Kako doživljavate sopstvenu smrtnost?

  • Začetnik teme Začetnik teme Lexa
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
OOOJ Dimitrije:
TA svest se meni cini prazna, samo puka prisutnost, bez misli, sve misli cini mi se kod tebe imaju negativnu konotaciju jer te odvajaju od tvoga sustinskoj ja. Sve misli , sve sto se desava samo je iluzija , igra koja te odvaja od tog ja.
Kako znas da je to tvoja svest ako nema nikakvih karakteristika.
Upravo to što ti se čini i želimo reći. Misli generalno nemaju negativnu konotaciju i njih JA prihvata kao svoje. To JA o kome govorim(o) je bezlično i tek sa strukturom svesti dobija svoje karakteristike i to bi se moglo nazvati JA u širem smislu. Ali ovde se govori o JA koje je isto i onda kada ste razmišljali na jedan način i sada kada razmišljate na drugi i kada ste se bojali nečega i sada kada se ne bojite... Sve se menja, naš izgled, naše misli, ali ono što nas povezuje sa samim sobom kroz život, od momenta kada smo učili da razmišljamo pa do stanja evntualne degradacije našeg mozga i poremećenih razmišljanja, je ono što nazivamo suštinsko JA. JA koje pati, raduje se, trpi, posmatrajući svet i sopstvene reakcije koje su zavisne od sopstvene strukture koja nam je dodeljena i formirana pod uticajem spoljašnjeg i unutrašnjeg sveta. Ovo što sada razmišlja u nama radi praktičnih potreba psihologije moglo bi se nazvati JA, ali to nije ono suštinsko JA kako sam ga već gore "objasnio". Naravno, nisam ga objasnio govoreći šta ono sve nije. Samo sam otvorio pitanje u pokušaju da osvestim neuhvatljivost te suštine o kojoj možemo samo da spekulisemo.
Ako sebe poistovetmo sa trenutnim stanjem naše "maske" onda mi svakoga dana umiremo jer smo svakoga dana drugačiji (i fizički i psihički), ali ima nešto što nas vezuje za baš tu masku ma koliko se ona menjala i to bi trebalo da bude ono suštinsko JA.
Ovo je ipak značajno osvestiti kod ljudi, jer su spremni da se poistovete i sa svojom frizurom, garderobom, autom, nacijom (zbog koje će ugroziti i svoj i tuđi život)... ne shvatajući da je samo maska koju nose različita a da je ta neuhvatljiva suština najverovatnije ista. Ali iz praktičnih razloga prihvatamo masku koja je vezana za JA.
I sad šta odgovoriti na pitanje "Kako znas da je to tvoja svest ako nema nikakvih karakteristika."? Svest ima karakteristika i ona je deo maske. Verovatno si mislio na ono JA o kome govorimo. U tom slučaju je odgovor da za JA to ne znamo i dolazi se na ideju da smo mi svi jedno ili da smo deo "jednog" kome pripadaju svi životi, odnosno svako biće smo MI u raznim telima (spekulacija), ili ako odbacimo takvu ideju onda nosimo istovetne duše kao što su atomi jednog hemijskog elementa koji će u beskonačnosti vremena doživeti sve moguće sudbine struktura u koje će ući i koje će graditi.
Jedno je sigurno, a to je da je život i duh nemoguć bez materije. To iz razloga što duh ne može biti ništa već nešto. Sve što je nešto, ima strukturu. Sve što ima strukturu mora imati gradivne elemente, a to spada u materiju.
 
Nastaje doživljajem. Vera i razmišljanje nisu razdvojeni, bar nisu međusobno isključivi. Postoji viša svest, na višem stepenu od naših pojedinačnih svesti (našeg ega). Naše pojedinačne svesti su udaljene, na neki način, otuđene od više svesti, ali je neke naslućuju, jer su u njoj. Kada je pronađu shvate da je suština života stapanje sa višom svesti, jer svi živtoni problemi tada nestaju. Vera je uslov da se uđe u carstvo više svesti, čime razmišljanje ne prestaje nego se unapređuje.
 
muzjak:
Jedno je sigurno, a to je da je život i duh nemoguć bez materije. To iz razloga što duh ne može biti ništa već nešto. Sve što je nešto, ima strukturu. Sve što ima strukturu mora imati gradivne elemente, a to spada u materiju.
Energija nije ništa. Materija je kondenzovana energija. Naša shvatanja o energiji, materiji, svesti i duhu su još uvek daleko od njihovih suština.
 
И ја мислим да је материја (само) згуснута енергија, али то још није важеће научно тумачење и не можеш људе да убедиш у то.

Иначе, ја схватам оно што "Како Хоћу" говори. Понекад врло јасно осећам у себи нешто што само себе зове ЈА, а насупрот томе улоге које то ЈА игра али се с њима не идентификује баш сасвим. Управо за тај ЈА-део себе верујем да се може показати као бесмртан на неки начин. Ове "улоге" су сасвим сигурно смртне (то су подаци о нама, као име, презиме, националност, професија и све друге ствари које нас одређују).
 
@OOOJ Dimitrije


Pojmovi koje sam izneo nisu nastali iz vere I prihvatanja bilo kakve dogme vec iz kritickog razmisljanja I proucavanja razlicitih tudjih razmisljanja I osecanja,I za I protiv. Iako ima puno istine u onom sto pise ristob – vernik,izvukao sam I sledece zakljucke koji vaze za mene:

Vera je iluzija – vera je nesto sto moze coveka da napuni snagom I energijom ali ipak to je zamisljanje nekog nepostojeceg trenutka u buducnosti,dakle udaljavanje od jedinog trenutka koji postoji a to je SAD.

Nada je iluzija – isto kao vera…lepo je nadati se,ali zao mi je…iluzija

Misli su sumnje – za ovo ne treba objasnjenje,ovo je jednostavno tako

Religija nije isto sto I vera -(pojam religije lat. Re ligiare-ponovna sveza ne mora da bude vezan za verujuci cin.To je jednostavno proces samospoznaje,put ka visoj svesti )

Ovo su cinjenice koje se mogu proveriti. Sta je ono sto ostaje iza svega toga? Samo svest.
Svest nema nikakvih karakteristika kao sto kazes – u tome je I lepota toga – ostavlja ti mogucnost izbora da od zivota pravis sta hoces. Postoji samo jedan trenutak – sad .I on traje beskonacno .A ako tvoj trenutak “sad”ne bude trajao beskonacno u ocima drugih– za tebe ce ipak trajati jer ako prestane da traje ti to neces ni znati. Ako je smrt nesto sto ne mozes da dozivis svesno onda ona za tebe I ne postoji-dakle dok god si svestan-besmrtan si . A ako smrt dozivis I ostanes svestan – onda to I nije smrt – dakle besmrtan si.

Inace,ne pripadam nikakvoj sekti niti bilo kojoj organizaciji verskoj ili bilo kakvoj drugoj,ako neko to pomislja.
 
@ hocu
Vidis ja mislim da nas misljenje definise i ne mislim da su misli samo sumnja.
Misli mogu da bude i veoma afirmativne.
Naravo postoje razliciti nivoi svesti.
Ti pises o svom, ravni u kojima se ti kreces.
Sve sto si rekao za iluziju tacno je- sve moze biti iluzija.
Neki tvoji postovi mi se jako svidju i nemoj da si defanzivan.
Tacno je postoji samo sada, proslost i buducnost samo projektujemo.
 
kako_hocu:
@OOOJ Dimitrije
Vera je iluzija – vera je nesto sto moze coveka da napuni snagom I energijom ali ipak to je zamisljanje nekog nepostojeceg trenutka u buducnosti,dakle udaljavanje od jedinog trenutka koji postoji a to je SAD.
Vera nije iluzija. Vera otvara vrata da se zakorači u višu svest, koja objekivno postoji i izvan naše (primitivne) svesti i koja je u kolateralnom odnosu sa našom svesti. Ona je najdirektnije prisutna u naše SAD.
 
Lexa:
Da li možete da se zamislite u telu starca/starice, kako vas u životu ništa više ne čeka od kovčega, bolesni ste, ali dovoljno zdravi da još nalikujete onome što ste nekad bili i da imate svest o tome koliko je vaše postojanje postalo ograničeno...? Iako je oduvek bilo, idemo u momenat kada se to najjasnije vidi...
Tema ne treba da vas deprimira ili da otvori pitanje vere, postavljena je za one koji se ne brane verom (znam da može na drugi način da se kaže, ali ne mogu sada da tražim lepše pakovanje...), takođe nije tu da kukamo, jednostavno da razmenimo mišljenja (doživljaje) u ovom slučaju...
Mlad, oboleo, čovek se oseća, verujem, pomalo kao ovaj naš starac, ali uvek imamo tu ideju da mi, baš mi, nećemo biti u toj poziciji... Starost je, sa druge strane, neizbežna.
Znam da bi većina rekla - o tome se ne razmišlja, ali ja i ne tražim da o tome razmišljate... Inače. Samo napišite šta mislite i zaboravite :)

Dakle, tema je ustvari, starost... Kakve babe/dede mislite da ćete biti? I zašto...?

svoju smrtnost dozivljavam kao kraj mudrosti i naturalnog elitizma, i kao uvod u vecnost i besmrtnost gluposti i bagrashtva.
 
ristob:
Postoji viša svest, na višem stepenu od naših pojedinačnih svesti (našeg ega). Naše pojedinačne svesti su udaljene, na neki način, otuđene od više svesti, ali je neke naslućuju, jer su u njoj. Kada je pronađu shvate da je suština života stapanje sa višom svesti, jer svi živtoni problemi tada nestaju. Vera je uslov da se uđe u carstvo više svesti, čime razmišljanje ne prestaje nego se unapređuje.
I šta je sad ovo, činjenica ili spekulacija?
Lako je tvdriti, ali na osnovu čega? Ovde postoji puno tvrdnji, kao - vera je uslov... ko to kaže?
Postoji i razlika između "ja verujem" i "ja znam".
Samo da znamo o čemu se radi.
 
kako_hocu:
Svest nema nikakvih karakteristika kao sto kazes
Svest ima karakteristike i deo je strukture ličnosti i nije ono suštinsko JA o kome smo pisali. Svest ima svoj individualni sadržaj zavistan od strukture u kojoj se javlja.
Ili, ako hoćete, JA o kome ja pišem ne može biti svesno bez materijalne strukture (kao da postoji nematerijalna struktura :) ), pa se kaže da se može biti manje ili više svestan itd.
 
Evo nešto interesantno.
"Od savremenih teorija koje govore o građi ljudske duše uopšte, svodeći je na fizičko i biofizičko objašnjenje, najznačajnija je svakako teorija uglednog jugoslovenskog biofizičara Dejana Rakovića, koji je izneo ontološki zasnovanu i eksperimentalno proverljivu teoriju o tome da je svest pridružena elektromagnetnoj komponenti moždanotalasnih jonskih struja, koje generiše ljudski mozak u toku svog funkcionisanja. Iz ove teorije sledi da je duša inherentno svojstvo elektromagnetnih polja kompozitnih karakteristika. Kao pretpostavka koja povezuje fiziku i filosofiju sa psihologijom i biologijom, ova hipoteza svesti otvara put humanizovanju elektronske tehnologije i telekomunikacija, koji nisu ništa drugo do imitacija čovekovih moždanih centara."
 
Ama ! Svest ima karakteristiku – svesnost. Struktura licnosti – sta je to? Svest je nesto nezavisno od strukture licnosti…struktura licnosti I sticaj okolnosti mogu pomoci da se ta svest manje ili vise oslobodi I to je sve. Da li je slucajno sto su struktura licnosti I sticaj okolnosti takvi kakvi su u svakom pojedinacnom slucaju…to je vec tema za spekulacije…JA = SVEST…niza,skucena ili visa slobodnija…ne pricam samo o svesti koje je razum svestan kad smo budni nego o svesti uopste,onoj koja je prisutna I u snu ali je se razum ne seti uvek na javi…Da li je moguce udahnuti svest elektronskoj tehnologiji-ne znam…ali u svakom slucaju mi (ljudski mozgovi) ne izmisljamo svest,mozda je moguce da je samo,u najboljem slucaju, prosledimo dalje…to su vec neke teorije koje me ne zanimaju toliko
 
muzjak:
U tom slučaju je odgovor da za JA to ne znamo i dolazi se na ideju da smo mi svi jedno ili da smo deo "jednog" kome pripadaju svi životi, odnosno svako biće smo MI u raznim telima (spekulacija), ili ako odbacimo takvu ideju onda nosimo istovetne duše kao što su atomi jednog hemijskog elementa koji će u beskonačnosti vremena doživeti sve moguće sudbine struktura u koje će ući i koje će graditi.
Jedno je sigurno, a to je da je život i duh nemoguć bez materije. To iz razloga što duh ne može biti ništa već nešto. Sve što je nešto, ima strukturu. Sve što ima strukturu mora imati gradivne elemente, a to spada u materiju.
dva pasusa, potpuno kontradiktorna
u prvom, kazes da smo svi jedno, ili deo jednog..znaci , potpuna apstrakcija..nalik na budizam
a zatim, u drugom pasusu kazes da su zivot i duh nemoguci bez materije-duh ne moze biti nista vec nesto
:D
uocavas kontradiktornost?
u prvom delu, cista spekulacija-nagadjanje, podjendnako dobro kao hriscansko, ili judejsko, ili indijansko...pokusaj dokucenja DUSE, I ZIVOTA
u durogom delu, suvi racionalizam..koji cak nije ni tacan:lol:
energija je nesto, iako je nista..po tebi:wink:
kazi mi ..misao..znamo sistem, hemijska jedinjenja, koja se nervim celijama prenose..bla bla..ali, sta je to sto stvori misao? misao bez konkretne koristi, bez evolucijskog opravdanja? misao o lepoti? sta je to sto stvori srecu?i nemoj mi pricati o efedrinu:wink:
 
Svest je smeštena u dijelu mozga i po suštini nije ništa drugo nego jedan ljudski organ koji obavlja svoju funkciju kao i bilo koji drugi organ. Svest je vezana za slobodnu volju i ona treba da odluči koje akcije treba preduzeti u zavisnosti od informacija koje se dobijaju od periferije, odnosno čula. Znači, svest koordinira voljni dio čovekovih akcija. Skup radnji koje ona obavlja doživljavamo kao svoj ego. Svest poseduje razne mehanizme kao što su: rasuđivanje, učenje, memorisanje znanja... Svest je srž čoveka. Kada se ona rastumači, rastumačiće se i tajna života. Kad bi bila građena grubo, kao recimo srce i krvotok, ne bi je bilo teško rastumačiti. Međutim, ona je rađena od najprefinjenije materije i uključuje u sebe primenu korišćenja fundamentalnih zakona prirode. Zato je njena tajna teško dokučiva.
 
@kako_hocu
Eto tačke razilaženja. Ako ništa drugo, nije loše makar dodirnuti ideju o kojoj pišemo. Kao da se tu može nešto previše znati. Ne bih da ulazim u dublju raspravu, razmišljaćeš onako kako ti tvoja struktura nervnog sistema dozvoljava.

@SINDI
Nisam napisao da je energija ništa. Duša, razum, misao su procesi pridruženi "elektromagnetnoj komponenti moždanotalasnih jonskih struja, koje generiše ljudski mozak u toku svog funkcionisanja. Iz ove teorije sledi da je duša inherentno svojstvo elektromagnetnih polja kompozitnih karakteristika".
"U definisanju psiholoških pojmova poći ćemo od dva iskaza Alberta Ajnaštajna, koji su prihvatljivi sami po sebi: (a) Fizika je ontološka nauka, nauka o suštini sveta; i (b) U radu ljudskog mozga nema nefizičkih elemenata."
Ako ja nisam merodavan i autoritet, trbalo bi se barem zamisliti nad onim što je iskaz izrečen i uvažen od onih koji bi trebalo da jesu autoriteti.
I nemoj da ti dođem tamo :wink:
 
muzjak:
@SINDI
Nisam napisao da je energija ništa. Duša, razum, misao su procesi pridruženi "elektromagnetnoj komponenti moždanotalasnih jonskih struja, koje generiše ljudski mozak u toku svog funkcionisanja. Iz ove teorije sledi da je duša inherentno svojstvo elektromagnetnih polja kompozitnih karakteristika".
"U definisanju psiholoških pojmova poći ćemo od dva iskaza Alberta Ajnaštajna, koji su prihvatljivi sami po sebi: (a) Fizika je ontološka nauka, nauka o suštini sveta; i (b) U radu ljudskog mozga nema nefizičkih elemenata."
Ako ja nisam merodavan i autoritet, trbalo bi se barem zamisliti nad onim što je iskaz izrečen i uvažen od onih koji bi trebalo da jesu autoriteti.
I nemoj da ti dođem tamo :wink:

aaaaa.. U radu ljudskog mozga nema nefizičkih elemenata." znaci pozivamo se na utoritete:wink:
a sad mi sa navedenom recenicom usaglasi ono-svi smo deo jednog:D
ps.ja nisam plasljiva:D
 
“u radu ljudskog mozga nema nefizickih elemenata”-naravno da je tacno…tacno je I da ne postoje ni metafizika ni okultno…sve je tu samo jos nedovoljno otkriveno…sve je to Priroda…inace svest…to je pojava…mi smo ta pojava…gluma a ne glumci…nema samo covek svest…verovatno I elektronska tehnologija vec ima neku svoju svest,nisku ali svest…ma I kamen ima neku svest…za biljke je cak I naucno dokazano da imaju svest…pobodene elektrode u biljku I kad se covek samo priblizio sa nozem I zlom namerom,na elektroencefalogramu se ocitala jaka reakcija…cak biljke imaju neka cula za koja I ne znamo (telepatija) a nemaju mozak – no ipak dokazano je da imaju neku svest…inace slazem se da nema razloga da tu vise sta mnogo raspravljamo…mozak je ogranicen-cinjenica a beskonacnost je neogranicena…I cemu dalja rasprava…ali makar smo se usaglasili oko onog sto NISMO
 
Лакше је носити празну шољу, него ону напуњену до врха...
Да ли вам је циљ да пренесете воду или да пренесете шољу?
Лакше је живети незнајући ништа и не секирати се, него знати све и живети у муци, а шта је ваш циљ....

Шта је време??? Ето наш један живот је сво наше време, и животи будућих генерација су време, и да ли постоји време или постоји само садашњост...

Све ствари које видимо, и тај екран у који гледате док читате овај пост, и ја, и сто на којем стоји ваш компјутер, и дрво у дворишту, и орман и одећа у њему.... и све то ће једног дана нестати....и онај који доживи да види нестанак свих тих ствари(предмета па и нас самих) ће нестати, зар није исто да ли ће неко умрети у 100 година или у младости...зар уопште постоји ту нека математика живота и смрти? Наш нестанак је неминован. Па шта, то сви знамо...
Да ли желимо да знамо време живота и смрти, да ли нам је циљ да имамо пуну шољу или празну, и на крају, да ли је то уопште и битно знати, да ли је ''вода''(некаква ''истина'' о животу и смрти) у шољи битна(у овом случају)? Што се тиче схватања живота, одавно сам закључио да постоје мисли које никад не треба да се мисле, да постоје мотиви који никад не треба да се преиспитују, да постоје речи које нису намењене да се кажу. Живот је такав, живот и не треба да има ''мотивацију'', живот и не треба да има смисао(тј. он га једноставно нема, мотивацију проналази наша душа како би се боље осећала), па све ће нестати, да ли онда све има или нема смисао...зар сам заиста ја толико важан?

Колико живота тј. живих бића постоји, не само сви људи који су живели и који живе и који ће живети, не само биљке, животиње, све то има(или је имало) своју ''душу'', свој организам, свој живот, али да ли има смисао? Сваки живот је такав створен да има највећи смисао сам за себе, и сам по себи, али да у исто време буде безвредан и бесмислен...

Ствар је у томе што нам је природа подарила посебну душу, душу која се може контролисати тако да себи могу рећи – ништа ме не нервира.... ја сам човек који може да мисли и да постоји колико год да то било, тако да ми није важно, не желим да се оптерећујем – зар рећи самом себи ''не желим да се оптерећујем тиме'' или ''не желим да мислим на то'' није највећи дар природе(или Бога) човеку???
 
...neki naucnici smatraju da je proto svest fundamentalno svojstvo celokupne materije, isto kao npr. masa ili naelektrisanje...znaci sve sto postoji atomi, kamenje, zvezde, drvece poseduje proto svest (dogadjaji posmatrani spolja su materija a posmatrani iznutra su um)....e sad zasto se svest onda pojavljuje samo u mozgu, zasto se ne pojavljuje npr. i kod telefona - zato sto mozak poseduje ono sto je neophodno da bi se od komadica proto svesti razvila svest a za to su zasluzne neuronske oscilacije u mozgu....

...prema materijalizmu materija stvara um, prema idealizmu um stvara materiju...meni se ovo objasnjenje sa proto svesti cini prihvatljivo jer po njemu svest prozima ceo univerzum i sve njegove sastavne delove...ne izgleda mi smisleno da se svest pojavljuje niotkuda
 
SINDI:
aaaaa.. U radu ljudskog mozga nema nefizičkih elemenata." znaci pozivamo se na autoritete:wink:
a sad mi sa navedenom recenicom usaglasi ono-svi smo deo jednog:D
ps.ja nisam plasljiva:D
Kuku meni, šta ću sad? :confused: ... :D
Samo da se nakašljem pa ću da odgovorim.
Dakle, evo:
Pa deo smo jednog, znači deo smo nas samih. :shock:
Šalim se.
Pa napisao sam da sam ušao u spekulaciju, ali i ona mora da bude zasnovana na nekoj logici i idejama. Recimo, može se pretpostaviti da postoji deo materije koju trenutno na ovom nivou nauke ne možemo da konstatujemo, ali to ne znači da je to nematerija ili "ništa". I to "jedno", šta god bilo moralo bi da ima strukturu koja nosi neku informaciju. I za strukturu i za informaciju potrebna je materija. Pominjanje "jednog" ne znači da sam ubeđen u to, ali nikad ne reci nikad, mi ipak mnogo toga ne znamo. Recimo kako objasniti suštinu gravitacije. Da li tako što ćemo reč gravitacija zameniti sa rečju polje? A šta je u suštini polje? Da li je to livada sa zelenom travom i belom radom?
Da li si zadovoljna odgovorom ili hoćeš da te još zadovoljavam? :D

P.S.
Ako smatraš da sam ja veći autoritet od ranije pomenutog autoriteta, onda da ne citiram njega već sebe?

SREĆAN 8. MART
 
Tvoj prethodni post je verlo zanimljv Marko. A za svest , ja mislim da samo covek ima svest u pravom smislu reci. Covek sa sobom nosi teret svoje sadasnjosti ali i proslosti i buducnosti. Nosi i teret svog razmisljanja. To je njegovo prokletstvo. Mozda smo svi zbog toga “ gresni”. Mozda nam zbog toga treba” pokajanje”. Intelektualni kapacitet je i najveci teret. Sposobni smo za tako mnogo a dajemo tako malo.
Ovo me asocira na pricu o Adamu, kada je ubrao jabuku sa drveta dobra i zla, kada se obdario “znanjem” raj je nestao i mi nosimo to prokletstvo do danas.
 

Back
Top