Kada treba dići ruke od nekog?

Urwald

Ističe se
Moderator
Poruka
2.518
U prijateljsnim, porodičnim, kao i partnerskim odnosima često se suočavamo sa dilemom:
"Koliko truda je dovoljno/previše?" i "Kada je vreme da odustanemo od nekog?"

Ponekad, u želji da pomognemo i/ili da održimo odnos, ostajemo u odnosima i vezama koje nas iscrpljuju, zanemaruju naše potrebe i/ili su čak toksične. Odluka da „dignemo ruke“ od nekoga može izazvati osećaj krivice, neuspeha, kao i gubitka, ali može biti i čin samopoštovanja i zaštite sopstvene dobrobiti.


Koji su znaci da odnos postaje štetan po mentalno zdravlje?
Kada je u redu odustati od pokušaja da pomognemo nekome?
Da li je moguće „dići ruke“ od nekoga, a i dalje ga voleti?
Kako se nositi sa osećajem krivice nakon prekida odnosa?
 
Poslednja izmena:
U prijateljsnim, porodičnim, kao i partnerskim odnosima često se suočavamo sa dilemom:
"Koliko truda je dovoljno" i "Kada je vreme da odustanemo od nekog" ?

Ponekad, u želji da pomognemo i/ili da održimo odnos, ostajemo u odnosima i vezama koje nas iscrpljuju, zanemaruju naše potrebe i/ili su čak toksične. Odluka da „dignemo ruke“ od nekoga može izazvati osećaj krivice, neuspeha, kao i gubitka, ali može biti i čin samopoštovanja i zaštite sopstvene dobrobiti.


Koji su znaci da odnos postaje štetan po mentalno zdravlje?
Kada je u redu odustati od pokušaja da pomognemo nekome?
Da li je moguće „dići ruke“ od nekoga, a i dalje ga voleti?
Kako se nositi sa osećajem krivice nakon prekida odnosa?
Prvi štetni znak se desi kada shvatiš da se svađaš sa tom osobom neprekidno
ali u sebi.
Nikome ne možeš pomoći ako on to ne želi naročito se ne nameći ako osoba ne traži tvoju pomoć

Moguće je dići ruke i dalje voleti nekog ali je veoma nezdravo.

Osećaj krivice ne pomaže retroaktivno bolje brinite jedno o drugom dok traje veza nego da se trujete osećanjem krivice kad je odnos već otišo bestraga
 
Prvi štetni znak se desi kada shvatiš da se svađaš sa tom osobom neprekidno ali u sebi.
Kontam da je to kod većine nas neki početak, kao pitanje - šta se ovo dešava?
Nikome ne možeš pomoći ako on to ne želi naročito se ne nameći ako osoba ne traži tvoju pomoć.
To stoji i kontam da je najčešći slučaj. Pored ovoga imao sam i situacije da neko pristane da mu pomognem najbolje što umem - ali da čini sve da to sabotira ili da neko neprestano traži pomoć od mene, a ne rešava svoj problem.
Moguće je dići ruke i dalje voleti nekog ali je veoma nezdravo.
Mislim da ovo dosta zavisi od prethodne zajedničke istorije, kao i šta ko smatra prod "voleti" u ovoj situaciji.
Osećaj krivice ne pomaže retroaktivno bolje brinite jedno o drugom dok traje veza nego da se trujete osećanjem krivice kad je odnos već otišo bestraga
:ok:
 
Koji su znaci da odnos postaje štetan po mentalno zdravlje?
Kada se podrazumevaš. Tu si, na čiviluku, kada zatrebaš. Nema dogovora, nema čak ni razgovora, ćutanje. Ali bolesno ćutanje, neprijatno s potrebom da izađeš iz prostorije.
Da li je moguće „dići ruke“ od nekoga, a i dalje ga voleti?
Čest slučaj.
 
Prvo mora da bude dobro tebi a zatim kada je tebi dobro ti trebaš da se potrudiš da bude i svima oko tebe dobro. To moraju da rade i ljudi u najbližem okruženju da bi odnosi bili normalni i potpuni. Ukoliko neko ne prihvata ta pravila igre i ne želi da ispuni onu drugu obavezu a to je da čini dobro svojim bližnjima, onda je najzdravije prekinuti odnos ili se distancirati maksimalno. Nikome ne treba neko ko mu ne misli i ne čini dobro. Ukoliko nema uzajamnog poštovanja i želje da svi budemo kako treba o čemu dalje pričati? Sve mora uzajamno ili nikako. Izvagaš, premeriš sve lepo i onda presečeš. Odnosi se ne formiraju na ulagivanju ili na dominaciji jedne strane nego samo uzajamnim pozitivnim delovanjem. Zašto bi bilo ko trpeo nekoga ko širi negativne posledice i ne želi da prestane ?
 
U prijateljsnim, porodičnim, kao i partnerskim odnosima često se suočavamo sa dilemom:
"Koliko truda je dovoljno" i "Kada je vreme da odustanemo od nekog" ?

Ponekad, u želji da pomognemo i/ili da održimo odnos, ostajemo u odnosima i vezama koje nas iscrpljuju, zanemaruju naše potrebe i/ili su čak toksične. Odluka da „dignemo ruke“ od nekoga može izazvati osećaj krivice, neuspeha, kao i gubitka, ali može biti i čin samopoštovanja i zaštite sopstvene dobrobiti.


Koji su znaci da odnos postaje štetan po mentalno zdravlje?
Kada je u redu odustati od pokušaja da pomognemo nekome?
Da li je moguće „dići ruke“ od nekoga, a i dalje ga voleti?
Kako se nositi sa osećajem krivice nakon prekida odnosa?
Kad mislis samo da si ti kric uvek i za sve to je znak da nesto nije u redu
odustati treba sto je brze moguce jer se ljudi ne menjaju i moraju zeleti sami da se iscupaju
Naravno da je moguce dicci ruke i voleti nekoga jer to znaci da smo stekli sampostovanje kao zrele osoba
osecaj krivice? to nisam doziveo jer odnose prekidam samo kad je dara prevrsila meru da tako kazem/
ako neko oseca krivicu treba samo da bolje razmisli o nekim stvarima
preporucujem hotelsku sobu negde plus setnje kroz shumu ili kraj obale mora...mir je tada neophodan.
 
Dižeš ruke kad vidiš da ne možeš dalje ili spašavaš što spasiti možeš. Tu se sluša razum a ne srce. Gdje situacija vodi, kakve sve posljedice mogu da budu?

Imamo primjera sa vijesti gdje je majka bila psihički bolesnik pa naudila svojoj djeci dok je muž bio odsutan. On nije ostavio tu ženu i odustao od nje ali su posljedice bile katastrofalne. Da je ostavio kad je obolila bio bi možda osudjen od okoline, lične savjesti pa i djece kasnije ali bi ta djeca bila živa i spasio bi što se spasiti moglo.

Mislim da je tu najbolje donjeti odluku uz pomoć stručnog lica koje može da procjeni koliko je veza štetna po drugu osobu.

Moramo biti svjesni da su ljudi sa slabom samokontrolom i naletima agresije opasni jer pola onih ubica po zatvorima sjedi zato što su samo htjeli istući ili udariti osobu, izvrnuti stol pa se desi nezgodan pad i od tog momenta više nisu strasni nego ubice.
 
Koji su znaci da odnos postaje štetan po mentalno zdravlje?

Odnos postaje štetan po mentalno zdravlje onog trenutka kada saznamo da nas osoba sa kojom smo u nekom odnosu laže. Kada shvatimo da smo izmanipulisani.

Kada je u redu odustati od pokušaja da pomognemo nekome?

Odustajemo kada ne možemo otvoreno da razgovaramo, kada druga osoba to ne želi i ne razume da postoji problem u tom odnosu.

Da li je moguće „dići ruke“ od nekoga, a i dalje ga voleti?

Moguće je, ali ta ljubav izbledi tokom vremena.

Kako se nositi sa osećajem krivice nakon prekida odnosa?

Teško, mislim da zbog te krivice treba potražiti pomoć psihologa.
 
Pa zavisi, ako dođe do nečeg šta ne želim ili što smatram lošim po odnos - najpre bih razgovarao i video ako to može da se sredi, pa da se proba to sređivanje i da se vidi ishod.
Pa ako ti probas a ona ne i ako se to usput nekako ne sredjuje samo od sebe ,od price nema nista,pa nismo mutavci da citamo izmedju redova ,teramo inat i cekamo da se drugi trude i popustaju
 

Back
Top