Ja ću napisati najiskrenije..Kao, Ljude. Doživljavam ih na takav način; muškarce i žene, koji pišu tu. Doživljavala sam ih kao Ljude. Naprosto, kuckaju Ljudi a ne Mašine. Tako barem, shvatam. Da je iza svakog monitora, bilo telefončića bilo onog računarskog...Nečije Srce. Nečije manje lepo, nečije više lepo, ali ljudi moji , da to kuckaju živi stvorovi, Ljudi od krvi i mesa. I onda tako...generalno, prolazile su godine...pa shvatiš da se Ljudi, široooooooooooook i rastegljiv pojam. Od Robota, koji naprosto su uvek led ledeni, mnogo i ultra jaki, nikada povređeni, ništa ih ne boli, večito onaj stav - "Ništa me ne pomera". Od Svađalica, koje stalno se nešto nalepe, prilepe, zalepe i odlepljuju u svemu šta "zapljunete" kao post. Od Glupaka & Vulgarista, koji "zabavljaju" široke naroCke mase, isto tako primitivnim i glupim komentarima, od kojih da ti se kosa digne na glavi. Do onih Vickastih, čiji Vam komentari uvek slatko razgale i nasmeju dušu. Pa, do Pametnica, vrhunski inteligentnih Duša, od kojih imate uvek šta da naučite. Neizostavno, kao i an svakom mestu, su svakako...uvek Dvorske lude...krajnje bezopasni ljudi, razigrani kao leptirići, bez kojih ovo mesto ne bi bilo tako urnebesno ponekad, kao što je. Zatim Dragi Ljudi, u te ljude svrstavam ljude čije pisanje volim da čitam, koji me iznova oduševljavaju svojom intrigantnošću, dopadljivošću, smislom za humor i vedrinom. Poslednji, ali ne i najmanje važni..jesu Loši ljudi, koji takođe postoje tu. Borave. I pišu. Njih je najbolje izbegavati, ne zamerati im se i u odnosu na Njih vidite koliko ste sretni...jer niste Crne Duše rođeni. Sve ukupno...Nekada nisma uspevala da napravim distancu, nekada me je povređivala tuđa neosetljivost tu, bahatost, okrutnost. Sada ih i dalje doživljavam sve, kao Ljude...one koje i isprva jesam, ti su mi nadalje takvi u mojim Očima ostali. Drugi su prešli u kategoriju i folder...Neljudi.
