Kako da se oslobodim anorexije, a da se ne ugojim?

Princess Chaotic

Zainteresovan član
Poruka
396
Napisite mi svoja iskustva, molim vas, ko ih je imao, ili ima i dalje, a i neki strucni saveti bi mi dobrodosli, I istina jeste, da mi to nije sustinski problem, mozda samo posledica, ali i to treba resavati, pa cu i ja biti stabilnija. Ne mogu normalan odnos da razvijem prema hrani, da pojdem koliko sam gladna i da ne mislim, ne brojim. I uvek unesem malo manje, smrsam jos malo.. Za svaki slucaj. Pocela sam i da vezbam, da tako trosim kalorije, ali i to je jedan od simtoma, ne pomaze, bas naprotiv ubija apetit. Ja samo zelim da uzem sta mi se jede od ponudjenog i da nemam strah ni grizu savesti, niti unapred odredjenu sta cu i koliko da pojedem. I da se ne ugojim, lepa sam sebi kao vitka.
Dajte mi neke predloge.
Mislim da ce mi resavanje tog problema koji jeste sporedan, olaksati i druge
Hvala, unapred.
 
pazi koji paradoks...anoreksicarka bi da jede a da se ne ugoji :roll: to nije korak ka izlecenju draga. naprotiv!
ako patis od tezeg oblika anoreksije to bi znacilo da si nenormalno mrsava i prvi korak za oporavak bi bio razviti normalan odnos prema svom telu sto bi znacilo da preterana mrsavost nije lepa. dakle za tvoje izlecenje je neopodno da se ugojis. ne mislim da se razvalis sad ali moras se pomiriti sa tim da moras malo dobiti na masi. redovnim vezbanjem dobices masu tamo gde treba.
 
Imam psihoteraputa, ali ona nije mi poverovala za anorexiju, prosto, zato sato sam unapred htela da smrsam i to ostvarila. Cisto cilj. Pijem vodu i cajeve, hleb, testa jako retko, sad kao malo da, pre nikad, dosta meseci. A imam dosta godina za takvo stanje 28 cak. Ne mogu, instikti mi govore da ne treba da jedem, i kada odlucim, da treba da pojedem i to sracunato koliko osecam se kao da radim nesto pogresno. Razmisljam da li bi mi pomogao neki sport?
 
Napisite mi svoja iskustva, molim vas, ko ih je imao, ili ima i dalje, a i neki strucni saveti bi mi dobrodosli, I istina jeste, da mi to nije sustinski problem, mozda samo posledica, ali i to treba resavati, pa cu i ja biti stabilnija. Ne mogu normalan odnos da razvijem prema hrani, da pojdem koliko sam gladna i da ne mislim, ne brojim. I uvek unesem malo manje, smrsam jos malo.. Za svaki slucaj. Pocela sam i da vezbam, da tako trosim kalorije, ali i to je jedan od simtoma, ne pomaze, bas naprotiv ubija apetit. Ja samo zelim da uzem sta mi se jede od ponudjenog i da nemam strah ni grizu savesti, niti unapred odredjenu sta cu i koliko da pojedem. I da se ne ugojim, lepa sam sebi kao vitka.
Dajte mi neke predloge.
Mislim da ce mi resavanje tog problema koji jeste sporedan, olaksati i druge.


Hvala, unapred.

jedes 3 puta dnevno i naravno pojedes samo sto stane u jednoj porciji , nista vise .
 
Pa jedi "na silu" :D Pa najozbiljnije, lako je "paziti" na liniju konstantnim mrsavljenjem, potrebno je imati neki balans. Pa i da se ugojis koji kilogram vise no sto treba,prihvatljivije je a i to muskarci ne primecuju ;) Jer kao sto retkooo ko voli preterano debele devojke tako ne vole ni preterano mrsave, to mu cak dodje kao neki kontra-efekat jer prelazis iz krajnosti u krajnost i opet nisi na dobitku.
 
AL meni je zaista lepa, oduvek sam volelal manekenke, i kao dete prirodno sam bila mrsava (nekad zadovoljno mrsava nekad ne) Ne bih jos skoro da dobijem na masi, zadovoljna sam ovako, bar ne dok je leto, i ja sma jako volela da jedem, i sada ja uzivam u svakom odvojenom komadicu hrane, (iako mi je kontradiktorno mao, zavisi o cemu se radi). Ja sam tako gradjena da mi visak ide na pogresna mesta. POcela sam sa vezbanem, pomaze, ali kaos to sma vec napisala, i to stoji da je sindrom anorexije. Prosto i sa tim vezbanjem, iako znam da sam potrosila, ja ne mogu da se nateram da vise jedem, a cula sam na dugirocno da to moze da bude opasno. I nisam ni malo bez energije, nisam ni u kondiciji kao nekad, al vezbacu jos. I nije mi prvi put, al prvi put ja iskreno priznajem sebi, ovo jeste anorexija. Pre mije bilo, samo hocu sebe vitku, sto i dobijem.
Hocu da ne mislim o hrani, i cak ida imam dozvoljene i nedozvoljene namirnice, da ne mislim o hrani, samo da uzmem sta j e dozvoljeno i da se ne pitam kolikoda budem sita, umereno sita. Recimo da sam ostvarila cilja, ali da mi je stvorilo problem.
Za trudnocu, cisto sam solo, verujem da jeste resenje, i dete te okupira, ostalo nije vazno, i jos toliko posla, trosis se, i sa dojenjem, pa mozes i vitak da ostanes. Al to mi nije skorije resenje, samo kazem da je pametan savet.
 
Imam psihoteraputa, ali ona nije mi poverovala za anorexiju, prosto, zato sato sam unapred htela da smrsam i to ostvarila. Cisto cilj. Pijem vodu i cajeve, hleb, testa jako retko, sad kao malo da, pre nikad, dosta meseci. A imam dosta godina za takvo stanje 28 cak. Ne mogu, instikti mi govore da ne treba da jedem, i kada odlucim, da treba da pojedem i to sracunato koliko osecam se kao da radim nesto pogresno. Razmisljam da li bi mi pomogao neki sport?

Ja bih ti savetovala teretanu, a da se pre toga posavetujes sa trenerom oko programa vezbanja, sta tacno zelis.
I mozes se raspitati o programima ishrane koji su takvi da unosis dovoljno potrebnih nutricijenata, a da se ne gojis.
 
Ne volim da jedem vise puta, volim oseaj sitosti, a i reklasma da ne bih da se ugojim. I nij e meni zaista o tome sta muskarci misle, nego, ja da imam sliku u kupcaem, donjem vecu i bez odece, u odeci i sa jos kg,sasvim zgodna izgedam. To me nekako ispunjava, bar kratkotrajno, samu sebe kako vdiim, a muskarci, ne bavim se njima toliko. Ako mi se nadje neki znacajniji koji bi zeleo da imam malo vise, verovatno i bih, Al recimo ja i taj problem imam da ne dozivljam toliko ozbiljno ni njih ni vecinu njihovih zelja, sem ako mi neko, a retki su takvi bas ne znaci, i ima neku ostvareniju vezu sa mnom. A to tesko da ce mi se naci.
 
Pa bavi se nekom fizickom aktivnoscu, tada ne moras da mislis o hrani i jedes koliko ti organizam trrazi jer unapred znas da ces u svakom slucaju istrositi sve te kalorije. U suprotnom nema druge no da psihicki vodis racuna o unetoj kolicini hrane u organizam. U svakom slucaju obrni-okreni , zaista je sada tacna popularna izreka "sve je u tvojoj glavi".
 
AL ne vrede mi aktivnosti, uvela sam ih, i dalje mi je isto.. I uvela sam ih ne zbog anorexije, i tela, nego zbog stalnog osecaja napetosti. I pomazu mi oko toga, za anorexiju ne. Javlja mi se i problem nespavanja od manjka kalorija, cak i kad uzmem sta sam rekla da ne uzimam, cisto radi spavanja i smirenja. I ja se pitam ova anorexija, da li je izazvala toliku napetost, ili se samo uz nju uklopila, al znam malo vise kad bih jela, lakse bi mi bilo, pogovo slatkog secera, koje nisam izbacivala ni u dijeti, al ja ne mogu da jedem, i kad se cak nateram, ne osecam se dobro zbog toga.
 

Back
Top