatorskog veličestva 1804. god. kod pomenutog pravitelstva u Kotoru nadvorni savjetnik Mazurevski, javno je pokrovitelstvovao Crnogorce kod austrijanaca i na posljedak bio nam je poslan štatski savjetnik Sankovski kao dovjerena osoba za Crnu Goru do tilsitskoga mira s Francuzkom. Po zaključenju ovog mira i dolazku Francuza u susjednu Bokeljsku provinciju držali su s nama pograničnu korespodeciju kao sa nezavisimim narodom. - Ravnim načinom i Englezi, negda silni na Adriatičnom moru, počitovali su nas na prijateljski način, i mojim pasportom Crnogorce i druge trgovce slobodno puštali. I načalnici one flote ne samo da su jednom imali konferenciju, no i u svakom vidu uvažavali su našu nezavisimost. I najposlje Englezi su nama 1813. god. pomogli provinciju bokeljsku od Francuza osloboditi i istu su ostavili pod savršenom crnogorskom upravom.
Po ovom vidu i pokazanoj sposobnosti ovog naroda u svako vrijeme k jedinomišljenju sadašnjeg obrtaja svijeta i sva obštekorisna namjeravanja vašeg imperatorskog veličestva i vašije saveznika, Crna Gora ima puno pravo nadati se bezbjednosti svoje nezavisimosti u odnošenju nasprama inostranije država, koje sastavljaju današnju evropejsku sistemu. Ako li pak višepomenuta ne dopuštaju k tješnjemu odnošenju vašeg imperatorskog veličestva, to nas usrećite s javnim pokrovitelstvom; pošaljite nam jednog činovnika, koji će prestavljati lice vašeg imperatorskog veličestva, a ujedno i privremenu pomoć, da bi se moglo urediti pravitelstvo i druga korisna zavedenija, budući će Crnogorci biti u stanju prinositi dostojnu žrtvu na svoj sveti oltar.
Sad najmilostvi gosudaru, prikupljam moje posljednje sile, usuđujem se odpraviti mog sinovca vojvodu Stanka Petrovića s 800 duša crnogorskije žitelja, da se nasele u predjele vaše imperije po oskudici i nerodu ovdašnjeg kraja, da se ne bi druge inoplemene oblasti s njima koristovale. I pošto sam iste odeskom gubernatoru preporučio, rekao sam pomenutom činovniku, mom sinovcu, da pođe u vašu svetu stolicu Aleksandru Nikolajeviću gospodinu oberprokuratoru svetog sinoda, da bi dostavio moju najpokorniju molbu, kako bi podpuno i rješitelno saizvolenje i od prestola vašeg imperatorskog veličestva za crnogorski narod izdelati mogao.
U Crnoj Gori, na Cetinje, Smireni mitropolit crnogorski, skenderijski i primorski
Petar Petrović Njegoš
8/20. maja 1817. godine.
Iz knjige,
"Petar I Petrović - DJELA"
izdao CID Podgorica 1999 godine
štampala "Vojna štamparija" - Beograd
Slavene ti si iz Hercegovine.
Pokaži jedan dokument da je na teritoriji Hercegovine bilo Srba u 15., 16., 17., 18. vijeku?
Znači jedan jedini dokument iz tih vjekova (ne pokazuj kasnija dokumenta koja govore o srpskoj narodnosti u Hercegovini) ?
Magarčino turska,
Naravno da nije pobijalo, ali od vremena Njegoša, jer Srba u Crnoj Gori nema prije njega.naziv Crnogorci ako si pročitao bar nekoliko redaka od vladike Vasilija, Sv, Petra ili bilo kojeg drugog nikada nije pobijala srpstvo i Srbe u Crnoj Gori.
Lojavi, tebi se izgleda mora crtati...u Boku je bilo Srba i prije propasti srpske srednjovjekovne države, to potvrđuju zadužbine i manastiri srpskih kraljeva ovdje kroz Boku.To je sve bila Srbija balijanderu gnojavi...
Naravno da nije pobijalo, ali od vremena Njegoša, jer Srba u Crnoj Gori nema prije njega.
A којим је језиком писнао Мирослављево јеванђеље?
Ovo je formulacija naučnika iz 20. vijeka, ne naravno i ljudi iz 12. i 13. vijeka, koji su svoj jezik zvali SLOVENSKI.Тачније српском редакцијом црквенословенског језика.
Nijesam dobio odgovor na ovo pitanje, možda ga istoričar Slaven nije vidio:
Hercegovina je bila i ostala zaleđe Dubrovnika, pa i Kotora.
U dubrovačkom i kotorskom arhivu postoje hiljade, desetine hiljada dokumenata, iz tih nekoliko vjekova, koji govore o ljudima iz Hercegovine!
Ima li jedan jedini dokument iz tih nekoliko vjekova koji zna nekog čovjeka srpske narodnosti u Hercegovini?
Gospodine istoričaru Slavene, vi imate u ruci hiljade dokumenata i baratate sa njima, valjda imate jedan koji tražim?
Može odgovor Slavene?
Naravno da nije pobijalo, ali od vremena Njegoša, jer Srba u Crnoj Gori nema prije njega.