Kafana kod knjiškog moljca VIII

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Šta kolutaš?
Nikada nisi povredila nekoga?
Izvrtili ste pricu... moja reakcija je bila na ovo ( koje vidim i ti si podrzao):

Samo kao dodatak: Nije isto, al povređenost može da odigra istu ulogu kao i ljutnja, da ljude udalji.

Dakle, prema vama, povredjeni bi trebao da kontrolira svoju povredjenost, svoje reakcije, samo da ne bi udaljio onog ko ga povredio?
 
Pozdrav narode!
Da,uvek moze nesmotreno ili slucajno da se povredi drugi covek.I imam utisak lakse je povrediti bliskog coveka nego stranca,valjda sto uvek od njih ocekujemo bolje.....
Upravo to, prema bliskima nemamo tu neku kočnicu jer očekujemo da će nam lakše oprostiti, što je u suštini loše, i pokazuje koliko smo zapravo sebični.
 
Pozdrav narode!
Da,uvek moze nesmotreno ili slucajno da se povredi drugi covek.I imam utisak lakse je povrediti bliskog coveka nego stranca,valjda sto uvek od njih ocekujemo bolje.....
Ma ne mora nista da ocekujemo, samo to sto nam je osoba bliska i draga i povredila nam je boli, za stranca su emocije iskljucene, nema emocije, nema boli..
 
Dakle, prema vama, povredjeni bi trebao da kontrolira svoju povredjenost, svoje reakcije, samo da ne bi udaljio onog ko ga povredio?
Ne, vidiš šta sam napisao, svakako ne treba biti sa nekim ko nas stalno povređuje. I ne treba kontrolisati svoju povređenost, već reći ono što nam smeta, šta nas je povredilo, razgovarati o tome.
 
Misliš da ljudi koji nas povređuju treba da ostanu u našoj blizini?
to je taj paradoks (licnog) zivota: mogu da nas povrede samo oni koji nam znace, a oko nas su pretezno ti koji nam znace (iskljucujem poslovni deo zivota)
a tu moc znacenja mi pridajemo ljudima, ne ulaze ti nama znacajni ljudi sa njom u nas zivot, vec im je mi pridodajemo kroz nase ophodjenje sa njima

ja imam neki modus resetovanja: kad me neko blizak jednom povredi, dam mu do znanja i nadjem nacin da to objasnimo - kako se osecam, sta je uradio, da li je to dvonasocno, zasto se to desilo - insistiram da otvorimo karte
ako se to isto desi po drugi put, onda stisnem zube i resetujem nas odnos - oduzmem mu koliko mogu tu moc znacenja, koju sam mu ja dala, kad sam ja u pitanju
posle nekako sve ide svojim putem - ili je bolje, jer je drugi nivo, ili svako ode na svoju stranu, sto je nekada i najbolje resenje
 
Izvrtili ste pricu... moja reakcija je bila na ovo ( koje vidim i ti si podrzao):



Dakle, prema vama, povredjeni bi trebao da kontrolira svoju povredjenost, svoje reakcije, samo da ne bi udaljio onog ko ga povredio?
Neeeeeee,nikako. Govorim da lakse povredimo istim postupkom ili recima bliskog coveka...
Upravo to, prema bliskima nemamo tu neku kočnicu jer očekujemo da će nam lakše oprostiti, što je u suštini loše, i pokazuje koliko smo zapravo sebični.
Treba imati kocnicu uvek,i znati kada se sta moze reci.
Ma ne mora nista da ocekujemo, samo to sto nam je osoba bliska i draga i povredila nam je boli, za stranca su emocije iskljucene, nema emocije, nema boli..
Da,bas to....
 
to je taj paradoks (licnog) zivota: mogu da nas povrede samo oni koji nam znace, a oko nas su pretezno ti koji nam znace (iskljucujem poslovni deo zivota)
a tu moc znacenja mi pridajemo ljudima, ne ulaze ti nama znacajni ljudi sa njom u nas zivot, vec im je mi pridodajemo kroz nase ophodjenje sa njima

ja imam neki modus resetovanja: kad me neko blizak jednom povredi, dam mu do znanja i nadjem nacin da to objasnimo - kako se osecam, sta je uradio, da li je to dvonasocno, zasto se to desilo - insistiram da otvorimo karte
ako se to isto desi po drugi put, onda stisnem zube i resetujem nas odnos - oduzmem mu koliko mogu tu moc znacenja, koju sam mu ja dala, kad sam ja u pitanju
posle nekako sve ide svojim putem - ili je bolje, jer je drugi nivo, ili svako ode na svoju stranu, sto je nekada i najbolje resenje
Samo sto ja nemam tu snagu da resetujem i oduzmem... ja uvek iznova verujem
 
Samo sto ja nemam tu snagu da resetujem i oduzmem... ja uvek iznova verujem
Verujem da je nekada ljubav vredna toga da se i po više puta pređe preko nečega ), ako se proceni da je vredna )

No, nevolja je u tome što se sve to negde podsvesno taloži, zato sam i rekla da povređenost udaljava ljude - to su nesvesni mehanizmi posle nekog vremena
Stoga je dobra komunikacija ključ svake bliske veze, bez nje se stvari brzo komplikuju
 
Samo sto ja nemam tu snagu da resetujem i oduzmem... ja uvek iznova verujem
nisam imala ni ja, ali zivot me je naucio da se prioritetna lista menja, da nije nikada vecna, jednom zauvek stvorena, a na vrhu te liste sam ja, jer je moj zivot samo moj i niciji vise
i ja imam mnogo uloga u zivotu - ja sam supruga, roditelj, cerka, sestra, prijateljica, drugarica, koleginica... i ako ne pazim i ne cuvam sebe, necu biti nista od toga
a postoje ljudi, meni dragi, kojima bas bas trebam, pa je to dodatni razlog da volim, cuvam, mazim i pazim samu sebe
tesko je, Miko, ali tako rastemo (mi, Dete u nama) kroz zivot - lomeci nase iluzije
zato, samo napred, na dobrom si putu, ono sto nas ne unisti, ojaca nas dva puta vise :heart2:
 
nisam imala ni ja, ali zivot me je naucio da se prioritetna lista menja, da nije nikada vecna, jednom zauvek stvorena, a na vrhu te liste sam ja, jer je moj zivot samo moj i niciji vise
i ja imam mnogo uloga u zivotu - ja sam supruga, roditelj, cerka, prijateljica, drugarica, koleginica... i ako ne pazim i ne cuvam sebe, necu biti nista od toga
a postoje ljudi, meni dragi, kojima bas bas trebam, pa je to dodatni razlog da volim, cuvam, mazim i pazim samu sebe
tesko je, Miko, ali tako rastemo (mi, Dete u nama) kroz zivot - lomeci nase iluzije
zato, samo napred, na dobrom si putu, ono sto nas ne unisti, ojaca nas dva uta vise :heart2:
Hvala Lunja :cmok2:
 
Miko, i jos ovo sam htela, ako ti pomaze;
ja verujem da svaki covek koji ulazi/udje u moj zivot, ima neku misiju, i sve dok tu misiju ne zavrsi, on je prisutan u mom zivotu
(ovo isto vazi i za mene u tudjim zivotima)
eto, mozda je ovo neka racionalizacija, kao metod odbrane, ali i ovo mi pomaze, prilikom resetovanja
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top