Kako opstati u braku?

Feelgooood

Iskusan
Poruka
5.306
Potaknuta replikom jedne forumašice o broju tema o razvodu, preljubi i sličnim malverzacijama, otvaram ovu "kontrapunkt" temu... Kako opstati u braku?
Kakve kompromise pravite? Da li ste i dalje "svoje/i? Na koji način ste svoje "hirove" iz "prethodnog" života uobličili da su u braku prihvatljivi?

Znači, kako izgleda uobičajen brak?

Da li bi ste nešto promenili kod partnera (ponašanje) i šta?
Da li bi ste se vi promenili ako partneru ne odgovara neka vaša crta?

P.S. Stop cim, preljube, zlostavljanja i slično :lol:
 
Poslednja izmena:
Potaknuta replikom jedne forumašice o broju tema o razvodu, preljubi i sličnim malverzacijama, otvaram ovu "kontrapunkt" temu... Kako opstati u braku?
Kakve kompromise pravite? Da li ste i dalje "svoje/i? Na koji način ste svoje "hirove" iz "prethodnog" života uobličili da su u braku prihvatljivi?

Znači, kako izgleda uobičajen brak?

Da li bi ste nešto promenili kod partnera (ponašanje) i šta?
Da li bi ste se vi promenili ako partneru ne odgovara neka vaša crta?

P.S. Stop cim, preljube, zlostavljanja i slično :lol:

Kakav sam samo ja ekspert za ovu temu!!! :) Prava steta sto krecim i sto sam do veceras u skripcu s vremenom. :(
 
Ne znam koliko je moj brak tipičan. Mi smo mnogo dugo zajedno i pre braka, tako da smo praktično sazrevajući oblikovali jedno drugo, prilagođavali se, tako da se međusobno poznajemo kao što poznajemo sami sebe.
Imajući to u vidu, tačno znam kakve su potrebe, reakcije i osećanja mm. Istovremeno, i on zna svaki moj pokret i gest šta znači.
Mi o fundamentalnim stvarima mislimo isto - to je vaspitanje dece, organizacija života i sl. Sa druge strane, postoje stvari gde smo potpuno različiti - dok on može satima da sluša muziku, ja sam na forumu, dok on gleda box ja čitam, ako ide na pecanje ja volim u šoping i sl.
To ne znači da je sve idealno. NIje jer i mi nismo.
Volela bi možda malo više otvorenosti kod mm.
Ja bi trebala da budem manje uključena u struju i da smanjim tempo, da ga njemu i deci ne namećem. Recimo i na odmoru posle dva tri dana opuštanja meni je dosadno i nešto bi da se radi.
Znam da to može da bude zamorno, i trebala bi malo da spustim loptu.
Jednostavno, neshvatljivo mi je ponekad kako neko ne može da radi više poslova istovremeno.

Prilagođavanje mora da postoji, u tome ne vidim ništa loše, ne smatram gubitkom svog identiteta ako zarad zajedničke pa glupo i preterano je reći dobrobiti ali ne znam kou reč da upotrebim, odreknem se i neke svoje navike (recimo ranoranilaštva) ili da uradim i nešto što možda ne treba (ne pravim dramu okoizvrnutih stvari i razbacane obuće no ih sam sredim).


e pa ezto nije samo pu prva
 
Opstati?
Zemljace to je za mene nepoznati pojam!? Opstati, kao visi ti zivot o koncu?
Uzeo sam mladu postenu devojku za zenu, i u potpunosti je preoblikovao prema svojim potrebama.....
Znaci nije samo da cuje nego i SLUSHA!
Takvu samo treba traziti.
 
Kakve kompromise pravite?
Da li ste i dalje "svoje/i?
Na koji način ste svoje "hirove" iz "prethodnog" života uobličili da su u braku prihvatljivi?

Znači, kako izgleda uobičajen brak?

Da li bi ste nešto promenili kod partnera (ponašanje) i šta?
Da li bi ste se vi promenili ako partneru ne odgovara neka vaša crta?

Heh, bas ti je dobra tema :)
Mi smo par bez dece, pa nam je brak kao neka duga veza...

Kompromisi: on je mnogo bucniji od mene (u svakom pogledu - vise zurki, vise ljudi, glasnija muzika itd.) i mnooogo neuredniji od mene. Po obostranom dogovoru svako ima svoju sobu, a kompromis se sastoji u tome da se on malo (to je za njega mnogo) trudi da savlada svoju prirodu u zajednickim prostorijama, a ja se trudim da savladam picajzlu u sebi u tim istim prostorijama... posle osam (ili devet, nisam sigurna) godina zajednickog zivota, on je postao malo uredniji, a ja dosta neurednija :lol: (to je ta promena koja je bila neophodna).

Sto se tice hirova iz prethodnog zivota, hahaha, sada i meni i njemu ljudi sa kojima bismo se ranije kresnuli - svako odvojeno, jel - pa postali prijatelji, odmah postanu prijatelji :)

Na muzu ne bih menjala nista... jeste da je kao uragan, ali ja sam se bas u tu energiju i zaljubila, tako da tu nema povlacenja.

Da li sam jos "svoja" - jesam, i dodala bih da me je bas muz vratio sebi... posto sam latentni ludak koji tripuje i ume da odluta, uz njega sam se nekako zakotvila u najboljoj varijanti sebe...
 
Posle 4 i vise godina zajednickog zivota, nekako smo navikli jedno na drugo.
U pocetku mi je bilo jako tesko da se naviknem na zajednicki zivot, bila sam bas mlada, osecala sam se kao zarobljena. Ali nije bilo tako. I dalje smo nastavili da izlazimo, da idemo na zurke, na letovanja, zimovanja, u vecernje setnje...
U njegovom pogledu uvek mogu da procitam sta ga muci, sta mu treba... Kao i on u mom.
Inace smo dosta razliciti. Ja sam vise umetnicka dusa, volim da citam, volim da pratim modu, da izlazim na lepim mestima, da idem u soping, na kafu sa drugaricama...
On je dosta aktivniji od mene, uvek je u pokretu, uvek spreman da nesto radi. Obozava sport, zurke, glasnu muziku.
I nekako smo se prilagodili jedno drugom. Nekad satima gledam neki dobar film, a nekad odemo na neku dobru zurku... :cmok2:
Pomaze mi dosta u kucnim poslovima, u vaspitanju cerke ( sto i jeste zajednicka obaveza)...
Na partneru ne bih promenila nista, volim ga bas takvog kakav jeste, pun vrlina i mana...
A za njega bih promenila nesto, naravno ako mu to mnogo smeta a meni ne znaci puno. :heart:
 
E, jedino sto me i dan danas ubija u pojam - iako je sada mnogo bolje, naucila sam kako - su pazari za kucu. uopste nije bitno da li pazari on, ja, ili zajedno, ta briga o kuci ume da bude bas naporna. ja sam ranije zivela sama... i uopste se ne secam da sam toliko razmisljala o domacinstvu. ne znam da li to ima veze sa brakom, ili sa konformizmom srednjeg doba :lol:
 
Potaknuta replikom jedne forumašice o broju tema o razvodu, preljubi i sličnim malverzacijama, otvaram ovu "kontrapunkt" temu... Kako opstati u braku?
Kakve kompromise pravite? Da li ste i dalje "svoje/i? Na koji način ste svoje "hirove" iz "prethodnog" života uobličili da su u braku prihvatljivi?

Znači, kako izgleda uobičajen brak?

Da li bi ste nešto promenili kod partnera (ponašanje) i šta?
Da li bi ste se vi promenili ako partneru ne odgovara neka vaša crta?

P.S. Stop cim, preljube, zlostavljanja i slično :lol:


Nekako mi ta reč ''opstajanje'' baš smeta .... kao da u braku moraš da se boriš da opstaješ .... tačnije, zašto bi neko opstajao u braku?

Smatram da ljudi mogu da nadžive svoj brak jedino uzajamnim poštovanjem ...ako toga nema - džaba i praštanja, i tolerisanja, i svega ostalog što ljudi smatraju stvarima koje mogu da spasu brak u smislu opstajanja u istom.

U braku jedino mogu da živim .... da opstajem NE.
 
Opstati u braku ne znači nužno patnju i mučenje, više prelazak na jedan viši nivo veze, koji nosi više odgovornosti i dužnosti. Pored poštovanja, ljubavi, pažnje i svega takođe nužnog...

Niko ne spori da ne treba ostati mlad duhom, ali ako iskreno razmislite (osim ako ne zarađujete
petocifrene konvertibilne plate), da li će prednost dobiti pokvaren bojler ili karte za Madonin koncert za oboje?
Svakako, ako neko želi da gleda život i brak kroz ružičaste naočare, molim može.. ali uglavnom na ovim našim prostorima, na braku treba raditi... Imamo različite poslove, radna vremena, lude šefove, gužve u prevozu, nesposobne kolege.. Neminovno je da se sve to "unese" u kuću svakodnevno, a samim tim čovek ne može da ne bude nervozan... I onda, naravno, sve navedeno utiče na bračne odnose... Ne tvrdim, pretpostavljam.
 
Potaknuta replikom jedne forumašice o broju tema o razvodu, preljubi i sličnim malverzacijama, otvaram ovu "kontrapunkt" temu... Kako opstati u braku?
Kakve kompromise pravite? Da li ste i dalje "svoje/i? Na koji način ste svoje "hirove" iz "prethodnog" života uobličili da su u braku prihvatljivi?

Znači, kako izgleda uobičajen brak?

Da li bi ste nešto promenili kod partnera (ponašanje) i šta?
Da li bi ste se vi promenili ako partneru ne odgovara neka vaša crta?

P.S. Stop cim, preljube, zlostavljanja i slično :lol:

Mm i ja,oboje smo rogonje u horoskopu (ja-ovan,on-jarac) i mislim da to ima jako velikog znacaja jer smo oboje tvrdoglavi...mada smo vremenom naucili kako spustiti loptu,a to valjda ide sa godinama staza.
Koliko smo razliciti nas dvoje toliko smo i slicni.Nekad mi se cini da sam ja vise popustljiva...ali kada stavim prst na celo ni ja nisam bas neko zlato,imam i ja svoje bubice.
Sta je bitno za dobar brak,posto savrsen nepostoji?Najbitnije je postovanje,poverenje,otvorenost,iskrenost ako ovoga nema nema ni uspesnog zajednickog zivota.
Nas dvoje smo stigli do onog stadijuma da vec znamo ko ce sta da kaze ili da uradi...velika smo podrska jedno drugom sto je isto jako vazno.
 
onaj ko ima dosta dodirnih tačaka može se dobro razumeti i bez braka a onaj ko nema neće mu ni brak pomoći da obstane ali ako je već uleteo pa video a ne bi hteo trzavice onda mu ne preostane drugo nego da traži neka akrobatska rešenja. kao detetu mi je baba govorila: ako hoćeš da imaš mir
u kući moraš držati vodu u ustima ako vidiš da ti je muž neraspoložen....moj dodatni savet: pazi da se te vode ne nakupi previše jer će ti se zaleteti kao što se tbi već čini mi se zaletava....
 
inače i kad čovek živi sam uvek mora da da prednost pokvarenom bojleru, a ne kartama za Madonu

e, kod mene (nas) bas i nije tako.
jeste tacno da se u paru uglavnom ima vise love nego kada si solo, ali se sa tim parama rade drugacije stvari... meni recimo uopste nije bilo strano da ne platim racun za telefon, da bih imala lovu za zezanje. a mm recimo nikad nije ulagao nista u kucu, jer je stalno putovao. a sad kada smo zajedno, ja moram da placam telefon (on insistira) a moramo i da kupujemo posteljinu i peskire (ja insistiram)... dajem bezveze primere, ali tako je nekako kod nas ispalo. naravno, i dalje se najvise zezamo, i vecina love i dalje ide na to, ali malo smo se skrasili... i i dalje ne znam da li su to godine, ili brak...
 
Obostrani kompromis i prilagodjavanje... i puno, puno ljubavi!

Mislim da sam ja ovde sa najduzim bracnim stazom koji je toliki da ne smem ni da napisem cifru (ali da napomenem da sam se ja udala odmah po zavrsetku srednje skole, tj sa 18 god).
 
Svakako, ako neko želi da gleda život i brak kroz ružičaste naočare, molim može.. ali uglavnom na ovim našim prostorima, na braku treba raditi... Imamo različite poslove, radna vremena, lude šefove, gužve u prevozu, nesposobne kolege.. Neminovno je da se sve to "unese" u kuću svakodnevno, a samim tim čovek ne može da ne bude nervozan... I onda, naravno, sve navedeno utiče na bračne odnose... Ne tvrdim, pretpostavljam.
Nervoza/ Kakva nervoza ,bog te vido?? Bolje onda nemoj u brak...
Brak je opustanje i uzivancija...
Zato meni zena opere noge kad dodjem kuci ,gde me ceka ladno pivce, mezence i ukljucen tv. (jer utakmica samo sto nije pocela)...
Zato ja nikad ne svracam u kafane ,kod drugara ,kumova... nego pravo kuci na opustanje i uzivanciju.
I nikad nisam ni pogledao druge devojke/zene na muski nacin jer znam da takvu ljubav vise nigde necu naci.:D
 

Back
Top