Kako biti pametan, a da ne smaraš ?

Kao sto rece Kjerkegor :

Postoje oblici zavisti, čije primere često srećem, u kojima osoba pokušava nešto da postigne maltretiranjem. Ako, na primer, uđem u neku prostoriju sa mnogo ljudi, uvek se nađe neko ko će se ustremiti na mene tako što pokuša da me ismeje, smatrajući sebe instrumentom javnog mnjenja. Ali gle, ako joj samo ukažem malo pažnje, ta osoba postaje beskajno povodljiva i uslužna. Tako suštinski pokazuje da me smatra nečim velikim, možda i većim od sebe same, ali ako ne može biti deo moje veličine, bar može da me ismeva. Istog trenutka kada postane njen deo, počinje hvalospev mojoj veličini.


Eto, to se dešava kada živite u društvu trivijalnosti.


... medjutim, tu nema nista zanimljivo, draze mi je da se smijemo u isto vrijeme, iako ne i zajedno :D
 
moras u pravo vreme reci pravu stvar, tj. da nadjes trenutak kada ta osoba li osobe mogu da "provare" ono sto zelis da im kazes.

Kao sto to rade predsednici i drugi politicari. ONi doziraju narodu onoliko informacija koliko treba u odedjenom momentu. da politicar otvori dusu brzo bi zavrsio svoju karijeru :lol:
 
Meni iskreno ne smeta ono što većina ljudi označava negativnim izrazom ''popovanje'', takozvano smišljanje tople vode, ''filozofiranje''.Rado volim da čujem tuđa mišljenja i iskustva, pogotovo ako su stariji.Takve stvari mi uvek više prijaju nego površno tračaranje.
Na kraju krajeva ako neku moju izjavu druga osoba doživi kao pametovanje, ako joj zasmeta to je isključivo do te osobe.
 

Back
Top