Kada roditelj ekstremno "štiti" dete

И данас имате одрасле људе, од 20-25 година који не умеју да попуне уплатницу или не знају разлику између ванил шећера и прашка за пециво. Родитељи их воде код лекара или на пријемни за факултет. Буквално су презаштићено живели.
 

Epilog​

Blanšina majka, gospođa Monije Demarkone, uhapšena je dan nakon stravičnog otkrića, i to u šest uveče. Smeštena je u pritvor u kome je i umrla nakon 15 dana. Njene poslednje reči bile su upućene lekaru koji ju je posetio upravo u trenucima kada se rastajala sa dušom. Rekla je “Ah, jadna moja Blanš”.

Zasto je bitno da je uhapsena u 6 uvece? 😁
 
И данас имате одрасле људе, од 20-25 година који не умеју да попуне уплатницу или не знају разлику између ванил шећера и прашка за пециво. Родитељи их воде код лекара или на пријемни за факултет. Буквално су презаштићено живели.

Ne samo to, nego dolaze na intervju za posao sa roditeljima. 🤣🤣🤣
Nisam verovao dok nisam video svojim ocima 😁😁😁
 
Ovaj ekstreman primer se nije desio kod nas, ali svi smo svedoci koliko nasa kultura vezuje dete za roditelja I obrnuto...posebno majke za sinove. Umesto da roditelji daju krila detetu , oni ga vezuju za sebe, jer je to normalno I stvara se neki simbioticki odnos. Nije redak primer da deca (ako covek od 30 godina moze da se nazove detetom) ne ume da funkcionise bez roditelja...
 
Ovaj ekstreman primer se nije desio kod nas, ali svi smo svedoci koliko nasa kultura vezuje dete za roditelja I obrnuto...posebno majke za sinove. Umesto da roditelji daju krila detetu , oni ga vezuju za sebe, jer je to normalno I stvara se neki simbioticki odnos. Nije redak primer da deca (ako covek od 30 godina moze da se nazove detetom) ne ume da funkcionise bez roditelja...

Lik od 32 godine je dosao na intervju u firmu sa majkom, koja je insistirala da bude prisutna na intervjuu.
U Srbiji, u Novom Sadu, godine 2016.
Ja sam radio intervju 😁
 
Lik od 32 godine je dosao na intervju u firmu sa majkom, koja je insistirala da bude prisutna na intervjuu.
U Srbiji, u Novom Sadu, godine 2016.
Ja sam radio intervju 😁
Ljubi ga majka...
Ima vic za to...
Italijan ima zenu I ljubavnicu, a voli zenu,
Francuz ima zenu I ljubavnicu, a voli ljubavnicu,
Srbin ima zenu I ljubavnicu, a voli mamu
 
Mi nemamo pravo da donosimo odluke o zivotu svoje dece. Duznost nam je da ih pripremimo za zivot, koji ih nece maziti, a to se ne postize prezasticivanjem, jer im podsvesno prenosimo strah od pogresne odluke i promena.
Kad - tad ce biti sami. Kad - tad ce biti sami sebi kovaci sudbine. Treba li tom kovacu stalno da drhti ruka?
Mozemo samo posmatrati taj proces rasta i zalivati ga nasom ljubavlju.
 
Ne samo to, nego dolaze na intervju za posao sa roditeljima. 🤣🤣🤣
Nisam verovao dok nisam video svojim ocima 😁😁😁
За мужа сестре моје другарице мама звала на посао, да пита зашто су тако строги према њеном сину :eek: :lol:
И њега није блам. 40 година у дупету. Ја бих се развела од таквог.
 
За мужа сестре моје другарице мама звала на посао, да пита зашто су тако строги према њеном сину :eek: :lol:
И њега није блам. 40 година у дупету. Ја бих се развела од таквог.

Ova je zvala vise puta, da joj se objasni zasto nismo zaposlili njenog sina.
Na kraju je dobila poziv od naseg advokata, i prestala da smara 😁
 
За мужа сестре моје другарице мама звала на посао, да пита зашто су тако строги према њеном сину :eek: :lol:
И њега није блам. 40 година у дупету. Ја бих се развела од таквог.
Ja bih se razvela od same sebe da moja majka pozove I pita tako nesto..
 
Не знам јел вама страшно, мени јесте.
Велика деца, 13-14 године, средњошколци па и студенти. Оду код бабе на ручак, извољевају да им се спреми што воле, седну, једу, покупе се и оду. Ни судове да оперу, нити питају јел треба отићи у набавку, нити дођу да спреме оброк када су болесни, нити им некада среде купатило, оперу прозоре. Као бегови.
И само- ја учим, ја тренирам... А најљудскије не ураде.
 
roditelji ne mogu naci meru , kod nas je to nekako vise izrazeno

zato lepo treba organizovati skole roditeljstva

da se ide nedelja u trudnoci, nedelja kad dete napuni godinu , nedelja pre predskolskog, nedelja pre skole

i mesec kad dete ima 10 god, jer detetu sledi peti razred , pubertet, prva ljubav i ostalo
Све је то због тих школица и изражено. Од најприроднијих ствари се прави наука. Све више се слуша тамо неки експерт :roll: а све мање инстинкт.
 
Osamdesetih, kada sam isao u nize razrede osnovne, imali smo jednog i samo jednog u celoj skoli, cija se majka ponasala kao debil. I to je bila senzacija i predmet sprdnje.

Danas su takvi i ocevi i majke svakog cetvrtog deteta (kuma je uciteljica u Srbiji pa mi prica). I to vise nije senzacija vec normalna stvar.

I posle neko krene da sere po prosveti.
Radio sam neko vreme kao profesor u Srbiji, i nikad vise. Bukvalno sam jednom mesecno imao poriv da premlatim nekog maloumnog roditelja.
Posle sam radio kao asistent u Holandiji na jednom fakultetu - totalno druga prica. Sto puta zdraviji odnos izmedju studenata i nastavnika.
Tako da, kad neko krene da mlati, tipa "to nam je doslo sa zapada", u startu da sasečem licnim iskustvom: na zapadu su deca 100 puta samostalnija, a roditelji mnogo stroziji i realniji.
 
Poenta je u ideji majke da je time štitila svoju kćerku,bez svesti da je na taj način zlostavlja. Put do pakla popločan je najboljim namerama.
Ne vjerujem da su u pitanju dobre namjere u najvecen broju slucajeva, postoje i roditeljske slabosti.
U ovom primjeru iz uvoda je zelja za prihvatanjem okoline koja je ispred djeteta.
Recimo roditelji koji imaju ozbiljne karijere i hronicni manjak slobodnog vremena ce reci da je to borba za djecu. Da je egzoticno putovanje i njima potrebno, da je treci stan obezbjedjovanje njihove buducnosti, da se ne muce. A uskracuju im ono sta djeci najvise znaci.
Roditelji nisu ni blizu posveceni i pozrtvovani koliko se voli govoriti.
Prije svega to su bica koja zadovoljavaju sopstvene zelje i potrebe a tek onda djecije. i iza brojnih zrtvovanja, kada se udje u pricu, ispliva strah i nemoc.
 
Да простите, бришу деци гузу, везују пертле, купају их... А деца пошла у школу.
A pa to su velike majke.

Moju decu sam ucila da puno toga mogu sama.
Umele su te majke da me pecaju.. "ja tako ne bih smela moje dete, ja ne znam kako ti smes..."
Mi smo ziveli u zgradi na 200m od skole, gde su skoro svako dete babe, dede, roditelji ispracaji do skole i vracali. Upitani zasto, odgovarali su sa "blizu je autobuska stanica, ima migranata, agresivnih pasa, lift moze da se zaglavi, a dete da dozivi traumu"... Sve to je i meni padalo na pamet, pa sam im mirno objasnila sta bi trebalo u kom slucaju da rade. Deca rastu, a ti moras da ih pustis da idu sami kod drugara, ne mozes svaki korak nadzirati, na kraju ides raditi, jel, a sto su stariji, spektar opasnosti postaje veci i tom mucenju brigama nema kraja.
 
Ne vjerujem da su u pitanju dobre namjere u najvecen broju slucajeva, postoje i roditeljske slabosti.
U ovom primjeru iz uvoda je zelja za prihvatanjem okoline koja je ispred djeteta.
Recimo roditelji koji imaju ozbiljne karijere i hronicni manjak slobodnog vremena ce reci da je to borba za djecu. Da je egzoticno putovanje i njima potrebno, da je treci stan obezbjedjovanje njihove buducnosti, da se ne muce. A uskracuju im ono sta djeci najvise znaci.
Roditelji nisu ni blizu posveceni i pozrtvovani koliko se voli govoriti.
Prije svega to su bica koja zadovoljavaju sopstvene zelje i potrebe a tek onda djecije. i iza brojnih zrtvovanja, kada se udje u pricu, ispliva strah i nemoc.
Ljudi vezuju decu za sebe iz sebicnih razloga, da ne odu, a ovi ostanu sami, da im ne okrenu ledja, pa im oduzimaju svaki vid borbe da bi im stvorili mirno okruzenje iz koga nece pozeleti da odu.
 
Osamdesetih, kada sam isao u nize razrede osnovne, imali smo jednog i samo jednog u celoj skoli, cija se majka ponasala kao debil. I to je bila senzacija i predmet sprdnje.

Danas su takvi i ocevi i majke svakog cetvrtog deteta (kuma je uciteljica u Srbiji pa mi prica). I to vise nije senzacija vec normalna stvar.

I posle neko krene da sere po prosveti.
Radio sam neko vreme kao profesor u Srbiji, i nikad vise. Bukvalno sam jednom mesecno imao poriv da premlatim nekog maloumnog roditelja.
Posle sam radio kao asistent u Holandiji na jednom fakultetu - totalno druga prica. Sto puta zdraviji odnos izmedju studenata i nastavnika.
Tako da, kad neko krene da mlati, tipa "to nam je doslo sa zapada", u startu da sasečem licnim iskustvom: na zapadu su deca 100 puta samostalnija, a roditelji mnogo stroziji i realniji.
Samostalniji su, jer ih roditelji guraju da se osamostaljuju, da nadju neki poslic. Puno dece ode od kuce zbog skolovanja vec sa 15, sto je u Srbiji mnogi redji slucaj, a sa 16 mogu raditi uz roditeljsku saglasnost. Kljuc je u radu i zaradi.

Medjutim, u poslednje 3 i vise godina je primecen drugaciji trend na zapadu.
Sve se redje studira i radije se roditeljima placaju troskovi stanovanja u njihovoj kuci, nego da se sele i placaju stanodavcu ili zive u WGu. Ako nadjem tekst, postavicu ti.
 
Samostalniji su, jer ih roditelji guraju da se osamostaljuju, da nadju neki poslic. Puno dece ode od kuce zbog skolovanja vec sa 15, sto je u Srbiji mnogi redji slucaj, a sa 16 mogu raditi uz roditeljsku saglasnost. Kljuc je u radu i zaradi.

Medjutim, u poslednje 3 i vise godina je primecen drugaciji trend na zapadu.
Sve se redje studira i radije se roditeljima placaju troskovi stanovanja u njihovoj kuci, nego da se sele i placaju stanodavcu ili zive u WGu. Ako nadjem tekst, postavicu ti.

Moguce, jer su nekretnine (a i kirije) bas poskupele, pa nalaze neku racunicu u tome.
A sve manje studiraju jer ima mnogo prostojnih poslova i bez fakulteta, i zele da sto ranije krenu da zaradjuju.
 
Мислим да отписују способности своје деце и несвесно их гурају у пасивност тј у контаминацију сопствене личности која ће резултовати спектром проблема кроз живот.

Не гледају они тако, већ гледају како други родитељи то раде, не схватајући да су ти други сталеж са привилегијама, а не виде да су они робови, који мисле да живе у грађанском друштву.
 

Back
Top