kakav je zivot u SAD-u?

  • Začetnik teme Začetnik teme dumi
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
100_1282-1.jpg
 
dipl. ing. strojarstva vs dipl. ing. matematike ( financijska matematika)

Koje je bolje zanimanje u SAD-u, veća plaća, potražnja, primanja u odnosu na prosjek, lakša prispodoba...?


Ako ima netko da bar jednu stranu ispriča..


Hvala unaprijed!
 
Evo malo mog pogleda na zivot u SAD :)

Ja zivim na east coast i ovde ne vazi ona Laid Back atmosfera kao u Kaliforniji. Svidja mi se klima,koja je slicna kao u Bg sem sto ima mnogo vlage u vazdudu! Lepo je to sto za svoj trud budes nagradjen, nema zabadanja nosa u tudja posla ali nema i onog naseg humora,sa kafice na kaficu. Ako nesto nekome smeta u vasem okruzenju,oni ce vama to saopstiti na blago-ironican nacin,sto je meni bilo jako smesno u pocetku-ali sam se navikla!

Cure su lepe,ili je nadjem nesto lepo u svakome-kao sto mi govore. Niske su, nemaju bas toliko stila kao nase cure, a muskarci koji su visoki 180cm smatraju se ekstra visokima. Prilaze vam na svakom koraku i cesto mozete doziveti one filmske scene kada u Pabu ili klubu vi sednete za sank,a neko vam prilazi :)!

Opet kazem, kada ulozite rad i trud, radite na sebi, usvrsavajte se i mozete ziveti jako lepo,voziti odlicna kola i uzivati u zivotu! Nema ovde onoga zaposljavanja po tetkama i sricevima vec ako si kvalitetan i adekvatan dobices posao.

Kada sedite na nekom trgu u ogromnim gradovima mozete videti tu cuvenu raznolikost, a mi smo narod koji zapaza lica i face...tako sam ja kad sam prvi put dosla u NYC bila zacudjena koliko raznolikosti ima.Sada se osecam bogato sto zivim u ovakvom gradu! New Yorkers najvise mrze one upadljive turiste koji nose kamere,map i najgore od svega one majice sa natpisom I LOVE NY :)

Pozitivne strane: Mozete da putujete,posecujete najbolje koncerte na svetu,zivite u kosmopolitskom drustvu,kupujete jeftino :),ogromne mogucnosti....vi nastavite slobodno...

Negativne strane: losa hrana, nostlgija,relativno los sistem srednjoskolskog skolovanja-vise i bolje se u ci u srbiji i tako.

Pisite i vi jer bas je lepo kada mozemo da razmenjujemo misljenja!
 
Pa ne slazem se bas sa nekim tvojim tvrdnjama. To oko zaposljavanja, jos kako funkionise uz pomoc familije, prijatelja itd, pogotovo za rukovodece pozicije. Videces i sama vremenom.

A tek za hranu! Pa nigde u Americi nema tako dobrog i raznovrsnog izbora hrane kao u NY (ako mislis na restoransku) a imas i relativno lepo snabdevene prodavnice a i male pijace (green markets) i prodavnice na svakom cosku.

Za muskarce si u pravu, u proseku su nizi od nasih :)
 
ЕКУМЕНСКА ПОВЕЉА
ПОЗВАНИ ЗАЈЕДНО У ЈЕДИНСТВО ВЈЕРЕ
Са Јеванђељем Исуса Христа, према сведочењу Светога Писма, и као што је изражено у васељенском Никео–цариградском Символу 381. године, ми вјерујемо у Тројичнога Бога : Оца, Сина и Светога Духа. Пошто ми овдје исповједамо „ једну, свету, саборну и апостолску Цркву “ наша највиша екуменска дужност је да пројављујемо јединство, које је увјек дар Божији.
Основне разлике у вјери су и даље препреке видљивом јединству. Има различитих погледа на Цркву и на њену јединитост, на свете тајне и свештенство. Не можемо бити задовољни овим стањем. Исус Христос нам је на крсту открио своју љубав и тајну помирења. Као његови слиједбеници, ми намјеравамо да учинимо све што можемо да бисмо превазишли проблеме и препреке које и даље раздјељују Цркве.
Ми се обавезујемо
да следујемо апостолску опомену у посланици Ефесцима и да истрајемо у тражењу заједничког разумјевања Христове поруке спасења у Јеванђељу;
по сили Светога Духа, да радимо ка видљивом јединству Цркве Исуса Христа у једној вјери, израженој у међусобном признавању крштења и у евхаристијском заједничарењу, као и у заједничком свједочењу и служењу.
II . НА ПУТУ КА ВИДЉИВОМ ЗАЈЕДНИШТВУ
ЦРКАВА ЕВРОПЕ
„По томе ће сви познати да сте моји ученици ако будете имали љубави међу собом“
(Јован 13, 35)
ЗАЈЕДНИЧКО ПРОПОВЕДАЊЕ ЈЕВАНЂЕЉА
Најважнији задатак Цркава Европе јесте заједничко проповедање Јеванђеља , и ријечима и дјелима, ради спасења свих. Све већи недостатак удружене и појединачне оријентације и отпадање од хришћанских вриједности изазов су за све хришћане да свједоче своју вјеру, поготово у одговору на трагање за смислом за којим се јури у толиким облицима. Ово свједочење захтеваће повећано старање око хришћанског образовања (нпр. катихетске часове) и пастирског рада по мјесним парохијама, уз размјену искустава у овим областима. Исто је тако важно за цјелокупни народ Божији, да заједнички објављује Јеванђеље у јавност, што такође значи одговорно обавезивање на рад по друштвеним и политичким темама.
Ми се обавезујемо
да наше планове око евангелизације, разматрамо са другим Црквама, улазећи у споразуме са њима и тако избјегавајући штетно надметање и ризик нових подјела;
да признамо да свака особа може слободно да изабере своје религијско и црквено припадање као ствар савјести, што значи да се нико не наводи на преобраћење моралним притиском или материјалним подстицањем, али исто тако да се никоме не спречава обраћање у другу вјероисповест по својој слободној вољи.
НА ПУТУ ЈЕДНИ ПРЕМА ДРУГИМА
У духу Јеванђеља, морамо заједно преиспитати историју хришћанских Цркава , која је обиљежена многим благотворним искуствима, али и расколима, непријатељствима, па чак и оружаним сукобима. Људски гријех, мањак љубави и честа злоупотреба вјере и Цркве за политичке интересе озбиљно су пољуљали углед хришћанског свједочења.
Отуда, за хришћане екуменизам почиње обновом наших срца и спремношћу да се покајемо и да промијенимо наш начин живота. Екуменски покрет је већ помогао да се рашири помирење.
Важно је да се овде опажају духовна блага различитих хришћанских предања, да се учи један од другога и да се тако приме ови дарови. Да би екуменски покрет цвјетао, нарочито је потребно да се интегришу искуства и очекивања младих људи и подстиче њихово активно учешће.
Ми се обавезујемо
да превазиђемо осјећај самозадовољства унутар своје Цркве, и да отклонимо предрасуде: да настојимо на међусобним сусретима и будемо спремни да помогнемо једни другима;
да његујемо екуменску отвореност и сарадњу на пољу хришћанског образовања, као и у богословском школовању, даљем образовању и научном раду.

O gluposti , o Stefane, pa sto ucine jado od sebe.
Pod hitno trebas da pronadjes svrhu zivota a i zadovoljstvo.
 
Pomalo sam alergican na izjave tipa, "mi iz BG-a smo gradjani, svi ostali su seljaci".......pa sta ti je BG nego jedno veliko selo, ljudi ga cine selom a ne to da li je neko mesto malo ili veliko.

Po tome bi tebi u USA odgovarali samo veci gradovi za zivot.........ako tako budes razmisljala nikada neces otici u USA da zivis. Ne kazem da je tamo sve idealno, mene USA ne privlaci iz nekih drugih razloga a ne to da li je neki grad mali ili veliki.
Ja bih se na tvom mestu vise zabrinuo o zivotu u velikim USA gradovima i kriminalu koji je dostigao neverovatne razmere.
Ako imas nameru da odes u USA i zivis tamo, moj ti je savet, nemoj gledati na to da li te neki grad ocarava svojom grandioznoscu, ima bitnijh stvari u zivotu.........razmisli malo o tome.



jel mozete da mi kazete sa koliko godina se moze otici u SAD i uspesno ziveti i raditi, i da li je toliko tesko da se u 2011 dobije ta zelena karta za stalni boravak tamo, , i ima li neke sanse da zavrsavam tamo srednju , posto sam druga godina medicnske skole i voleo bih da znam kad bi otisao da li bih imao isto to da zavrsavam i kakav je princip kod njih, xvala , ako moze brz odgovor ?? :)
 
ja bih voleo da znam , da sad kad bih na primer otisao da nastavim tamo srednju skolu, posto sma druga godina srednje medicinske skole, da li bih mogao da nastavim isto moj smer msm medicinu ili nesto sto moze nzm , objasnite mi, i zeleo bih da pitam zar je toliko tesko doci do te zelene karte , posto vidim da se mnogi ljudi zale na to, citao sam neke forume iz 2006 , pa se pitam da li je i danas u 2011 isto tako tesko doci do te green card ??? xvala :D
 
uh...pa ja moram da se ne slozim sa nekim tvrdnjama iznesenim ovde....

Istina je da ako se radi dosta moze i da se zaradi...dobro obrazovanje, radno iskustvo, i zalaganje na poslu = dobra plata...ali sve to znaci da za zivot (a pod time mislim na zivot van posla) ne ostaje mnogo vremena...ako je nekome zelja da zivi u dobroj kancelariji i/ili u dobrim kolima na putu do i sa posla, onda ok...ali za mene to nije zivot....

...da moze da se putuje dosta - ne moze...opet, mozda finansijski i nije problem koliko je nedostatak slobodnog vremena...ja, a i vecina amerikanaca, ne racunajuci specijalna zanimanja tipa profesora i slicno, imam samo 2 nedelje godisnjeg odmora....i jos 5 X 1 dan za raznorazne praznike u toku godine...ne znam cime se vi bavite, ali sa toliko slobodnog vremena na raspolaganju ne moze "dosta" da se putuje...
..i eto, sad ne mogu ni da zavrsim post, moram na posao...nastavice se...
 
...da moze da se putuje dosta - ne moze...opet, mozda finansijski i nije problem koliko je nedostatak slobodnog vremena...ja, a i vecina amerikanaca, ne racunajuci specijalna zanimanja tipa profesora i slicno, imam samo 2 nedelje godisnjeg odmora....i jos 5 X 1 dan za raznorazne praznike u toku godine...ne znam cime se vi bavite, ali sa toliko slobodnog vremena na raspolaganju ne moze "dosta" da se putuje...
..i eto, sad ne mogu ni da zavrsim post, moram na posao...nastavice se...

pa gde ti to radish Billy kad imash samo 2 nedenje + 5 dana za praznike?
konkretno radim kao grafichki dizajner na univerzitetu i imam 15 dana godishnjeg + 10 dana sick +13 do14 dana za praznike u zavisnosti kad pada nova godina. mislim da je to sasvim pristojno. ima zanimanja (lekar npr.) koja imaju i po mesec dana godishnjeg + svi praznici.
 
pa gde ti to radish Billy kad imash samo 2 nedenje + 5 dana za praznike?
konkretno radim kao grafichki dizajner na univerzitetu i imam 15 dana godishnjeg + 10 dana sick +13 do14 dana za praznike u zavisnosti kad pada nova godina. mislim da je to sasvim pristojno. ima zanimanja (lekar npr.) koja imaju i po mesec dana godishnjeg + svi praznici.

I ja sam se zacudio kad covek rece 2 nedelje. Evo suprotan primer: drug radi za county, shefovska pozicija, ima 30 dana godisnjeg + 10 sick + praznici.
 

Back
Top