Kako se dete oseća kad mu date savet "ako te udario, vrati mu"?

Veći je problem ako dete nema podršku od roditelja, ali nije podrška 'vrati mi' pa taj neko ko je jači opet povredi dete.Ono je tada u konfuziji, jer je dobilo poruku vrati a zbog toga je bilo još više povređeno.
Ако је насилник јачи, научити дете да му узврати када се не нада, док се игра или обедује.
 
Meni je tako majka rekla posle razgovora sa učiteljicom. Naime kad je moja majka prijavila ono što se danas zove “vršnjačko nasilje” učiteljica je rekla da ne može ništa da uradi i da njegovi roditelji nisu za saradnju. Taj dečko me je često čupao i udarao u stomak.

I tako ja došla u školu i videla ga kako stoji pored katedre i zatrčala sam se i skočila na njega. Udarala sam ga i rukama i nogama. Toliko sam ga premlatila da je na kraju plakao ispod katedre. Posle mi je svakog dana nosio knjige. Ne znam zašto nikom nije rekao, mislim da bi njegovi roditelji reagovali da su znali, a i učiteljica nije reagovala, bila sam Vukovac bez problema.

U svakom slučaju to je bila neka prekretnica u mom životu. Shvatila sam da sam Rambo 😂
 
Meni je tako majka rekla posle razgovora sa učiteljicom. Naime kad je moja majka prijavila ono što se danas zove “vršnjačko nasilje” učiteljica je rekla da ne može ništa da uradi i da njegovi roditelji nisu za saradnju. Taj dečko me je često čupao i udarao u stomak.

I tako ja došla u školu i videla ga kako stoji pored katedre i zatrčala sam se i skočila na njega. Udarala sam ga i rukama i nogama. Toliko sam ga premlatila da je na kraju plakao ispod katedre. Posle mi je svakog dana nosio knjige. Ne znam zašto nikom nije rekao, mislim da bi njegovi roditelji reagovali da su znali, a i učiteljica nije reagovala, bila sam Vukovac bez problema.

U svakom slučaju to je bila neka prekretnica u mom životu. Shvatila sam da sam Rambo 😂
Ovo je greška prosvetnog radnika, ideš dalje sa prijavama.
 
Ovo je greška prosvetnog radnika, ideš dalje sa prijavama.

Kome?

Direktoru koji je bio muž te učiteljice? Pa onda bi to tek bio problem.

Centru za socijalni rad? Pa oni ni danas ne rade svoj posao kako treba, a kamo li tek onda posle rata.

Jednostavno nije bilo izbora, ili da moji roditelji idu kod njegovih ili da se oni obračunavaju sa detetom. Na kraju je spala knjiga na mene.
 
Ja bih za svoje dete i ministru pisala ,ako treba . Ne odustaje se tako lako i što je još gore, to je začarani krug, od jednog nasilnika , stvaramo i ostale nasilnima .

Pa ja nisam postala nasilna. To zavisi od ličnosti i sklonosti. Ako se neko potuče u školi ne znači da je psihopata.

U mom slučaju je to imalo pozitivan efekat, malo sam se razdrmala i shvatila da nisam baš takva princezica kao što sam do tad mislia. I dan danas umem da se odbranim i fizički i verbalno.
 
Pa ja nisam postala nasilna. To zavisi od ličnosti i sklonosti. Ako se neko potuče u školi ne znači da je psihopata.

U mom slučaju je to imalo pozitivan efekat, malo sam se razdrmala i shvatila da nisam baš takva princezica kao što sam do tad mislia. I dan danas umem da se odbranim i fizički i verbalno.
Rešavanje sukoba nasiljem nije isključivo vezano za psihopate . Isti efekat na tvoje samopouzdanje bi imala i borba tvojih roditelja da se nasilnik kazni .
 
Poslednja izmena:
Rešavanje sukoba nasiljem nije isključivo vezano za psihopate . Isti efekat na tvoje samopuzdanje bi imala i borba tvojih roditelja da se nasilnik kazni .

Ne verujem, samo bih se navikla da se krijem iza roditelja kao današnja deca.

Evo primer:

Pre par godina sam morala da upišem psihologiju u BG da bih nastavila studije u CH. Tamo je za vreme i posle prijemnog bilo više roditelja nego te dece. I ti roditelji su trčali okolo da uplaćuju, da kupe, da srede…a deca izgubljena čekaju okolo da mame i tate sve završe.

Kad sam u regularno vreme upisivala svoj prvi faks, nije bilo ni jednog roditelja. Sve smo sami završavali.

Moje mišljenje je da se od današnje dece prave mamine i tatine maze koji sve očekuju od roditelja, a roditelji sve očekuju od prosvetara, a oni od institucija, institucije od sistema i tako sve do verovatno Vučića, a njega baš briga.
 
Ne verujem, samo bih se navikla da se krijem iza roditelja kao današnja deca.

Evo primer:

Pre par godina sam morala da upišem psihologiju u BG da bih nastavila studije u CH. Tamo je za vreme i posle prijemnog bilo više roditelja nego te dece. I ti roditelji su trčali okolo da uplaćuju, da kupe, da srede…a deca izgubljena čekaju okolo da mame i tate sve završe.

Kad sam u regularno vreme upisivala svoj prvi faks, nije bilo ni jednog roditelja. Sve smo sami završavali.

Moje mišljenje je da se od današnje dece prave mamine i tatine maze koji sve očekuju od roditelja, a roditelji sve očekuju od prosvetara, a oni od institucija, institucije od sistema i tako sve do verovatno Vučića, a njega baš briga.
Ja ovde mislim na decu mlađeg uzrasta, nije dete prezaštićeno ako roditelj deteta reaguje u tom uzrastu na nasilje , već dete to doživljava kao zaštitu i podršku .
 
Reakcija na jedan od najčitanijih tekstova na našem portalu: Ja sam ta majka koja uči svoje dete da vrati ako ga neko prvi udari stiže od pedagoga Snežane Golić. Drugi ugao gledanja koji takođe treba čuti.

devojcica-skola-tuzna-klupa-ranac.png


U najvećem broju slučajeva ono što ne mogu da reše roditelji, vaspitači, nastavnici – ne može ni dete. Ako je vaše dete došlo u sukob i dobilo ćušku, udarac od nekog vršnjaka, vaš savet „Pa vrati mu“, dodatno će opteretiti dete. Tu nastaje niz problema. Lepo vaspitano dete će izuzetno teško podneti kritiku svog vaspitača/učitelja, a neminovno će nakon tuče biti opomenuto i ukoreno. Za većinu dece do polaska u školu, a i kasnije, veći je stres nepoštovanje pravila institucije koju pohađaju, nego bilo šta što vršnjak može da im uradi. Nemojte to zaboraviti.
И деца тај савет примењују увек и свуда - у школи на часу, на одмору... И неко призна да је први ударио, неко не, али се деца изговарају "рекао ми је то и то", једна другу провоцирају па се после изговарају да су одговорили на туђи напад.
 
I? Da li onda dete mora da trpi vršnjačko nasilje? Naravno da ne, ali u svakom slučaju je po dete štetno da rešava samo probleme ovog tipa. To je dužnost odraslih. Vaspitač ili učitelj je često nemoćan da samostalno pozitivno reši sve konflikte situacije, ali iza svakoga ko direktno radi sa decom stoji Tim za zaštitu od nasilja, koji je u obavezi da reaguje. To je pravo Vašeg deteta i nemojte dozvoliti da vam ga bilo ko oduzme. Samim tim vaspitač ili nastavnik ne mogu se predstaviti nemoćnim pred roditeljima i tu završiti temu. Oni su obavezni da Tim upoznaju sa slučajem i pokrenu razmatranje na višem nivou. Ukoliko se roditelji deteta koje vrši nasilje ne odazivaju na pozive iz škole/vrtića i slično, to se smatra zanemarivanjem deteta i u proces se uključuje Centar za socijalni rad. Pitanje za vas u takvoj situaciji je: da li je o nasilju reč? Pokušajte da procenite.

Možda vaše dete može zauzimanjem drugačijeg stava da se zaštiti, a za to mu je neophodna pomoć, stručna ili vaša. Možda će mu značiti da nauči da nije važno šta ko priča o njemu i da bi trebalo da veruje u sebe i svoje izbore i da se ne obazire se na opaske sa strane. Možda mu treba zagrljaj i razgovor, neki relaksirajući hobi, podrška pri socijalizaciji… Sve će mu pomoći više od šturog saveta: „Budi isti kao on i vrati mu“. Većina dece može i sama toga da se seti, ali procenjuju da je suviše rizično. Ulje na vatru dolivaju roditelji koji dodatno ponize svoje dete komentarima o njegovim tobože slabostima i nesposobnosti da se snađe i odbrani. Takvim roditeljima bi bilo interesantno ponuditi da odmere snage sa nekim jačim i agresivnijim od sebe. Nasilje je teren nasilnika i nerealno je očekivati nadmoć deteta koje ne oseća bes, agresiju niti želju za obračunom. A srećna deca to ne osećaju. To je kao da ubacite u bazen dete koje ne zna da pliva i posavetujete ga da pobedi iskusnog plivača. Pa i niste mu od neke pomoći. U svakom slučaju bar do završetka nižih razreda osnovne škole odrasli bi morali da rešavaju ozbiljne probleme. Čak iako sistem potpuno „zakaže“, preuzmite na sebe. Kontaktirajte roditelje drugog deteta. Ne ostavljajte dete samo.
Link
bili bi idealno društvo da svi imamo visok moral i izgrađenu svest o tome da ljude i decu koji žive oko nas tretiramo jednako onako kako bi mi voleli da budemo tretirani.

međutim ako te neko udari ne bi trebalo da okreneš drugi obraz zato što mu daješ legitimitet da pruži ruku ka tvom obrazu kad god mu se sviđa
decu bi trebalo podučavati tako da izgrade mehanizme za odbranu radi zaštite svog integriteta da ne akumuliraju bes zbog nemoći
taj bes može da bude okidač za velike nevolje...
 
Ja ovde mislim na decu mlađeg uzrasta, nije dete prezaštićeno ako roditelj deteta reaguje u tom uzrastu na nasilje , već dete to doživljava kao zaštitu i podršku .
roditelji takođe nemaju meru prema količini zaštitničkog ponašanja.

imam utisak da usled izvitoperenih stavova koje je donelo moderno vreme svi mi moramo da odemo na edukaciju da učimo ponovo kako se istinski voli
bližnji svoj.
 
roditelji takođe nemaju meru prema količini zaštitničkog ponašanja.

imam utisak da usled izvitoperenih stavova koje je donelo moderno vreme svi mi moramo da odemo na edukaciju da učimo ponovo kako se istinski voli
bližnji svoj.
Kao da smo izgubili neku meru , idemo iz krajnosti u krajnost i sve su ređe porodice koje imaju zdrav odnos prema detetu.Na žalost.
 
Na žalost(i užas) živimo u svetu koji je postao nasilan, nemoralan i uopšteno "degeneričan".Ne postoje empatije, saosećanja, prave vrednosti koje bi trebale da čine čoveka kao biće.I u tom svetu mislim da je poprilično teško izvesti dete na pravi put.Puteva i raskrsnica ima mnogo.Šta je ispravno?Šta je bezbolno?Šta znači postati i biti dobar, kvalitetan čovek?
Da se vratim na temu.Slažem se sa rečenicom"Vrati mu.".Tako se gradi odbrambeni mehanizam, tako to dete neće biti krpa o koju se brišu oni koji ga krpom smatraju.Mora se uobličiti neka želja za borbom, borbom da bi odbranio sebe, svoju ličnost , takođe mislim da se na taj način dete sprema za sve ono loše što nosi život.Jer nosi i nije sve bezbrižno i lepo.Zašto ćutati i stajati dok te neko maltretira, gurka, udara , vređa?Uzvrati!Pokaži da se ne bojiš i da ti umeš isto.Naravno , kada postoje razlozi.Nisam za nasilje , ali za odbranu sebe jesam, bez obzira da li ćeš u toj borbi izaći razbijenog nosa ili kao neko ko je pokazao da ima svoje ja.
 
Na žalost(i užas) živimo u svetu koji je postao nasilan, nemoralan i uopšteno "degeneričan".Ne postoje empatije, saosećanja, prave vrednosti koje bi trebale da čine čoveka kao biće.I u tom svetu mislim da je poprilično teško izvesti dete na pravi put.Puteva i raskrsnica ima mnogo.Šta je ispravno?Šta je bezbolno?Šta znači postati i biti dobar, kvalitetan čovek?
Da se vratim na temu.Slažem se sa rečenicom"Vrati mu.".Tako se gradi odbrambeni mehanizam, tako to dete neće biti krpa o koju se brišu oni koji ga krpom smatraju.Mora se uobličiti neka želja za borbom, borbom da bi odbranio sebe, svoju ličnost , takođe mislim da se na taj način dete sprema za sve ono loše što nosi život.Jer nosi i nije sve bezbrižno i lepo.Zašto ćutati i stajati dok te neko maltretira, gurka, udara , vređa?Uzvrati!Pokaži da se ne bojiš i da ti umeš isto.Naravno , kada postoje razlozi.Nisam za nasilje , ali za odbranu sebe jesam, bez obzira da li ćeš u toj borbi izaći razbijenog nosa ili kao neko ko je pokazao da ima svoje ja.
i onda ispada da taj sto vrati bude nasilnik, a za samog nasilnika kazu, ali on je takav, nek ide kod psihologa i svi ga tetosu..
 
Još najbolje da djetetu kažemo pusti da te udara koliko hoće🤪 Kao i obično sve što se priča, narodne mudrosti i slično, to su teške gluposti. Ako dijete odma ne reagira kad bude udareno, vrijeđano, maltretirani i sl, to je samo signal nasilnicima da nastave i još pojačaju takve aktivnosti prema tom djetetu. Nego što nego vratiti, nema veze ako dijete tada dobije i veće batine nego da se nije suprostavilo, glavno je suprostavljanje, i hrabrost od kors 🙂
 

Back
Top