Kafić "ATLANTIDA"

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Jutro ljudi,


Posao zove, ali fantastika u nas slabo prolazi. Zapravo prolazi nikako .
Kad sam bio u školi redovno sam pratio Sirius, mesečnu ediciju naučne fantastike u izdanju Zagrebačkog "Vjesnik"-a, tad još nije bilo epske, čak ni Tolkina.
donedavno sam čuvao sve njegove brojeve do 110-og mislim, ali kome god tada da sam pomenuo šta čitam smatrao me za ludaka. Moje društvo iz razreda je masovno čitalo samo Komandanta Marka, Zagora i sl. i to je bilo još OK ali SF totalna anatema, inkvizicija tako reći.
Tako je bilo ne samo sa SF-om nego sa svim što je malo drugačije.
Mala sredina ne trpi da se neko razlikuje.
Zato i ostaje zauvek mala. Jedino što se može je, da je razumeš i oprostiš joj, onda vidiš ponekad, da ti i ona, po malo, ali samo po malo, nešto, kao i prašta.
Vreme je jedan jako nepristrasni sudija
i nema kome ne sudi.
Ne brini Sal, SF tj F neće nestati kao što ni srednjovekovni deseterac nije potpuno nestao, iako je doduše umrtvljen zapisivanjem, ali ne mogu sebi da predstavim da bi ikako mogao na ovim prostorima postati nešto nalik mejn strimu. Od toga se ne živi, ali pomišljam da bi se moglo živeti od nekog štiva koje provocira publiku poput Kueljovih knjiga. Znači, ne bi morao obavezno da bude baš teški patos.

Dobro jutro još jedared.
 
Da bi fantastika isla dobro kod nas, ona mora nadmasiti zivot koji zivimo u ovoj zemlji.Ovo je fantastika:
Prosecna plata 350 eur, a troskovi zivota za cetvoroclanu porodicu oko 1000 eur mesecno..
Siromasna smo zemlja sa cak 40 milijardera...
Svaki sajam automobila pocinje sa prodajom najskupljih modela prvog dana.
Kvadrat stana u centru Beograda kosta ko kvadrat stana u Parizu.


I tako dalje...
 
Naša moderatorkinja je napisala osvrt na moj prvenac, al' ne mogu da nađem gde ga je turila na forum... ima ih još širom domaćeg net-a, i ni jedan nije negativan.
Preporučujem svakako čitanje kritika i osvrta (treba razlikovati ovo dvoje, kritike su od ljudi koji love neuhvatljivo u delu, a osvrti su lične impresije konzumenata proze, tj, ciljane publike. Često, kao po pravilu, se to dvoje ne poklapa i donosi apsurdne kontradikcije; ipak, popularnost dela se zasniva na osvrtima.) pre nabavke knjige. Ipak, ničije vreme nije za tračenje, da ne govorim o novcu.

Tako i ove nijanse sive. Knjiga ima ciljano tržište, pisana je namenski za žene, tako da bih se iz poštovanja ka relaciji autor-konzumentkinje uzdržao od svog mišljenja na predloženo delo.

Kao što pametni ljudi kažu: O ukusima se ne raspravlja.

Našla, ali neću da stavim link, jer se tamo spominje puno ime i prezime (a nisam sigurna da bi ti to odgovaralo):
Mislim da bi knjiga bila zanimljiva svima koji vole fantastiku, protkanu humorom, a naročito Novosađanima, jer je radnja locirana u NS.
Nije reč o romanu već o zbirci pripovedaka (ima ih pet), koje se, međutim, ponegde prepliću. Mogu se čitati i odvojeno, i kao celina.
Ono što mi se posebno dopalo i što je njegov spisateljski adut: mašta. Reč je o pripovedaču koji je izmaštao svet o kome piše a ne o pripovedaču koji skuplja utiske iz tramvaja ili sa ulice pa ih opisuje. Takođe, ne priča priču o sebi, što je danas retkost na srpskoj književnoj sceni. Likovi su realistično opisani, čak i kada se radi o "onostranim" karakterima. Odnosno, i anđeli i demoni deluju kao da su od krvi i mesa.
Ovo su mi bile posebno simpatične slike: Bog je tridesetogodišnjak sa slamnatim šeširom, obučen u havajku, i stalno uspeva da nadmudri svog oponenta; anđeli na zemlju silaze kao agenti službe nebeske bezbednosti; kada napune 87 godina, srpski starci mogu razgovarati sa svojim psima; živi i mrtvi su u nekoj ne-jezivoj, skoro prirodnoj simbiozi; žene su mudre veštice ili zombifikovane ... i uvek prve žrtve nekog poremećenog poretka stvari, ali bivaju spašene od strane srpskog junaka; i gradovi i sela deo su jednog sveta, a taj svet je ipak šarolik, slojevit i ambivalentan (gornji i donji, bajkovit i realan, nežan i surov); kosmička crna rupa se može po.ebati (izvinjavam se ali ovo je adekvatan izraz) i tako spasiti svet ... Uspeo je da izmeša (srpski) folklor sa sf i motivima iz svetske fantastike, i to uz finu dozu humora. Lajt-motiv: srpski brend - šljivovica i naizgled običan muškarac koji može sve – uz malu pomoć vila (tj. žena) ili podršku anđela. Priče su zapravo, alegorične (tako ih ja vidim). Dijalozi su jača strana. Vrcavi, nepretenciozni. U nekim momentima stil me je podsetio na Glišića.
Vrlo čitljiva i zabavna knjiga.

p.s. Ja sam ove godine na Sajmu, sa vrućom knjigom.
 
Da bi fantastika isla dobro kod nas, ona mora nadmasiti zivot koji zivimo u ovoj zemlji.Ovo je fantastika:
Prosecna plata 350 eur, a troskovi zivota za cetvoroclanu porodicu oko 1000 eur mesecno..
Siromasna smo zemlja sa cak 40 milijardera...
Svaki sajam automobila pocinje sa prodajom najskupljih modela prvog dana.
Kvadrat stana u centru Beograda kosta ko kvadrat stana u Parizu.


I tako dalje...
Realno mi smo glavni akteri ovog naucno fantasticnog pokusaja zivota....
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top