Zahvaljujem na toplim riječima.
Niko ovdje ne govori o kapitulaciji crnogorske vojske, već o postupcima njenog monarha i onih njemu najbližima. Oni su, sramotno, bez ikakvog informisanja naroda, a kamoli čak i barem jednog širek kruga javnosti, pokupili prnje i krišom, preko noći, pobjegli u Crnu Goru.
Scene koje su uslijedile su bile krajnjeg očaja. Ljudi su se pitali gdje su svi nestali, gdje je kralj - pomislili su na trenutak da su Austrijanci krišom poslali specijalnu jedinicu na Cetinje i preoteli im Crnogorcima dinastiju i dio vladajućih garnitura! Tek docnije se saznalo da su pobjegli glavnom bez obzira iz svoje države i da je kapetan iskočio sa broda čim je primijetio da se kreće ga grebenu.
Količina neodgovornosti koju je crnogorski kralj pokazao time prema svom narodu je nemjerljivo velika u odnosu na pristup njegovog rođana na srpskom prestolu.
Zbog toga, Nikola i njegovi ljudi bejahu omraženi u Crnogoraca. Nije to bio samo 'dio', već nesumnjiva većina. Godine 1916. po padu Crne Gore u ruke okupatora, krnji parlament, odnosno okrnjeni predstavnici vlasti su se okupili neformalno na Cetinju i izjavili da Crna Gora više nema kralja; jedan čovjek je tada čak uzviknuo da sada, svaki Crnogorac ima pravo da ubije Nikolu čim stupi na crnogorsko tlo i da će zbog tog čina biti narodni heroj. Time je Nikola izgubio svaku legitimnost kao monarh u crnogorskom narodu i konačno i činjenično, krajnje. Crnogorska vojska je ostala bez svoga zapovjednika, koji je nestao glavom bez obzira, bez izdavanja ikakvih posebnih naređenja.
Takođe, kralj Nikola je i u potpunosti zanemario i crnogorsko važeće zakonodavstvo, ono koje je proizišlo upravo i od Ustava koji je on sam oktroisao. Naime, on ovlašćenje monarha po odlasku sa teritorije Kraljevine Crne Gore nema, a u slučaju napuštanja, dužan je da vlast, 'imperijum' ako ćemo, privremeno prenese na nekoga. On to nije učinio i faktički je uveo, u najgore vrijeme po državu (upravo neprijatelj uvodi prinudnu okupacionu upravu i svoje sopstvene zakone) stanje nezakonitosti, anarhije i bezvlašća. Postavši
persona non grata u Crnoj Gori, Nikola je takođe i izgubio sve zakonske veze koje su njega povezivale sa crnogorskom državom. Naravno, međunarodno, on jeste uživao značajni ugled i strane sile se nisu toliko miješale u unutarnja pitanja, a i voljele su očuvavati vanredno stanje do reafirmacije odnosno kraja okupacije, te su njega i njegov ministarski savjet u izgnanstvu priznavali sve do 1920. i neki i 1921. godine; ali u unutrašnjoj politici, on za Crnogorce nije zakoniti vladar, te se stoga ne može ni vratiti u svoju
bivšu državu da preuzme ustavna prava (koja inače, nemaju nikakvu legitimnost, jer nije u pitanju parlamentarna demokratija, a ustav je oktroisani) koja mu po njoj pripadaju, jer je legalni kontinuitet prekinut.
Što se tiče kralja Petra Karađorđevića; ništa se on nije pitao...
Istraga poturica je, ako se ne varam, po najnovijim istraživanjima, istorijski događaj.
Što se tiče toga; pitaću opet, odakle Vam taj podatak (meni nije poznat)?
Ponavljam, ta tolerancija je bila ukazana tek pošto su nakon priznanja Velike sile, odnosno međunarodna zajednica, te odredbe nametnule Podgorici. U svim dotadašnjim sukobima preko svih decenija ratova sa Turcima, pod Nikolom je prognano i pobijeno gotovo čitavo muslimansko stanovništvo Crne Gore. Svi gradovi, počevši od najvećeg, Podgorice, imali su većinsko stanovništvo islamske vjeroispovijesti.
Kako Vam i upotrebom koje logike može izgledati jedna depeša u kojoj zabranjuje pokrštavanje muslimana po Metohiji (uzgred, slične depeše je izdavao i kralj Petar I; on je čak tačnije izdavao naređenja da se muslimani naoružavaju i pozivao ih da dižu oružje na ustanak i prihvate zajedničku borbu protiv opresorske Osmanske imperije), koja je u svjetlu stanja koje nije povezano sa samoinicijativnom voljom, niti crnogorski ustaljeno; kao nešto neočekivano i nevjerovatno? Zar se zaboravlja sve iz perioda
velike većine Nikoline vladavine?
Govorim samo o činjenicama. Kosovo i Metohija su izdvojeni iz kompetencija Srbije od strane Sila osovine, Komunističke partije Jugoslavije i NATO pakta. Generalizovao sam govoreći 'Tito', ali zaista mislim na garniture vladajuće KPJ.
Ne razumijem. Što ovo treba da znači?
Koji su dokazi da su balkanski saveznici vršili etničko čišćenje u Ratovima pod direktnom naredbom državnog vrha?
Takođe, to još neobjašnjava; nije li gnusno naci-fašističke zločine zvati 'reakcijom' na Balkanske ratove, od prije skoro tri decenije?
http://sh.wikipedia.org/wiki/Masakr_u_Baru
Po najvišim pretpostavkama, partizani su pobili i do 4.300 kosmetskih Albanaca. I to sve listom i sami partizani, borci NOVJ, koji su pobijeni zato što su bili Albanci po narodnosti, a ne Jugosloveni!