Kafić "ATLANTIDA"

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Evo Biki dobra recenzija knjige koju planiraš čitati !

Savršeni je*ač – kako (ni)sam shvatio '50 nijansi sive'

Nakon što je ona još odjevena svršila na sisanje bradavice, on se svukao i uz klesano tijelo isukao i pripadajući mu impozantan hektorast penis.
Nakon obostranog orgazma koji je uslijedio ni nepunu minutu nakon te, inače njene prve penetracije u životu, ona je blažena zaspala, a on gol otišao na mjesečinu svirati klavir na terasi svoga dvorca. Ali to nije sve!
Ona je inače 21-godišnja nevina Amerikanka, on 26-godišnji američki milijarder i predsjednik tvrtke do koje je netom došao svojim trudom sasvim legalno i pošteno. A usput je i dobrotvor. I koristi kondome, čak i kada skida jumf, pa i u kadi. Nju pak vrijeđa što joj je frajer, nakon što ju je dovezao doma svojim helikopterom, na drugom dejtu poklonio novi crveni Audi…

Koji crni penis!?!

Sav unezvjeren zaklopio sam knjigu na stotoj stranici i ostao blejati u ormar ne pomičući pogled. Što je ovo!? Krv nije voda – počeci? Ono iz sredine Glorije? Laso roman!? Čekaj, pa je li stvarno moguće da se ovo prodalo u pedeset milijuna primjeraka i još nestaje po stotinjak tisuća dnevno u cijelome svijetu? Pa rađe ću ispišat kamenac nego ovo pročitat do kraja, hiljadu mu retorti, pa i Petar Pan je realniji od ove nadnaravne bajketine.

Odlazim na zahod i primjećujem poluerektivno stanje svog najboljeg prijatelja, očigledno probuđenog tijekom čitanja zadnjeg poglavlja. Čovječe, pa takve gluposti nisam čitao od onih dana kad sam mijenjao Zagore za Erotike, pa kad sam zapamtio sve fotke krenuo probati čitati i jezive erotske priče. Ali, što jes, jes, scena je baš hercih. Bit će da je autorica, potpuno anonimna engleska domaćica E. L. James vjerojatno sama napisala prvih (bezseksnih) osamdeset strana, otišla zamijesiti tijesto za orahnjaču, a onda je za komp sjeo suprug i napisao stvarno kvalitetno štivo za napaliti se. I tu su žene, one tete od 30-50 godina koje su totalno popušile '50 nijansi', u biti zagrizle za knjigu i pretvorile je u mit… One nikada ne bi kupile ili pročitale čisto erotsko štivo u kojem se počinje ševiti već na kraju prve stranice, nego im to isto moraš fino upakirati, poput skupog bombona u tri sloja.

Tako autorica prvih 80 stranica plete bajku s prebogatim Apolonom kraljevskih manira, koji je usto i najbolji svjetski ljubavnik. Pa kad si već preživjela 80 stranica, a onda ćeš i pročitati scenu seksa, ujebote kakvu scena seksa. Kao da vidim neku gospođu kojoj djeca trčkaraju po stanu, a ona se crveni iza knjige i pregačom briše zamagljene naočale! Poput svake dokone kućanice, skidam juhu s vatre, promiješam pečenje i vraćam se knjizi. Ono, možda ima još koja scena karačine, ovo između je vjerojatno razmišljanje glavne junakinje kako da se ševi, a da joj ne uđe…
Ali, vraga… Apolonije joj nudi ugovor po kojem mu ona mora biti podanica/sluškinja/pokorna i potpisati da je frajer može mlatiti, mučiti i vješati poput pršuta na buri. Pa sad ona ne bi, ali buraz, milijuni dolara, kuća na ladanju, limuzine, helikopteri... Moš mislit kako bi glavna junakinja razmišljala o potpisu ugovora da je frajer profesor zemljopisa, knjigovođa ili kotlokrpa, makar i Scarlattija svirao u sumrak… Ali, ona razmišlja, iako ju batinjanje i 'Ličko rukovanje' uopće ne pale. Možda zato što je u svoju dvadeset i drugu ušla nevina, dakle još jedan prilog pepeljugastom scenariju.

I sad počinje biti zanimljivo. Ona bi i ne bi. Godi joj pažnja, ne godi joj mlaćenje po guzi. Najviše ju nervira što ne smije lajat okolo o ugovoru i sadomazo perverzijama od kojih se sastoji, jer je i to jedna od točaka ugovora. Zamislite kad se nakon skidanja jumfa u dvadesetidrugoj s tipom bogatijim od Keruma, Sanadera i Todorića skupa vratite cimerici u stan i o tome ne smijete pričati… Bajka, totalna bajka, u kojoj bi se ona sve više normalno fukala i vodila ga na romantične komedije i čajanku s frendicama, a on bi je tretirao kao vratinu za pohanje… Da, bolesno, ali zarazno, ne znaš za koga bi navijao – za nju da progleda i shvati da nije u šoldima sve, ili za njega da se sruši s helikopterom i pogine u mukama - mlati si mater, idijote! A onda dođe i do te scene koju vam naravno neću ispričati, patite se sami s 486 stranica, luzeri…

Nisam bio zadovoljan kad sam pročitao zadnju stranicu. Dapače, bio sam ljut. Sori, realist… Ovo je prvi dio trilogije, sada slijede nastavci sage o savršeno uspješnome mužjaku koji boluje od toga da mora imati kontrolu te bistre ali zaljubive klinkice koja je svjesna da niti jedan poljubac, a kamoli seks nakon ovoga neće biti niti približan onome nastranog Christiana Greya. Bem ti sapuničastu epohu u kojoj živimo…
Od pedeset milijuna ljudi koji su pročitali '50 nijansi sive', mislim da smo suprug spisateljice, urednik izdanja i ja jedina tri penisoida koji su izdržali do kraja. Ipak, muškarci bi trebali baciti oko na ovaj bestseler iz tri razloga. Sjećate se one dobre stare da žena jedno misli, drugo govori, a treće radi? E, pa ovdje je taj mit kojeg se žene gnušaju, dobio jednu novu dimenziju. Naime, sve što bljedoputa, vampirasta (kako očekivano) Anastasia Steele izgovori, odmah je popraćeno njenim mislima, i otisnuto u italiku. Dakle, stvarno, rijetko se ono što izgovori poklapa s onime što žene uistinu misle. Druga je korisna informacija način pristupa Christiana Greyja djevojci koju želi osvojiti. Horny but sensitive, elegantno i elokventno - ali u glavu. Jes da je lako biti džentlmen kad imaš na računu milijardu dolara (i još redovito šalješ gladnima u Africi, jer si i sam bio u sirotištu, ljigavoooo!), ali vrlo lijepo opisano. Treći sam razlog već naveo, vrlo zgodne scene seksa, toliko drukčije od PornHuba, Tube8, i sličnih sajtova zabavnog sadržaja za dokone domaćine…

Mrzim mainstreem, ali želim biti obaviješten, pa je tako pala i '50 nijansi sive', šteta što nisam usamljena kućanica koja sanja o savršenom princu, jer bi mi ova moderna Pepeljuga/Pocahontas/Emperatriz totalno uljepšala duge usamljene jesenje večeri. I podsjetila s kakvim sam kretenima bila i mogla biti… Dakle, bacite oko, neobavezno, ali bacite.

Eto, a sad nastavljam čitati ranog Kokoruša, to je književnost, a ne ovo! Ajd pivili.

Domagoj Jakopović Ribafish
 
QUOTE=teserakt;23250844]ma i ja sam samo komentirala kako znam da nije ona s one slike, to valjda svi znaju
mrgreen.gif

A sad malo o iluzijama. Već sam primjetila da si nekako razočaran u realu. Jasno si već na nekom mjestu naveo da ne želiš realu ( a da sad se sjetih !! ... kod agathinih slika) da ti je draža vlastita iluzija. Zašto misliš da je ova iluzija koju si ti smislio bolja od stvarnosti ? Nije li to malo sebično (da ne kažem uvredljivo- iako je to možda preciznije), odbijaš spoznati nekoga u punom smislu riječi samo da bi zadržao sopstvenu iluziju ?
think.gif

Ako meni jednom tako kažeš očekuj tavu u glavu
razz.gif



i dobra večer
icon_biggrin.gif

Skenirat će nas, čipirati...sve što požele raditi će-jer mogu.
smile1.gif

I meni drago da si ti tu
razz.gif


[/QUOTE]

Dobro jutro Lipa,
Sad malo više na gornje teme.

Nekako razočaran u realu.
Lepa igra reči. Realni svet je realan i kakav god da je, doživljavamo ga samo svojim očima, ušima prstima i čime sve ne, ali samo svojim. To ti je naš vanjski svet i lako može biti da svi mi dobijamo te informacije sa jednog istog mesta. Ozi, da je tu, sad bi se ubacio rekavši da se to measto zove svet po sebi, rek’o mu Šopenhauer
i svašta još bi rekao.
No, taj vanjski svet treba prihvatiti sa što je moguće manjim uticajem svojih osećaja, predubeđenja i slično, jer to je naš svet, reala, u njemu živimo i kako svako od nas prema nejmu, tako i on prema svakom od nas. Znači, nima mista za izvrtanje i doluštravanje ovoga svega, ča je znamo ko, jasno i jednom za uvik naluštra.
A tako i ja, ne smin se očarat, pa san mora ostat razočarat.
Igra reći, ali priča svoju priču.
Rič „Nekako“ ti je stopa u pisku na pravom mistu.
Ne mogu se pohvaliti da mi je život , bar ne do sad, priredio gore nevolje nego što mislim da sam zaslužio. U principu nije toga bilo mnogo, kad pogledam kako su neki drugi prolazili, ne bih smeo u bar tri sledeća života da zucnem i reč žalbe i pritužbe na „kletu sudbinu“. Ono što sam dosad pokupio, stvarno me je u velikoj meri razočaralo, oslobodilo iluzija koje sam kao i svako od nas odnekud dovukao na ovaj svet. Skoro svaka se razbila o neku hrid na manje ili više teatralan način.
Di ćeš nać većeg teatra?
Poslednje reći moje majke, ukratko prepričano, behu: „Sad moram da idem u garderobu da se spremim za premijeru. Šta me gledaš tako zabezeknuto, k’o da ne znaš. Ovo do sad je bilo samo proba.“
A svaki put padne zavesa i svaki put se dosad probudih u komediji svih komedija.
Vrimenon se uloge pomeraju od malih ka velikin, od smišnih ka tužnin, pa opit na smih koji tira suze na oći, a sve manje znan jesu li od smija oli sete.
A teku, slane ka i More.
Ma, uživan di neću, ali svaki puta se NEKAKO manje dam zamantat. Razočarat?
Možda, bez ili sa jako malo očekivanja, da će se prave stvari, one koje su za mene prave, desiti jednog od preostalih dana, ali ne bih rekao da sam rezigniran i očajan jer su se moje nade i očekivanja od života izjalovile preko mere, jer sam uništen, odbačen k’o stara kanta ili skoro tako.
Svako to može da kaže, ako samo seti, o čemu je maštao kao mlađi, ali ako svaku epizodu posmateamao ne samo kao tursku, meksikansku, bolivijsku, sapunicu, nego kao jedan prelep ali ne baš prijatan školski čas, onda skor ispada ipak mnogo bolji i ne samo to čitav zaplet dobija neki smisao koji malo po malo izranja iz opšteg besmisla, ali sad već davim. Dobro je da imam i koga.

Jasno si već na nekom mjestu naveo da ne želiš realu ( a da sad se sjetih !! ... kod agathinih slika) da ti je draža vlastita iluzija. Zašto misliš da je ova iluzija koju si ti smislio bolja od stvarnosti ?

A koji još fakin još više voli ič u školu, neg pikat balun ?
Iliti
Koji normalan klinac više voli da dere klupu, nego ta šuta loptu?
A svi idemo u neku školu.
A svima nam je draži balun, ronjenje, ća ja znan.
Draža mi je vlastita iliuzija ali nekako (vidi, opet taj trag na vali) znam da nisam došao ovamo samo da je negujem, možda da je trampim, za neki kliker ili ko zna šta.

Zato i ne mislim da je iluzija bolja od stvarnosti, jedino mi je draža. Ona je moja i sve dok se ne osetim koliko sam usamljen, praviću od nje svoj svet, e kada mi to dosadi onda je ću je dati nekome, sav taj moj svet, a za uzvrat ću dobiti jedan novi život. Tako to ide u malom, svakim danom, ovog života.
Isto ide i u velikom, čini mi se.
Maštaš, stvaraš neku fiktivnu realnost i kad uvidiš da ti je preko glave, jer je sve to samo tvoje onda to nekako daš nekome i ubrzo potom te donesu iz porodilišta.
Kako gore tako i dole. Uvek se na to vratim.


Nije li to malo sebično (da ne kažem uvredljivo- iako je to možda preciznije), odbijaš spoznati nekoga u punom smislu riječi samo da bi zadržao sopstvenu iluziju ?
think.gif

Ako meni jednom tako kažeš očekuj tavu u glavu
razz.gif

Jeste sebično je, i uvredljivo izjaviti da hoćeš spoznati neku osobu samo do iluzije koju o sebi pruža.
Izvinjavam se
Oprostite.

Lepi maniri, odgoj vaspitanje i komplimenti, kao i uvek tu ne menjaju bit, suštinu.
Mada, se obilato koriste kada je ženska osoba i iluzija o njenoj pojavi u pitanju.
  • Gospođo, veoma lepo izgledate u poslednje vreme. 100 poena
  • Gospođo, veoma se mi lepi u toj haljini (ili sa tom frizurom) danas 80 poena
  • Gospođo, draga veoma lepo vam stoji ta nova haljina! (frizura). 60 poena
  • Gospođo, moja draga imate predivnu haljinu. 20 poena
  • Gospođo, vaša magična pojava ostavlja zadivljujući utisak 0 poena
  • Gospođo, vaša magična pojava ostavlja na mene zadivljujući utisak -10 poena (blizina praga uvrede)
  • Gospođo, veoma pametan izbor vaše haljine je bla bla bla....učinio da ja razumem da smatram da iluzija o vašoj pojavi ima svoje mesto u bla bla bla . ...u sadašnjem sistemu vrednosti trt mtr trt mrte......... - jako mnogo poena (prag uvrede je odavno premašen, ekstreman izik od čaše šampanjca u krilo, glave u tavu da ne kažem.)
(Broj poena je dat, samo da bi se pojedine izjave međusobno mogle porediti. Autor je svestan da njihove vrednosti, u realnosti veoma variraju od ponuđene skale, jako zavise od trenutačnog raspoloženja, čak je ubeđen da u većini realnih slučajeva gradacija prethodno pripremljenih komplimenata po ranije utvrđenoj skali, jednostavno nema realnog smisla).

Iluzija koju svaka žena postavi pred svakog muškarca je jedna, malo važnija od ostalih, čini nam se. To je valjda zato, što ona nikad nije samo iluzija, maska da sakrije pravo lice, utoliko bolja ukoliko manje podseća na njega.

Ipak, ne mislim da sam trebao da napišem:

„Biki, baš me briga ko si i šta si u reali, ako se ovde predstavljaš kao, kako ono beše, gogo igračica, nema veze. To je tvoj izbor, ja ga prihvatam, jer je ionako bolji od onoga što je u suvoj realnosti, neću da budem veći katolik od pape, pogotovu ako mi/nam je svima ovako bolje i lepše. Prihvatam da se družim sa iluzijujom koja zahvaljujući tehnici potpuno (ne baš potpuno al nema veze) pokriva tvoju realnu pojavu. Na kraju ovde smo samo radi zabave, virtuelne doduše, ali ko zna zašto je to dobro? „ (izraz tipičan za one koji vole da misle qurtzem kako svojim tako i tuđim, jel’, kad nemaju svoga)

Ovo je potpuno muški stav i svodi sva ova druženja na nivo mornara koji posle duge plovidbe u luci prvom prilikom naruči društvo ženske iluzije i kad dobije ono što traži, plati.
U tom slučaju, ja bih Doris Turčinović, ali to je za neku drugu temu.

Ali ipak nije tako. Niko nije čista iluzija.
Pa, dobro, tava u glavu je još uvijek bolje nego glava u tavu, tiganj, da ne kažem.

DA, Ali niko nije ni čista istina, nula iluzija, drago moje društvo
AHA !!!!!!

Imam li ja sad pravo da, nad ovom ubistvenom istinom, vitlam tavom po publici?
Nemam, jer tava je rekvizit koji mi muški slabo znamo da koristimo, sva je prilika da se klepim po čelu iz forhenda.

Uz tu veliku misao nekako (?) više ide toalet papir.
Thja. ali stoji, kao i još ponešto, još ponekad.

Stoji ovo ali i stoji i ono, čvoruga na glavi boli ali ne stoji.
Ona prolazi, Dunav u More nosi sve što nikom više ne triba.

Bez sebičnoti, ne može i bog je prvo sebi bradu stvorio, kažu.
Ali je potom stvorio sve ostalo, tako ni bez altruizma isto ne ide.

A lipo mi je kad vidin da neko reagira, pa makar i tavon. :heart:

Nego, kako ono beše?

Obuci staru krinolinu,
i prebaci bijeli šal,
ja ću svirat violinu,
i bit će maskenbal.

Zaigraj kao da More šumi,
a ti si jedan val,
sama veliku tajnu glumi,
takav je maskenbal.

Nemoj da skrivaš lice malo,
pusti ga neka sja,
nikome nije do nas stalo,
sami smo, samo ti i ja.

Život je maskenbal,
svatko se krije,
ako u sebe siguran nije.

Život je maskenbal,
ljudi su krivi,
s tuđom maskom,
lakše se živi.

:heart::heart::heart::heart:
Prijatan vikend
 
Poslednja izmena:
MpM..O cemu se radi ?
Zasto sam ja prozvana ovde ili mi se ucinilo?
Moja slika je na mom profilu i ne vidim sta je sporno...


Ništa nije sporno.
To što si ti prozvana je samo povodom mog komplimenta o lepom plesu od pre neko jutro. U stvari to je jedan malo nepodesan primer ali nema nikakve veze sa tobom.
A povod je da sam se malo prozvao, povodom svoje privrženosti iluzijama ponekad i pre no stvarnim licima i osobama.
Nisam imao nameru da te uvredim svakako.
 
I dalje mi nije jasno,nista lose nisi rekao vec da po plesu
vidis da sam raspolozenija i da mi je bolje...
Ok.

To sam napisao, tako sam i mislio.
Onda je došla priča na temu:
Da, ali u realnosti je neznam ovako ili onako...ja znam, ja znam,
a ja lajav, rekoh otprilike, ja ne znam, valjda jer nije ni red da znam i svaka čast realnosti, ali ovde sam da bih je sagledao malo drugaćije, kroz razne iluzijice, koje svako od nas manje ili više povezuje sa svojom pojavom, ustvari i ne toliko čovek sam, već više onaj koji to posmatra.
Budući da taj posmatrač vidi malo i zna još manje, dosta uobražava, takvi su ljudi, pa se tako meni učinilo tog jutra, da "ti" je ples nešto življi što mi se dopalo, naravno. Tu cela priča prestaje da ima direktne veze sa tobom tj tvojim nickom, koji mi se inače veoma dopao od samog početka.

E, ali pomislim li ja samo, da se povedem za iluzijom pogotovu za onom na liniji muško-žensko, a tu ustvari najviše volim da bućkam, dolete odnekud tava tučana, da ne kažem tiganj debelog dna, liveni onakav kojim se peče na vatri, doduše samo u nagoveštaju.

Karma valjda?

Ili je karma to da sam se posle raspričao?
Izvini ako sam te uvredio.
 
To sam napisao, tako sam i mislio.
Onda je došla priča na temu:
Da, ali u realnosti je neznam ovako ili onako...ja znam, ja znam,
a ja lajav, rekoh otprilike, ja ne znam, valjda jer nije ni red da znam i svaka čast realnosti, ali ovde sam da bih je sagledao malo drugaćije, kroz razne iluzijice, koje svako od nas manje ili više povezuje sa svojom pojavom, ustvari i ne toliko čovek sam, već više onaj koji to posmatra.
Budući da taj posmatrač vidi malo i zna još manje, dosta uobražava, takvi su ljudi, pa se tako meni učinilo tog jutra, da "ti" je ples nešto življi što mi se dopalo, naravno. Tu cela priča prestaje da ima direktne veze sa tobom tj tvojim nickom, koji mi se inače veoma dopao od samog početka.

E, ali pomislim li ja samo, da se povedem za iluzijom pogotovu za onom na liniji muško-žensko, a tu ustvari najviše volim da bućkam, dolete odnekud tava tučana, da ne kažem tiganj debelog dna, liveni onakav kojim se peče na vatri, doduše samo u nagoveštaju.

Karma valjda?

Ili je karma to da sam se posle raspričao?
Izvini ako sam te uvredio.
Zasto bi me to uvredilo?!
Bila sam iznenadjena jer sam se tog jutra zaista nakon sedam ili osam dana
pod temperaturom,napokon odlicno osecala,a ti si to,,primetio,,svaka cast,i tada sam ti tako rekla...
Cemu kasnija rasprava oko toga,sa Tes mislim?
Ma ok je sve,nesporazum i picimo dalje :)
 
video...a i audio...i mene optuzuju(nepravedno) da pravim sprdacinu od teme...ali teme su (vecinom) same po sebi sprdacina, pa im ja samo cinim temu zanimljivijom..:)

Znam,oduvek...pratila ja ranije te sprdacine,ti si uvek
na visini zadatka :mrgreen:
A da nema takvih kao mi,pogasili bi se ko svece,neka ih malo
nek mudruju pa ulecem ja :zper: za koji dan...:whistling:
Pozz tebi,nepravedno optuzeni spameru :zag:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top