Ti si pošten momak, potrudio si se da me demantuješ i zaslužio si da te ispoštujem, tj. pokušam da ti odgovorim.
Zahvaljujem na toplim riječima.
1. Javno potpisivanje kapitulacija nije nikakav tihi beg. Moguće je da ga je deo Crnogoraca zbog toga mrzeo, ali je iston tako istina da nije bilo malo Crnogoraca koji su drugačije gledali na tu stvar. Da nije tako ne bi se Aleksandrovi kriminalci jurili sa crnogorskim zelenašima po "šumama i gorama" skoro do 1926. godine. Ali sve i da je tako Nikolin smrdljivi zet je morao da zaštiti tasta koji je bez potrebe dan pošto je Austrougarska objavila rat Srbiji, objavio rat Austrougarskohj. Ključni dani i nedelje ww1 na Balkanu su bili zaštita odstupnice srpskoj vojsci i omogućavanje predaha i odlaska u Grčku. To je osnovni razlog što se crnogorska vojska raspala. Lepo se <Petar odužio tastu, pokazujući najplemenitije osobije srpske dinastije kojij je to bio bar 3 put da izdsa Crnbu Goru.
Niko ovdje ne govori o kapitulaciji crnogorske vojske, već o postupcima njenog monarha i onih njemu najbližima. Oni su, sramotno, bez ikakvog informisanja naroda, a kamoli čak i barem jednog širek kruga javnosti, pokupili prnje i krišom, preko noći, pobjegli u Crnu Goru.
Scene koje su uslijedile su bile krajnjeg očaja. Ljudi su se pitali gdje su svi nestali, gdje je kralj - pomislili su na trenutak da su Austrijanci krišom poslali specijalnu jedinicu na Cetinje i preoteli im Crnogorcima dinastiju i dio vladajućih garnitura! Tek docnije se saznalo da su pobjegli glavnom bez obzira iz svoje države i da je kapetan iskočio sa broda čim je primijetio da se kreće ga grebenu.
Količina neodgovornosti koju je crnogorski kralj pokazao time prema svom narodu je nemjerljivo velika u odnosu na pristup njegovog rođana na srpskom prestolu.
Zbog toga, Nikola i njegovi ljudi bejahu omraženi u Crnogoraca. Nije to bio samo 'dio', već nesumnjiva većina. Godine 1916. po padu Crne Gore u ruke okupatora, krnji parlament, odnosno okrnjeni predstavnici vlasti su se okupili neformalno na Cetinju i izjavili da Crna Gora više nema kralja; jedan čovjek je tada čak uzviknuo da sada, svaki Crnogorac ima pravo da ubije Nikolu čim stupi na crnogorsko tlo i da će zbog tog čina biti narodni heroj. Time je Nikola izgubio svaku legitimnost kao monarh u crnogorskom narodu i konačno i činjenično, krajnje. Crnogorska vojska je ostala bez svoga zapovjednika, koji je nestao glavom bez obzira, bez izdavanja ikakvih posebnih naređenja.
Takođe, kralj Nikola je i u potpunosti zanemario i crnogorsko važeće zakonodavstvo, ono koje je proizišlo upravo i od Ustava koji je on sam oktroisao. Naime, on ovlašćenje monarha po odlasku sa teritorije Kraljevine Crne Gore nema, a u slučaju napuštanja, dužan je da vlast, 'imperijum' ako ćemo, privremeno prenese na nekoga. On to nije učinio i faktički je uveo, u najgore vrijeme po državu (upravo neprijatelj uvodi prinudnu okupacionu upravu i svoje sopstvene zakone) stanje nezakonitosti, anarhije i bezvlašća. Postavši
persona non grata u Crnoj Gori, Nikola je takođe i izgubio sve zakonske veze koje su njega povezivale sa crnogorskom državom. Naravno, međunarodno, on jeste uživao značajni ugled i strane sile se nisu toliko miješale u unutarnja pitanja, a i voljele su očuvavati vanredno stanje do reafirmacije odnosno kraja okupacije, te su njega i njegov ministarski savjet u izgnanstvu priznavali sve do 1920. i neki i 1921. godine; ali u unutrašnjoj politici, on za Crnogorce nije zakoniti vladar, te se stoga ne može ni vratiti u svoju
bivšu državu da preuzme ustavna prava (koja inače, nemaju nikakvu legitimnost, jer nije u pitanju parlamentarna demokratija, a ustav je oktroisani) koja mu po njoj pripadaju, jer je legalni kontinuitet prekinut.
Što se tiče kralja Petra Karađorđevića; ništa se on nije pitao...
2. Kralj nikola je znao da istorijski istraga poturica nikada nije izvedena, a i da jeste to bi bilo uvredljivo štivo za gradjane njegove kraljevine. Zato se Njegoš učio u školama ali ne i Gorski vijenac, ili bar deo koji govori /izmišlja/ istragu poturica. Zaboravljaš da su poturice bili Crnogorci a ne Turci, znači često bliski rodjaci sa onima koji se nisu poturčili. Ono jedini vladar na planeti sam bio nejasan, priznajem. Mislio sam da kažem jedini vladar na planeti koji jedno od krunskih dela svoje književnosti zabranjuje u školama da ne bi vredjao deo svojih podanika
Istraga poturica je, ako se ne varam, po najnovijim istraživanjima, istorijski događaj.
Što se tiče toga; pitaću opet, odakle Vam taj podatak (meni nije poznat)?
3. Da ima dešeša u kojoj kaže doslovno "nemoj da streljam po Metohiji". Šta tu nije jasno. Zabranio je prisilno vraćanje u pravoslavlje.
4. Krealj Nikola nije štitio Turke nego je pokazivao toleranciju prema svojim zemljacima koji su iz koristi ili straha ili nekog trećeg razloga primili islam. Kamo lepe sreće da su se srpske dinastije tako ponašale.
Ponavljam, ta tolerancija je bila ukazana tek pošto su nakon priznanja Velike sile, odnosno međunarodna zajednica, te odredbe nametnule Podgorici. U svim dotadašnjim sukobima preko svih decenija ratova sa Turcima, pod Nikolom je prognano i pobijeno gotovo čitavo muslimansko stanovništvo Crne Gore. Svi gradovi, počevši od najvećeg, Podgorice, imali su većinsko stanovništvo islamske vjeroispovijesti.
Kako Vam i upotrebom koje logike može izgledati jedna depeša u kojoj zabranjuje pokrštavanje muslimana po Metohiji (uzgred, slične depeše je izdavao i kralj Petar I; on je čak tačnije izdavao naređenja da se muslimani naoružavaju i pozivao ih da dižu oružje na ustanak i prihvate zajedničku borbu protiv opresorske Osmanske imperije), koja je u svjetlu stanja koje nije povezano sa samoinicijativnom voljom, niti crnogorski ustaljeno; kao nešto neočekivano i nevjerovatno? Zar se zaboravlja sve iz perioda
velike većine Nikoline vladavine?
1. To da je Tito izgubio Kosovo nije tvoj nivo, nemoj da se blamiraš
Govorim samo o činjenicama. Kosovo i Metohija su izdvojeni iz kompetencija Srbije od strane Sila osovine, Komunističke partije Jugoslavije i NATO pakta. Generalizovao sam govoreći 'Tito', ali zaista mislim na garniture vladajuće KPJ.
2. Što se tiče ponašanja vojske tokom balkanskih ratova nije bilo spontano nego planski. Kao šro ni komunisti ne mogu da kažu da su slučajno pobili "društvo" u Sloveniji. Ali JA nije ubijala žene i decu, šta god ko danas o tome izmišljao.
Ne razumijem. Što ovo treba da znači?
Koji su dokazi da su balkanski saveznici vršili etničko čišćenje u Ratovima pod direktnom naredbom državnog vrha?
Takođe, to još neobjašnjava; nije li gnusno naci-fašističke zločine zvati 'reakcijom' na Balkanske ratove, od prije skoro tri decenije?
3. Ne znam za masovni pokolj Albanaca u Baru, možda je bilo incidenata.
http://sh.wikipedia.org/wiki/Masakr_u_Baru
Po najvišim pretpostavkama, partizani su pobili i do 4.300 kosmetskih Albanaca. I to sve listom i sami partizani, borci NOVJ, koji su pobijeni zato što su bili Albanci po narodnosti, a ne Jugosloveni! Ovaj zločin se dogodio 1945. godine, a i ne treba skretati glavu i da su se partizani borili protiv albanske pobune 1944. godine! Ne može se to pripisivati nikako nečemu što je bilo toliko davno, početkom XX stoljeća. Godine 1955/6. komunisti su imali i veliku akciju oduzimanja oružja, zato što su mase Albanaca bile naoružane; ni to nije baš prošlo mirno.