Kako neki ljudi ostanu pozitivni i srecni ceo zivot?

Intelekt - racionalni um, onaj koji sve deli na dobro i zlo, ustvari dobro meni, zlo meni.
„Poznanje dobra i zla“ – to radi racio?
Preterano racionalni ljudi – jak intelekt, ugašeni u smislu srca, da tako napišem.
Sve svode na kriterijume dam – daš.
Otprilike razumem šta pišeš, razumem tvoju poentu.
Ali ja kažem racionalni um – intelekt.

Интелект дели ствари на добре и лоше, типа; пчела је добра а оса зла.
Разум каже да само по себи ништа није добро или зло него ако неко мисли да је нешто зло томе је то зло.
Ништа није прљаво само по себи већ је све чисто; каже разум, а интелект разликује прљаво од чистог.
Дрво познања добра и зла, Луцифер, или Интелект.
Дрво живота у коме је мудрост, разум и истина је Господ Исус Христос који такође живи у нама и у разуму чујемо његов глас.
 
Pa valjda nismo svi isti,pod dva to se ne uci takav si kakav si ako bi "ucio" to bi bila izvestacena gluma i bezao bi od sebe..sta ima gore nego bezati od sebe i pokusati da budes neko drugi?! Ja ne gledam ovaj usrani svet kroz ruzicaste ni kroz crno-bele naocare vec kroz obicne.

Не постоји толико зао човек који не би могао да научи како да буде бољи. То прихвати ме таквог какав јесам су измислили зли да оправдају своју злоћу.
Хришћани иначе прихватају људе онаквима какви су, али поверење дају само онима који су кренули стазом добра. Ако већ прихватамо људе онаквима какви су,нисмо ваљда луди да им укажемо и поверење док не покажу да га заслужују.
 
U zivotu je veoma bitno imati srece sa izborom ljudi oko sebe. Ne kazem da je to najbitnije, ali od okruzenja zavise mnoge pozitivne i negativne stvari koje nam se desavaju.

Pogledajte prilog 373149

Није тачно да ако смо имали среће са окружењем да ћемо и ми бити срећни.
Ова слика коју си поставио говори више од хиљаду књига.
Ту видимо да су осећања и хемија коју производимо јако повезане.
А опет наше мисли утичу на то каква ћемо осећања имати и каква ће се хемија производити.
Јер види; ако ми бринемо за наше дете које је на екскурзији и одлично се забавља; шта мислиш која ће се хемија производити.
Проицводиће се хемија страха, зато што наш мозак не разликује да ли смо у стварној опасности или само маштамо о томе.
Када бринемо о својим финанасијама на берзи, такође се лучи хемија страха иако ће можда наше акције и скочити.
Шта нам то говори: Будућу да страхови долазе од мисли којима се бавимо а не од реалне ситуације то ми видимо да од нашег доживљаја света зависи каква ће се хемија у нама лучити.
И то нас враћа на моје претходне постове у којима објашњавам како наша истина утиче на наш доживљај света на то како ћемо се осећати.
Ако нам неко каже; чувај се онога, он је зао; шта мислите какав ће бити наш доживљај тога човека, иако га пре тога никада нисмо видели?
Родитељи васпитавају дете и усађују му начин на који ће убудуће доживљавати свет око себе, своје комшије, рођаке, политичаре, уметност...
И ако су у ум тог малог створења усадили погрешна уверења, уверења која ће лоше утицати на његов доживљај света око себе; можемо замислити какву ће хемију лучити његове мождане ћелије.
И шта је највећи бедак, Сви ми мислимо да смо паметни и да је наш начин мишљења баш онакав какав треба да буде.
Нисмо ни свесни колико болесно размишљамо.
Разумно је понекад се упитати; јесам ли ја у праву што овако мислим? Али ко данас користи разум да би преиспитао себе и своје мисли. Сви се ослањамо на интелект и не сумњамо куда нас он води.
 
Poslednja izmena:
Не постоји толико зао човек који не би могао да научи како да буде бољи. То прихвати ме таквог какав јесам су измислили зли да оправдају своју злоћу.
Хришћани иначе прихватају људе онаквима какви су, али поверење дају само онима који су кренули стазом добра. Ако већ прихватамо људе онаквима какви су,нисмо ваљда луди да им укажемо и поверење док не покажу да га заслужују.

a sta sa razmisljanjima antropoloske skole? Da je covek rodjen kao zlocinac? podela na rodjene krivce,iz navike,iz strasti? Mozda se odredjenim merama moze ta crta licnosti potisnuti ali se ne moze nikako eliminisati..
 
Poslednja izmena:
a sta sa razmisljanjima antropoloske skole? Da je covek rodjen kao zlocinac? podela na rodjene krivce,iz navike,iz strasti? Mozda se odredjenim merama moze ta crta licnosti potisnuti ali se ne moze nikako eliminisati..

Можда је овај мој текст са блога одговор на твоје питање.
http://forum.krstarica.com/entry.php/43068-Чему-понизност-у-молитви
Борба коју водимо је борба против звери у нама, Наш интелект је је наш зверињи ум. Генетски ми смо најближи мајмуну, а склоност нашег интелекта ка убијању других животињских врста нас сврстава у звери. Ми се и међусобно убијамо: иако многи из страха од закона не изврше убиство у својој мисли осуђују друге што је један вид убиства и зверског мишљења. Људи нису ништа више до; мало интелигентније животиње. Сви имамо Разум, разум није део интелекта, како интелект воли да ми мислимо, већ је посебан орган нашег ума: можда би било боље рећи да је разум и над умом, као супериорна свест која је део нас, Бог у нама, Сам Христос. Духовна Борба је борба против свог интелекта, против звери у нама, припитомљавање и довођење у стање да нам буде користан као што је користан пас рецимо. Христос је ушао у Јерусалим на магарцу, што је слика интелекта који је укроћен и постао користан човеку.
Мудар човек користи интелект као слугу, а неразуман је слуга свом интелекту. Интелект воли да се доказује како је он бољи од других па кад служимо интелекту онда нам треба пуно новца да би задовољили његову потребу за величином. Скуп телефон, добра кола, фирмиране ствари,злато, новац за провод.... Видите колико је пара потребно ономе ко служи ђаволу.
Да би задовољили потребу звери у нама да се докаже неки посегну и за убиством, Продаја дроге која убија омладину је такође добар начин да се задовољи Ала, аждаја, змија у нама,
Понизивши се у молитви ми терамо свој интелект да се научи понизности, чинећи добра дела ми га терамо да почне себе да вреднује кроз доброту а не кроз зверства попут: крађе, отимачине, прељубе, и чега све не више. Само сопственом покорношћу ми можемо укротити звер у нама, Зато је Христос и рекао да ако ти неко удари шамар: окрени му и други образ. Звер у нама би одма скочила да се обрачуна а ми га кротошћу савлађујемо и учимо да се не понаша тако. Кад га добро научимо он, интелект, се после понаша као добро издресиран пас.
Христов улазак у Јерусалим на магарцу осликава још нешто: Јерусалим у преводу значи Град Мира и ова слика показује да ми не можемо наћи мир душама својим док не укротимо звер и добијемо од ње послушно живинче.
Божје заповести су упутства каоја говоре шта то звер не чини и чему би требало да је научимо.
 
Znate one ljude koji su preživeli sve i svašta, ali su srećni, puni života i motivacije?

U poslednje vreme je to kod mene minimizirano, sve gledam drugačije, ali nećemo sada o meni jer sam više i Boga smorio mojim psihičim stanjem.

Nego generalno, kako su neki ljudi ostali jaki iako su izgubili sve? Gde su našli motivaciju? Da li je to genetski i zašto genetika nije fer, nekome podari da je pozitivan ma šta ga strefilo, a drugi padnu u depresiju ili izvrše samoubistvo zbog lupam pada na nekom testu? Ako nije genetski kako se to uči?

Nema coveka na ovom svetu koji je citavog zivota bio srecan i pozitivan. Sreca je relativna stvar.Nekoga usrecuju ljudi,nekoga misli,nekoga stvaralastvo,nekoga novac a nekog suncano jutro.Ima samo ljudi koji mogu i u najtezim okolnostima da nadju nesto cemu ce se radovati,verovati i nadati.Svaki covek je bar nekada doziveo neko razocarenje i setu,tugu pa makar one biletako male kao zbog odletelog balona u lunaparku.Kapiras?;)
 
1.glupi su pa vjeruju na rijec nekome ko im kaze budi srecan dok god si ziv jer si ziv
2.primarni zivotni cilj im je mnogo drugaciji od onih opstih pa koliko god se cinilo da je logicna posljedica njihovog dosadasnjeg iskustva da budu depresivni i melanholicni njima to nije tako, jer su razmisljanja drugacija
3. svjesni su TRENUTNOG besmisla i glupe ogranicenost ljudskog zivota i na osnovu prethodnog iskustva opet je vazno naglasiti bas iz te svjesnosti crpe potrebnu energiju (mistifikaciono ali pojednostavljeno) za skupom akcija koje djeluju kao da su srecni
4. okruzeni su pronicljivim ljudima ali su oni dobri obmanjivaci svojih osobina
5. okruzeni su glupim ljudima i prosjecno dobro obmanjuju ljude
6. na mdmi su all day all night

par ideja poz
 
Znate one ljude koji su preživeli sve i svašta, ali su srećni, puni života i motivacije?

U poslednje vreme je to kod mene minimizirano, sve gledam drugačije, ali nećemo sada o meni jer sam više i Boga smorio mojim psihičim stanjem.

Nego generalno, kako su neki ljudi ostali jaki iako su izgubili sve? Gde su našli motivaciju? Da li je to genetski i zašto genetika nije fer, nekome podari da je pozitivan ma šta ga strefilo, a drugi padnu u depresiju ili izvrše samoubistvo zbog lupam pada na nekom testu? Ako nije genetski kako se to uči?
treba ti neko u tom fazonu negativnom da te iznervira svojim ponasanjem pa da uvek zelis da budes drugaciji:lol:
 
Znate one ljude koji su preživeli sve i svašta, ali su srećni, puni života i motivacije?

U poslednje vreme je to kod mene minimizirano, sve gledam drugačije, ali nećemo sada o meni jer sam više i Boga smorio mojim psihičim stanjem.

Nego generalno, kako su neki ljudi ostali jaki iako su izgubili sve? Gde su našli motivaciju? Da li je to genetski i zašto genetika nije fer, nekome podari da je pozitivan ma šta ga strefilo, a drugi padnu u depresiju ili izvrše samoubistvo zbog lupam pada na nekom testu? Ako nije genetski kako se to uči?



Nisam siguran da genetika utiče, možda malo vaspitanje u detinjstvu, a najviše kako se izgradiš i koji stav zauzmeš o životu. Život nije med i mleko, život je i pelin, žuč, krv, i znoj. Čovek treba da odluči sam za sebe šta mu je važno. Odabere da bude pozitivan, sve loše šta dodje da primi "sportski", kao prolaznu fazu, kao nešto bez čega ne može da dodje bolje i da veruje u sebe. Ko nije bio nesrećan, ne zna biti srećan. Nesreća nije kazna, nije prokletstvo, samo stanica na putu prema sreći.

Iza danas dolazi sutra, nova mogućnost da se sve promeni nabolje. Dolazi sreća. :)
 
Moguće je ostati srećan ceo život,
ali moraš prvo teško naebati,
svojim mozgom i pameću ( formiranim u jako zdravoj sredini ) se iz problema izvući,
i doneti glavne zakonitosti kojih se do kraja života pridržavaš.

Konkretno ja sam kao glavni problem svog života video razumevanje sopstvenog jezika.
Šta je sloboda, drugarstvo, zdravlje, sreća, ljubav, smisao života ..?
Sve sam ja to preveo sebi i nemam problema !

Evo već tridesetak godina od prevoda ! ;)
 
Zavisi od individue, ali mislim da je tu pre svega bitan stav prema životu i izbegavanje stresa. Optimizam i gledanje na sve sa vedrije strane se, rekao bih, podrazumevaju. Možda tu ulogu igra i genetika, ali ne poznajem toliko materiju pa neću da tvrdim. I mislim da uslovi života nemaju previše veze s tim. Naprotiv, siromašniji ljudi često znaju da budu srećniji od bogataša. Ali opet kažem, zavisi od individue i ličnog pristupa.

Ima jedan fazon, a možda je i istinita priča, kada pitaju neku baku od jedno sto deset godina kako je doživela toliku starost.
- Jednostavno, sine: nikada se ni sa kim nisam raspravljala i oduvek sam izbegavala svađe.
- Samo to? Ali to je nemoguće!
- U pravu si, sine...
 
Ima jedan fazon, a možda je i istinita priča, kada pitaju neku baku od jedno sto deset godina kako je doživela toliku starost.
- Jednostavno, sine: nikada se ni sa kim nisam raspravljala i oduvek sam izbegavala svađe.
- Samo to? Ali to je nemoguće!
- U pravu si, sine...

U pitanju je fazon, jer taj izbegavajuci princip ne pali ako treba da se izboris za nesto.
 
Znate one ljude koji su preživeli sve i svašta, ali su srećni, puni života i motivacije?

U poslednje vreme je to kod mene minimizirano, sve gledam drugačije, ali nećemo sada o meni jer sam više i Boga smorio mojim psihičim stanjem.

Nego generalno, kako su neki ljudi ostali jaki iako su izgubili sve? Gde su našli motivaciju? Da li je to genetski i zašto genetika nije fer, nekome podari da je pozitivan ma šta ga strefilo, a drugi padnu u depresiju ili izvrše samoubistvo zbog lupam pada na nekom testu? Ako nije genetski kako se to uči?

Pa kako ko,al msm da je 90% stvar izbora u zivotu..
Eto primera radi ja sam ultra pozitivac,i duhovita.Duhovita sam postala ko zna zasto,meni je onako kroz maglu da bi se uklopila u drustvo al nisam sigurna,jer se sprdam od malenih nogu:lol:
A pozitivna msm da sam od malena isto bila,a plus bonus i jer ne zelim da budem ko ljudi oko mene,i jer bukvalno kad krenem da razmiisljam na njihov ili druzgaciji nacin
(a mogu da razmisljam na bilo ciji nacin i u skladu s tim i da promenim drzanje i raspolozenje ako bi bas htela)
osetim promenu energie i neku prazninu,a to ne zelim u zivotu,
msm mozda mi je i taj optimisticki stav urodjen,nemam mojma al mislim da nije,mislim da je vise kontra okolini i odbijanje da se predas,
tipa ja necu da se nerviram ni na sta,ono npr gori kuca jbg idemo dalje napravicu i neku salu:),
a s sdruge str moj cale je vristuljko teski:lol:
Dakle nesto jeste ono s cime se radjamo ,al vecina je ono sto ucimo kroz zivot i izbori koje cinimo da zadovolje neke unutrasnje potrebe...
Ja ne zelim da pustim losa osecanja da me obuzmu,jer mislim da kad covek odustane od onih stvari u koje veruje,i pocne da upija losu energiju tad pocinje da odumire iznutra...I to sto je neko pozitivan ne znaci da je naivan,cak moze pozitivna osoba biti i surovo realna,al da i dalje veruje da su nek stvari moguce..

- - - - - - - - - -

Moguće je ostati srećan ceo život,
ali moraš prvo teško naebati,
svojim mozgom i pameću ( formiranim u jako zdravoj sredini ) se iz problema izvući,
i doneti glavne zakonitosti kojih se do kraja života pridržavaš.

Konkretno ja sam kao glavni problem svog života video razumevanje sopstvenog jezika.
Šta je sloboda, drugarstvo, zdravlje, sreća, ljubav, smisao života ..?
Sve sam ja to preveo sebi i nemam problema !

Evo već tridesetak godina od prevoda ! ;)

Ja bi ovo prevela u sledece,kad u potpunosti upoznas sebe svoje slabosti i snagu i sve to prihvatis,tad ces pronaci mir....
JA sam i dalje u k****:rotf:
 
Poslednja izmena:
Secam se davno sm citala neku krimi pricu,i bilo neko secanje glavnih aktera na jednog decka u sirotistu,i pricali su o njemu kako je uvek nalazio nacina da se smeje i da bude srecan i da je voleo da igra fudbal,i time se isticao od strane dr i budio u nekima i ljubomoru,al poenta je da je odabrao pristup zivotu tako da je u svemu gde je mogao vide lepo...
Ja mislim da je to to,biranje emocija,biranje onog sto ces da vidis.Mozes ti da vidis zarastao teren a mozes da vidis priliku da se igras sa drugarima i da se veselite..
 

Back
Top