Mislim da bi knjiga bila zanimljiva svima koji vole fantastiku, protkanu humorom, a naročito Novosađanima, jer je radnja locirana u NS.
Nije reč o romanu već o zbirci pripovedaka (ima ih pet), koje se, međutim, ponegde prepliću. Mogu se čitati i odvojeno, i kao celina.
Ono što mi se posebno dopalo i što je njegov spisateljski adut: mašta. Reč je o pripovedaču koji je izmaštao svet o kome piše a ne o pripovedaču koji skuplja utiske iz tramvaja ili sa ulice pa ih opisuje. Takođe, ne priča priču o sebi, što je danas retkost na srpskoj književnoj sceni. Likovi su realistično opisani, čak i kada se radi o "onostranim" karakterima. Odnosno, i anđeli i demoni deluju kao da su od krvi i mesa.
Ovo su mi bile posebno simpatične slike: Bog je tridesetogodišnjak sa slamnatim šeširom, obučen u havajku, i stalno uspeva da nadmudri svog oponenta; anđeli na zemlju silaze kao agenti službe nebeske bezbednosti; kada napune 87 godina, srpski starci mogu razgovarati sa svojim psima; živi i mrtvi su u nekoj ne-jezivoj, skoro prirodnoj simbiozi; žene su mudre veštice ili zombifikovane ... i uvek prve žrtve nekog poremećenog poretka stvari, ali bivaju spašene od strane srpskog junaka; i gradovi i sela deo su jednog sveta, a taj svet je ipak šarolik, slojevit i ambivalentan (gornji i donji, bajkovit i realan, nežan i surov); kosmička crna rupa se može po.ebati (izvinjavam se ali ovo je adekvatan izraz) i tako spasiti svet ... Uspeo je da izmeša (srpski) folklor sa sf i motivima iz svetske fantastike, i to uz finu dozu humora. Lajt-motiv: srpski brend - šljivovica i naizgled običan muškarac koji može sve – uz malu pomoć vila (tj. žena) ili podršku anđela. Priče su zapravo, alegorične (tako ih ja vidim). Dijalozi su jača strana. Vrcavi, nepretenciozni. U nekim momentima stil me je podsetio na Glišića.
Vrlo čitljiva i zabavna knjiga.