Kad zatvorim oči vidim razne oblike i ljudske likove?

_psihomehanicar_

Zainteresovan član
Poruka
213
Pozdrav ;) znam da tema ima malo čudan i neobičan naziv ali sve ovo što piše u naslovu je istina, mislio sam da sam jedini kome se to dešava međutim surfajući po net-u našao sam na raznim forumima ljude koji pišu o svojim ličnim iskustvima s ovom pojavom mada niko ne zna o čemu se zapravo tu radi ni kako se ta pojava u psihologiji naziva, važno je samo da nije shizofrenija. :) Oduvijek sam to imao u sebi mada kako godine prolaze čini se da sam sve bolji u tome naime, sve zavisi od dana do dana i situacije u kojoj se trenutno nalazim mada mi je kad zatvorim oči uvijek burno i živo na crnoj podlozi, počinju da mi se sami od sebe stvaraju predmeti u raznim oblicima i raznim bojama, ali dominira zelena i žuta boja, počinju da se stvaraju krugovi savršenih oblika koji mi se priblžavaju ili udaljavaju od mene, mogu da ih usmjeravam gdje da se kreću, i da radim mnoge stvari s njima, da im da neki način komandujem kako da se ponašaju, da li da se povećavaju, kojom brzinom da mi se približavaju ili udaljavaju od mene, na koju stranu želim da se kreću i tako dalje.Zadnjih sedmica mi se konstantno čim zatvorm oči pojavljuje savršeni pravugaonik, kad kažem savršen mislim na savršene uglove i linije kojima je iscrtan, linije su bijele boje a okolo i unutra je crna podloga na kojoj nema ništa. Mada mi se pored pravuganika javljaju i predmeti savršenih pravih linija, sve zavisi, slike nikad nisu iste.To nije sve to je ništa naspram ljudskih likova koji mi se počinju ocrtavati čim zatvorim oči, više liči na neki film, naime, to su praktično živi ljudi iscrtani do najsitnijih detalja, nikad se ne bi moglo reći da nije u pitanju realnost, slike su identične kao kad gledam svojim vlastitim očima, svako od njih je u nekoj svojoj životnoj situaciji, radi neki svoj posao ili bio šta a ja sam tu kao neki posmatrač koji prolazi pored njega ili ga posmatra. Prvi put kada mi se to desilo doživio sam šok, bio sam u wc-u i zatvorio onako bezveze oči da se odmorim mao kad počeše da mi se pred očima stvaraju razni ljudi, svih mogućih uzrasta i oblika, iz raznih vremenskih perioda, svi nešto pričaju, pričaju s poznanicima na ulici ili nekog pozdravljaju ali ja ništa ne čujem i ne razumijem. Vremenom sam naučio da se nosim s tim pa mi to ne smeta i ne obraćam pažnju.I ovo mi se takođe dosta puta desilo, kada legnem ili sjednem na stolicu malo i zatvorim oči, ulazim u neko stanje slično snu ali sam sasvim budan i svjestan da ne spavam, počinju ovakve stvari da mi se vrte ali čim otvorim oči sve nestaje i ja nastavljam svojim putem gdje sam krenuo. Sem likova dosta puta vidim i auta koja se kreću putem, šume, kuće, ma nemam pojma vidim svašta, slike su uvijek različite ali su jako živopisne i zanimljive, dosta puta im se prepustim i naprosto uživam.

Da li neko zna kako se ovo tačno zove i li šta se tu tačno dešava, imal neko od vas ovakvih iskustava? :D
 
Pozdrav ;) znam da tema ima malo čudan i neobičan naziv ali sve ovo što piše u naslovu je istina, mislio sam da sam jedini kome se to dešava međutim surfajući po net-u našao sam na raznim forumima ljude koji pišu o svojim ličnim iskustvima s ovom pojavom mada niko ne zna o čemu se zapravo tu radi ni kako se ta pojava u psihologiji naziva, važno je samo da nije shizofrenija. :) Oduvijek sam to imao u sebi mada kako godine prolaze čini se da sam sve bolji u tome naime, sve zavisi od dana do dana i situacije u kojoj se trenutno nalazim mada mi je kad zatvorim oči uvijek burno i živo na crnoj podlozi, počinju da mi se sami od sebe stvaraju predmeti u raznim oblicima i raznim bojama, ali dominira zelena i žuta boja, počinju da se stvaraju krugovi savršenih oblika koji mi se priblžavaju ili udaljavaju od mene, mogu da ih usmjeravam gdje da se kreću, i da radim mnoge stvari s njima, da im da neki način komandujem kako da se ponašaju, da li da se povećavaju, kojom brzinom da mi se približavaju ili udaljavaju od mene, na koju stranu želim da se kreću i tako dalje.Zadnjih sedmica mi se konstantno čim zatvorm oči pojavljuje savršeni pravugaonik, kad kažem savršen mislim na savršene uglove i linije kojima je iscrtan, linije su bijele boje a okolo i unutra je crna podloga na kojoj nema ništa. Mada mi se pored pravuganika javljaju i predmeti savršenih pravih linija, sve zavisi, slike nikad nisu iste.To nije sve to je ništa naspram ljudskih likova koji mi se počinju ocrtavati čim zatvorim oči, više liči na neki film, naime, to su praktično živi ljudi iscrtani do najsitnijih detalja, nikad se ne bi moglo reći da nije u pitanju realnost, slike su identične kao kad gledam svojim vlastitim očima, svako od njih je u nekoj svojoj životnoj situaciji, radi neki svoj posao ili bio šta a ja sam tu kao neki posmatrač koji prolazi pored njega ili ga posmatra. Prvi put kada mi se to desilo doživio sam šok, bio sam u wc-u i zatvorio onako bezveze oči da se odmorim mao kad počeše da mi se pred očima stvaraju razni ljudi, svih mogućih uzrasta i oblika, iz raznih vremenskih perioda, svi nešto pričaju, pričaju s poznanicima na ulici ili nekog pozdravljaju ali ja ništa ne čujem i ne razumijem. Vremenom sam naučio da se nosim s tim pa mi to ne smeta i ne obraćam pažnju.I ovo mi se takođe dosta puta desilo, kada legnem ili sjednem na stolicu malo i zatvorim oči, ulazim u neko stanje slično snu ali sam sasvim budan i svjestan da ne spavam, počinju ovakve stvari da mi se vrte ali čim otvorim oči sve nestaje i ja nastavljam svojim putem gdje sam krenuo. Sem likova dosta puta vidim i auta koja se kreću putem, šume, kuće, ma nemam pojma vidim svašta, slike su uvijek različite ali su jako živopisne i zanimljive, dosta puta im se prepustim i naprosto uživam.

Da li neko zna kako se ovo tačno zove i li šta se tu tačno dešava, imal neko od vas ovakvih iskustava? :D

štto više šargarepe
 
Pozdrav ;) znam da tema ima malo čudan i neobičan naziv ali sve ovo što piše u naslovu je istina, mislio sam da sam jedini kome se to dešava međutim surfajući po net-u našao sam na raznim forumima ljude koji pišu o svojim ličnim iskustvima s ovom pojavom mada niko ne zna o čemu se zapravo tu radi ni kako se ta pojava u psihologiji naziva, važno je samo da nije shizofrenija. :) Oduvijek sam to imao u sebi mada kako godine prolaze čini se da sam sve bolji u tome naime, sve zavisi od dana do dana i situacije u kojoj se trenutno nalazim mada mi je kad zatvorim oči uvijek burno i živo na crnoj podlozi, počinju da mi se sami od sebe stvaraju predmeti u raznim oblicima i raznim bojama, ali dominira zelena i žuta boja, počinju da se stvaraju krugovi savršenih oblika koji mi se priblžavaju ili udaljavaju od mene, mogu da ih usmjeravam gdje da se kreću, i da radim mnoge stvari s njima, da im da neki način komandujem kako da se ponašaju, da li da se povećavaju, kojom brzinom da mi se približavaju ili udaljavaju od mene, na koju stranu želim da se kreću i tako dalje.Zadnjih sedmica mi se konstantno čim zatvorm oči pojavljuje savršeni pravugaonik, kad kažem savršen mislim na savršene uglove i linije kojima je iscrtan, linije su bijele boje a okolo i unutra je crna podloga na kojoj nema ništa. Mada mi se pored pravuganika javljaju i predmeti savršenih pravih linija, sve zavisi, slike nikad nisu iste.To nije sve to je ništa naspram ljudskih likova koji mi se počinju ocrtavati čim zatvorim oči, više liči na neki film, naime, to su praktično živi ljudi iscrtani do najsitnijih detalja, nikad se ne bi moglo reći da nije u pitanju realnost, slike su identične kao kad gledam svojim vlastitim očima, svako od njih je u nekoj svojoj životnoj situaciji, radi neki svoj posao ili bio šta a ja sam tu kao neki posmatrač koji prolazi pored njega ili ga posmatra. Prvi put kada mi se to desilo doživio sam šok, bio sam u wc-u i zatvorio onako bezveze oči da se odmorim mao kad počeše da mi se pred očima stvaraju razni ljudi, svih mogućih uzrasta i oblika, iz raznih vremenskih perioda, svi nešto pričaju, pričaju s poznanicima na ulici ili nekog pozdravljaju ali ja ništa ne čujem i ne razumijem. Vremenom sam naučio da se nosim s tim pa mi to ne smeta i ne obraćam pažnju.I ovo mi se takođe dosta puta desilo, kada legnem ili sjednem na stolicu malo i zatvorim oči, ulazim u neko stanje slično snu ali sam sasvim budan i svjestan da ne spavam, počinju ovakve stvari da mi se vrte ali čim otvorim oči sve nestaje i ja nastavljam svojim putem gdje sam krenuo. Sem likova dosta puta vidim i auta koja se kreću putem, šume, kuće, ma nemam pojma vidim svašta, slike su uvijek različite ali su jako živopisne i zanimljive, dosta puta im se prepustim i naprosto uživam.

Da li neko zna kako se ovo tačno zove i li šta se tu tačno dešava, imal neko od vas ovakvih iskustava? :D

A ko kaze da nije shizofrenija? Cim ti imas non-stop ispade ''mashte'' tebi je ista uznapredovala u fullu...
 
Pozdrav ;) znam da tema ima malo čudan i neobičan naziv ali sve ovo što piše u naslovu je istina, mislio sam da sam jedini kome se to dešava međutim surfajući po net-u našao sam na raznim forumima ljude koji pišu o svojim ličnim iskustvima s ovom pojavom mada niko ne zna o čemu se zapravo tu radi ni kako se ta pojava u psihologiji naziva, važno je samo da nije shizofrenija. :) Oduvijek sam to imao u sebi mada kako godine prolaze čini se da sam sve bolji u tome naime, sve zavisi od dana do dana i situacije u kojoj se trenutno nalazim mada mi je kad zatvorim oči uvijek burno i živo na crnoj podlozi, počinju da mi se sami od sebe stvaraju predmeti u raznim oblicima i raznim bojama, ali dominira zelena i žuta boja, počinju da se stvaraju krugovi savršenih oblika koji mi se priblžavaju ili udaljavaju od mene, mogu da ih usmjeravam gdje da se kreću, i da radim mnoge stvari s njima, da im da neki način komandujem kako da se ponašaju, da li da se povećavaju, kojom brzinom da mi se približavaju ili udaljavaju od mene, na koju stranu želim da se kreću i tako dalje.Zadnjih sedmica mi se konstantno čim zatvorm oči pojavljuje savršeni pravugaonik, kad kažem savršen mislim na savršene uglove i linije kojima je iscrtan, linije su bijele boje a okolo i unutra je crna podloga na kojoj nema ništa. Mada mi se pored pravuganika javljaju i predmeti savršenih pravih linija, sve zavisi, slike nikad nisu iste.To nije sve to je ništa naspram ljudskih likova koji mi se počinju ocrtavati čim zatvorim oči, više liči na neki film, naime, to su praktično živi ljudi iscrtani do najsitnijih detalja, nikad se ne bi moglo reći da nije u pitanju realnost, slike su identične kao kad gledam svojim vlastitim očima, svako od njih je u nekoj svojoj životnoj situaciji, radi neki svoj posao ili bio šta a ja sam tu kao neki posmatrač koji prolazi pored njega ili ga posmatra. Prvi put kada mi se to desilo doživio sam šok, bio sam u wc-u i zatvorio onako bezveze oči da se odmorim mao kad počeše da mi se pred očima stvaraju razni ljudi, svih mogućih uzrasta i oblika, iz raznih vremenskih perioda, svi nešto pričaju, pričaju s poznanicima na ulici ili nekog pozdravljaju ali ja ništa ne čujem i ne razumijem. Vremenom sam naučio da se nosim s tim pa mi to ne smeta i ne obraćam pažnju.I ovo mi se takođe dosta puta desilo, kada legnem ili sjednem na stolicu malo i zatvorim oči, ulazim u neko stanje slično snu ali sam sasvim budan i svjestan da ne spavam, počinju ovakve stvari da mi se vrte ali čim otvorim oči sve nestaje i ja nastavljam svojim putem gdje sam krenuo. Sem likova dosta puta vidim i auta koja se kreću putem, šume, kuće, ma nemam pojma vidim svašta, slike su uvijek različite ali su jako živopisne i zanimljive, dosta puta im se prepustim i naprosto uživam.

Da li neko zna kako se ovo tačno zove i li šta se tu tačno dešava, imal neko od vas ovakvih iskustava? :D

Treba da ideš da se lečiš.
U Beč.
Jedan psihijatar tu neće biti dovoljan, treba tu okupiti konzilijum.
 
Pozdrav ;) znam da tema ima malo čudan i neobičan naziv ali sve ovo što piše u naslovu je istina, mislio sam da sam jedini kome se to dešava međutim surfajući po net-u našao sam na raznim forumima ljude koji pišu o svojim ličnim iskustvima s ovom pojavom mada niko ne zna o čemu se zapravo tu radi ni kako se ta pojava u psihologiji naziva, važno je samo da nije shizofrenija. :) Oduvijek sam to imao u sebi mada kako godine prolaze čini se da sam sve bolji u tome naime, sve zavisi od dana do dana i situacije u kojoj se trenutno nalazim mada mi je kad zatvorim oči uvijek burno i živo na crnoj podlozi, počinju da mi se sami od sebe stvaraju predmeti u raznim oblicima i raznim bojama, ali dominira zelena i žuta boja, počinju da se stvaraju krugovi savršenih oblika koji mi se priblžavaju ili udaljavaju od mene, mogu da ih usmjeravam gdje da se kreću, i da radim mnoge stvari s njima, da im da neki način komandujem kako da se ponašaju, da li da se povećavaju, kojom brzinom da mi se približavaju ili udaljavaju od mene, na koju stranu želim da se kreću i tako dalje.Zadnjih sedmica mi se konstantno čim zatvorm oči pojavljuje savršeni pravugaonik, kad kažem savršen mislim na savršene uglove i linije kojima je iscrtan, linije su bijele boje a okolo i unutra je crna podloga na kojoj nema ništa. Mada mi se pored pravuganika javljaju i predmeti savršenih pravih linija, sve zavisi, slike nikad nisu iste.To nije sve to je ništa naspram ljudskih likova koji mi se počinju ocrtavati čim zatvorim oči, više liči na neki film, naime, to su praktično živi ljudi iscrtani do najsitnijih detalja, nikad se ne bi moglo reći da nije u pitanju realnost, slike su identične kao kad gledam svojim vlastitim očima, svako od njih je u nekoj svojoj životnoj situaciji, radi neki svoj posao ili bio šta a ja sam tu kao neki posmatrač koji prolazi pored njega ili ga posmatra. Prvi put kada mi se to desilo doživio sam šok, bio sam u wc-u i zatvorio onako bezveze oči da se odmorim mao kad počeše da mi se pred očima stvaraju razni ljudi, svih mogućih uzrasta i oblika, iz raznih vremenskih perioda, svi nešto pričaju, pričaju s poznanicima na ulici ili nekog pozdravljaju ali ja ništa ne čujem i ne razumijem. Vremenom sam naučio da se nosim s tim pa mi to ne smeta i ne obraćam pažnju.I ovo mi se takođe dosta puta desilo, kada legnem ili sjednem na stolicu malo i zatvorim oči, ulazim u neko stanje slično snu ali sam sasvim budan i svjestan da ne spavam, počinju ovakve stvari da mi se vrte ali čim otvorim oči sve nestaje i ja nastavljam svojim putem gdje sam krenuo. Sem likova dosta puta vidim i auta koja se kreću putem, šume, kuće, ma nemam pojma vidim svašta, slike su uvijek različite ali su jako živopisne i zanimljive, dosta puta im se prepustim i naprosto uživam.

Da li neko zna kako se ovo tačno zove i li šta se tu tačno dešava, imal neko od vas ovakvih iskustava? :D



veca izrazajna otvorenost bi ti doprinela.
fali podrobnija anamneza.
sve moze biti "strasno" a i ne mora ... MNOGIMA se to desava, razlozi tome su kod mnogih razliciti, time i karakter toga sta ti se desava.
ne tera te niko da to "imenujes"
 
Ma ne vjerujem ja da su to ikakvi paralelni svjetovi inače ne bih postavio temu u podforum za psihologiju, mozak iz nekog razloga stvara sam te slike, vjerovatno, inače imam dosta izraženu vizualizaciju u svojoj ličnosti, sve o čemu razmišljam u mislima mi je u slikama, predtsavljeno na neki zanimljiv i kreativan način, naprimjer tekst bilo koje pjesme, nekog pjesnika pamtim savršeno čim ga jednom pročitam od a do š bez greške, takođe savršeno pamtim muziku koju slušam do najsitnijih detalja bolje od nekih drugova koji su takođe muzikalni, kad vidim neku sliku ili mapu mogu savršen kasnije da ju prizovem iz sjećanja pogotovo ako je zanimljiva nacrtana raznim bojama. Baš sam primjetio da ljudi koji imaju ovu pojavu kod sebe ističu da imaju izraženiju vizualizaciju u svojoj ličnosti i da sumljaju da je to razlog zbog kog im se ovo dešava.
 
forum moze da ti bude pravo mesto da sredish sve te sposobnosti, kazu ostane ono sto je od boga
mozda gresim mozda mi nije forum shebo ali osecam se gore, mozda treba samo ignorisati i biti srecan sto si ziv
u smislu ko visoko leti nisko pada, nekako sve deluje lepo i lako a onda krenes da mislis i vise nisi nikakav talenat

mozda ovo i nije trebalo da pishem. ali svejedno prvo deluje tako bajkovito a posle bude realno a to nisi hteo. ili si u stvari hteo nego si opet ...
 
Poslednja izmena:
Ma ne vjerujem ja da su to ikakvi paralelni svjetovi inače ne bih postavio temu u podforum za psihologiju, mozak iz nekog razloga stvara sam te slike, vjerovatno, inače imam dosta izraženu vizualizaciju u svojoj ličnosti, sve o čemu razmišljam u mislima mi je u slikama, predtsavljeno na neki zanimljiv i kreativan način, naprimjer tekst bilo koje pjesme, nekog pjesnika pamtim savršeno čim ga jednom pročitam od a do š bez greške, takođe savršeno pamtim muziku koju slušam do najsitnijih detalja bolje od nekih drugova koji su takođe muzikalni, kad vidim neku sliku ili mapu mogu savršen kasnije da ju prizovem iz sjećanja pogotovo ako je zanimljiva nacrtana raznim bojama. Baš sam primjetio da ljudi koji imaju ovu pojavu kod sebe ističu da imaju izraženiju vizualizaciju u svojoj ličnosti i da sumljaju da je to razlog zbog kog im se ovo dešava.

Da li kad zatvoriš oči vidiš slike već doživljenih situacija ili se kreiraju neke nedoživljene scene ?
 
Da li kad zatvoriš oči vidiš slike već doživljenih situacija ili se kreiraju neke nedoživljene scene ?

Pa što se tiče geometrijskih figura one su gotovo iste sa par detalja razlike, ali što se tiče likova i ostvarih stvari uvijek je nešto drugo meni nepoznato da sam ikog od tih ljudi, mjesta i događaje ikad vidio i proživio,
 
Pa što se tiče geometrijskih figura one su gotovo iste sa par detalja razlike, ali što se tiče likova i ostvarih stvari uvijek je nešto drugo meni nepoznato da sam ikog od tih ljudi, mjesta i događaje ikad vidio i proživio,

Pazi , ovako iz prve ruke teško je znati o čemu se tačno radi . Kažeš za slike da "nikad se ne bi moglo reći da nije u pitanju realnost" a opet sa druge strane koliko razumem ti u tom momentu tačno znaš da to nije realnost . Drugačije rečeno iako slike izgledaju realne ti u tom momentu tačno znaš da one nisu realne. Jesam li to dobro razumeo ?
 
Razumijem šta hoćete da kažete ali ne bi reko da su u pitanju halucinacije ja imam savršenu konstrolu nad tim i mogu da to prekinem kad god hoću, nemam ja ispade i tripovanja na javi da vidim neke ljude i da to miješam sa realnošću nego samo kad sklopim oči počinje kao neki prjektor a ja ga mogu ugasit čim ostovim oči i nastavljam dalje bez problema, čini mi se da se mozak ponača kao neki projektor koji baca neke svoje slike i događaje na tamnu stranu kada sklopim kapke i želi da se osjećam kao da to gledam osvorenih očiju, nisam jedini koji ovo ima znači identične stvari veliko prisustvo zelene boje na crvenoj podlozi, pravilna geometrija savršena lica ljudi, slike auta, događaja sve sam to našao na nekim forumima sigurno kod 6 ljudi, da isto opisuju ali me zanimalo šta je kako se ta pojava zove pošto niko od njih isto nezna ali su srećni ko i ja da nisu jedini pa mogu s nekim da podijele. Ja sam savršeno svjstan i gdje mi ruka i gdje je noga ako sam u dnevnoj sobi i s kim se nalazim i koji posao trebam uraditi bez obzira što mi se ispred očiju vrte neki ljudi koji hodaju po nekom parku recimo i hrane golubove, nemam ja trip da sam s njima.
 
Razumijem šta hoćete da kažete ali ne bi reko da su u pitanju halucinacije ja imam savršenu konstrolu nad tim i mogu da to prekinem kad god hoću, nemam ja ispade i tripovanja na javi da vidim neke ljude i da to miješam sa realnošću nego samo kad sklopim oči počinje kao neki prjektor a ja ga mogu ugasit čim ostovim oči i nastavljam dalje bez problema, čini mi se da se mozak ponača kao neki projektor koji baca neke svoje slike i događaje na tamnu stranu kada sklopim kapke i želi da se osjećam kao da to gledam osvorenih očiju, nisam jedini koji ovo ima znači identične stvari veliko prisustvo zelene boje na crvenoj podlozi, pravilna geometrija savršena lica ljudi, slike auta, događaja sve sam to našao na nekim forumima sigurno kod 6 ljudi, da isto opisuju ali me zanimalo šta je kako se ta pojava zove pošto niko od njih isto nezna ali su srećni ko i ja da nisu jedini pa mogu s nekim da podijele. Ja sam savršeno svjstan i gdje mi ruka i gdje je noga ako sam u dnevnoj sobi i s kim se nalazim i koji posao trebam uraditi bez obzira što mi se ispred očiju vrte neki ljudi koji hodaju po nekom parku recimo i hrane golubove, nemam ja trip da sam s njima.

Ne nisi razumeo šta sam želeo da kažem :) Želeo sam samo pobliže da se upoznam sa fenomenom da bih utvrdio šta je. No mislim da si mi sad dovoljno objasnio . To što poseduješ , te slike koje ti se pojavljuju kada zatvoriš oči nazivaju se eidetske slike , to nisu halucinacije niti pseudohalucinacije a ni paslike (ovo zadnje; jer nije vidni doživljaj predmeta neposredan nakon prestanka njegovog delovanja). Inače eidetske slike se definišu kao živo zapamćene slike neke ranije doživljene situacije , međutim može biti i kao rekombinovanje ranijih situacija.
Ovaj fenomen najčešće je prisutan kod dece u dobi od 5 do 14 godina a neka ispitvanja su pokazala da su u tom periodu prisutna čak kod dve trećine dece. Koliko se sećam taj fenomen je posedovao i Tesla ,možda si o tome čitao ili čuo pa sad ovde izmišljaš da i ti poseduješ, a možda zaista to i poseduješ pa se hvališeš :lol:. U svakom slučaju ako zaista to imaš ništa nije opasno , može ti samo pomoći.
 
Poslednja izmena:

Back
Top