Kako prepoznati krivicu?

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Opet tebi nešto nije jasno.. :zcepanje:

Ne nije o tome kako priznati krivicu. Više je o tome kako preuzeti odgovornost i
ne kriviti druge i kako ne uzimati na sebe krivicu koja ti nepripada.

Ne vrludaj.. šta sve danas ljudi rade i pri tome uopšte ne osjećaju bilo kakvu krivicu a kamoli kajanje.. a tek da preuzmu odgovornost? ..suvišno i pomenuti.
 
Ako je stvar ozbiljnija od one nije trebalo sinoć da pojedem čokoladu, prepoznam tako što sam sebi rekla da neću te stvari da guram pod tepih nego na čistac, pa šta ispadne. Treba se suočiti sa greškama i ispraviti ono što se može, a ostalo prihvatiti kao sopstvenu a i tuđu nesavršenost. Najbitnije je prepoznati unutrašnji motiv i sa njim raščistiti.
E pa taj unutrašnji ili skriveni motiv je mnogo bitan. Mogu misliti, eto hormoni
mi se malo zeznuli, pa mi ni do čega nije. A možda sam juče negde pročitala
kako su ljudi najdestruktivnija vrsta na svetu, pa mi se ne živi. I to je toliko
automatski, naviknuti proces, da i ne primetimo kada se desi.
 
I bez obzira što možda nikada niste ni jedno drvo posekli,
i što niste zgrnuli milione dok tamo neko gladuje, imaćete osećaj
krivice.
Pa ne znam...ja ne osećam krivicu zbog tuđih grešaka. 🤷‍♀️
Niti zbog stvari koje ne mogu da promenim. Samo u domenu svojih odgovornosti i mogućnosti.

Nekad me obuzmu tuga i besmisao zbog surovosti i patnje koju čovek nanosi, ali ne i lična krivica jer ja nisam zgrtala milione na račun drugih niti izazvala ratove. U nekom opštem smislu, jedini osećaj krivice koji povremeno imam je što jedem meso, sa tim još nisam raskrstila, tj. nisam prešla u vegane.
 
Ne vrludam. Ti bi da tema bude o tome, kako naterati nesavesne ljude da
priznaju krivicu?
U čemu je razlika? Vidiš da neko griješi a on kao pojma nema..? Teško.
Neki zbog griže savjesti noćima ne spavaju, nasuprot tome mnogi ne osjećaju da su uopšte krivi.. primjer vršnjačkog nasilja. To je samo još jedna prilika da se nešto snimi i zloupotrebi na društvenim mrežama a nema se socijalne humanosti i potrebu da ih treba razdvojiti, sspriječiti ili ne daj Bože pokušati ih pomiriti.

Ako odredjeni broj i prepozna svoju, tudju ili bilo čiju krivicu, šta vrijedi kada je danas nekome reći da je kriv za nešto, prava katastroffaa ili uvod u odredjeni konflikt. Svakako da će mnogi biti i zahvalni na ukazanoj grešci ali... ali... nemam više riječi.. za sada. :mrgreen:
 
U čemu je razlika? Vidiš da neko griješi a on kao pojma nema..? Teško.
Neki zbog griže savjesti noćima ne spavaju, nasuprot tome mnogi ne osjećaju da su uopšte krivi.. primjer vršnjačkog nasilja. To je samo još jedna prilika da se nešto snimi i zloupotrebi na društvenim mrežama a nema se socijalne humanosti i potrebu da ih treba razdvojiti, sspriječiti ili ne daj Bože pokušati ih pomiriti.

Ako odredjeni broj i prepozna svoju, tudju ili bilo čiju krivicu, šta vrijedi kada je danas nekome reći da je kriv za nešto, prava katastroffaa ili uvod u odredjeni konflikt. Svakako da će mnogi biti i zahvalni na ukazanoj grešci ali... ali... nemam više riječi.. za sada. :mrgreen:
Neko će biti zahvalan na ukazanoj grešci, a neko će se od krivice životom
braniti i neće prihvatiti da je kriv. I to je tako. Ne možeš to kod drugih promeniti.

Moje totalno nestručno mišljenje je da su oni kojisu bili prebijani od batina
kada su bili deca, zaista pod utiskom da im je život ugrožen ako su za
nešto krivi.
 
Moj bivši muž nikada ni za šta nije bio kriv. Neverovatno nešto. Za
sitnicu se pogubi. Recimo, sruši nešto sa stola i već počne da viče
''Nisam. Nisam. Pa ko je ovo odve ostavio?! Nisam ja kriv što je to
tu stajalo?!''
A niko ga ništa i ne pita. :confused: Dobro, srušio si, pa šta.
 

Back
Top