Naveo si lični odnos, viđenje i pojavu drugih bogova.
A Jasna navodi i viziju.
Ja sam o toj temi u Crkvi čuo ovako:
Bog je jedan, ali se raznim narodima otkriva i tumači na različite načine u različita vremena.
Ti načini su saobrazni istoriji i stepenu kolektivne duhovnosti / tradicije / kulture naroda.
Tako je jevrejski narod od Boga izabran kao poseban u kome će On da se javi.
(Poseban po svojoj mučnoj istoriji prožetoj robovanjem i patnjom.) Njima se prvi put Bog otkrio kao jedan, kao monoteistički Bog. Za tadašnji duhovni stepen razvoja jevrejskog naroda važilo je surovo: ''oko za oko, zub za zub''.
Kako narod sazreva, kako duhovno napreduje, najviše zahvaljujući svojoj teškoj istoriji (što objašnjava naša mudra poslovica: ''Samo je onaj mnogo naučio ko je mnogo propatio''.), tako biva sve sposobniji za naredni stepen Božjeg otkrivanja. Jevrejskom narodu se tako pre 2.000 godina Bog Lično javio, kao Bogočovek Hristos. Jevreji su, po Božjoj proceni, tada bili dovoljno duhovno uznapredovali da su mogli da prihvate i razumeju novi zavet s Bogom (pa je ''oko za oko...'' zamenjeno sa ''ko tebe kamenom...''). Ovakvo otkrivanje Boga, Lično među ljudima, Svojim stvorenjima, za sada je Njegov najprisniji prilaz tj otkrivanje.
Iz jevrejske novozavetne vere nastala je Crkva i pravilno slavljenje - Pravoslavljenje, Ortodoksia. Neki narodi su tu veru prihvatili kao takvu, i čuvaju je nepromenjenu svih ovih 2.000 godina, a neki s bitnim korekcijama (Muslimani). Za ovo vreme su se i u okviru Crkve pojavile nove veroispovesti - Katolicizam u 11. veku i Protestantizam u 16. veku.
Monoteistička vera dakle postoji samo kao Hrišćanstvo, Judaizam i Islamizam.
Sve ostale vere su politeističke, ili uopšte nisu teističke već su samo razrada i praksa filozofskih učenja.
Zbog čega Bog neke narode za sada ostavlja u politeizmu ili neznaboštvu, prema navedenom, zavisi od stanja kolektivne duhovne svesti i od još mnogo faktora koje mi ne možemo znati - samo ih Bog zna.
*
A što se tiče viđenja, vizija, pojava, ovaploćivanja i tome slično, Boga, to su vrlo retki slučajevi. Ljudi su spremni da svoje predstave projektuju u stvarne događaje i daju im tumačenja shodno svom životnom iskustvu i religijskom miljeu u kom žive, pa to tako treba i shvatiti.
Pozdrav