Gedeon
Elita
- Poruka
- 15.876
Pojedini crkveni hroničari ostavili su zapise o izgledu Majke Božje i njenim karakternim osobinama. Uz njihovu pomoć, iz života Bogorodice možemo saznati kojim se načelima rukovodila Presveta Majka Božja, kako je izgledala i na koji način su joj tekli dani poslije Uznesenja Gospodnjeg, gdje je boravila i ko se o njoj brinuo.
Prema predanju zasnovanom na riječima episkopa-mučenika Dionisija Areopagita i sv. Ignjatija Antiohijskog, sv. Amvrosije Milanski u spisu „O djevicama“ piše o Majci Božjoj sljedeće:
„Nije ona bila samo tijelom Djeva, nego i duhom, ponizna srcem, obazriva u riječi, blagorazumna, šutljiva, bogomudra, ne brza na riječi, stalno je čitala Sveto Pismo, bila je neumorna u naporima, čista u razgovorima, govoreći s ljudima kao pred Bogom. Njeno pravilo je bilo: nikoga ne uvrijediti, željeti svima dobro, poštovati starije, ne zavidjeti drugima, izbjegavati hvalisanje, biti zdravomislen, voljeti vrline. U njenim očima nije bilo ničeg surovog, nesmotrenog u riječi, ničeg nepriličnog u djelima – skromni pokreti tijela, tih nastup, glas ujednačen, tjelesne oči bile su kod nje izraz duše, utjelovljenje čistoće. Sve dane svoje ona je posvetila postu. Snu se predavala samo koliko je nužno, ali i tada, kako je njeno tijelo bilo smireno, duh je bio bodar, ponavljajući u snu ono što je pročitano ili razmišljajući o provođenju u djelo postavljenih ciljeva ili, pak, planirajući nove. Iz kuće je izlazila samo u crkvu i to u prisutnosti srodnika. Uostalom, iako je i izlazila iz svoga doma u društvu drugih, najbolja straža za sebe bila je ona sama. Drugi su čuvali samo tijelo njeno, a o svom karakteru brinula je ona sama…“, piše sv. Amvrosije Milanski.
Prema predanju zasnovanom na riječima episkopa-mučenika Dionisija Areopagita i sv. Ignjatija Antiohijskog, sv. Amvrosije Milanski u spisu „O djevicama“ piše o Majci Božjoj sljedeće:
„Nije ona bila samo tijelom Djeva, nego i duhom, ponizna srcem, obazriva u riječi, blagorazumna, šutljiva, bogomudra, ne brza na riječi, stalno je čitala Sveto Pismo, bila je neumorna u naporima, čista u razgovorima, govoreći s ljudima kao pred Bogom. Njeno pravilo je bilo: nikoga ne uvrijediti, željeti svima dobro, poštovati starije, ne zavidjeti drugima, izbjegavati hvalisanje, biti zdravomislen, voljeti vrline. U njenim očima nije bilo ničeg surovog, nesmotrenog u riječi, ničeg nepriličnog u djelima – skromni pokreti tijela, tih nastup, glas ujednačen, tjelesne oči bile su kod nje izraz duše, utjelovljenje čistoće. Sve dane svoje ona je posvetila postu. Snu se predavala samo koliko je nužno, ali i tada, kako je njeno tijelo bilo smireno, duh je bio bodar, ponavljajući u snu ono što je pročitano ili razmišljajući o provođenju u djelo postavljenih ciljeva ili, pak, planirajući nove. Iz kuće je izlazila samo u crkvu i to u prisutnosti srodnika. Uostalom, iako je i izlazila iz svoga doma u društvu drugih, najbolja straža za sebe bila je ona sama. Drugi su čuvali samo tijelo njeno, a o svom karakteru brinula je ona sama…“, piše sv. Amvrosije Milanski.
