Loki
Iskusan
- Poruka
- 6.252
Znate ja sam ustvari neko ko kuburi sa smopuzdanjem...
Bio sam u jako lošem periopdu gde sam bio prinuđen da živim sa mojima koji mi lako sruuše samoppuzdanje dovedu me do toga da sam sebe vidim kao neki teret...i to me je navelo da pokušpavam da oteram ljude od sebe da bih ih na neki način spasao sam sebe.
Pored toga imam i problem sa nekim odbrambenim mehanizmima koje sam izgradio a da nisam ni hteo...jednostavno sam bio u takvim situacijama da sam svaki put kada se opustim,osećam sigurno sa nekom osobom paradoksalno počinjem da strahujem da će se desiti nešto strašno.Jer bio sam povređivan...ne samo emotivno nego i fizički baš od ljudi u koje sam imao najviše poverenja,za koje sam verovao da me vole i ja sam voleo njih...i to je ostavilo te posledice koje mi kvare odnose sa ljudima.
I kombinacija svega toga me baca u ljubomoru i sumnju.Strahujem kako nisam dovoljan,nisam dovoljno dobar i u takvom stanju lako nađem potvrdu da treba da sumnjam iako možda i nemam realnih razloga.I onda moji odbrambeni mehanizmi urade svoje.Reagujem iracionalno.Provociram,čačkam.Čak idem do te mere da nateram sebe da nešto što je iskreno i čisto tumačim kao da bi moglo da bude nešto drugo...nešto neiskreno iako ustvari znam da to nije tako ali držim gard,spremam se za nešto loše...I onda ako se pojavi nešto što mi liči na znak potvrde toga ja se nađem u stanju uzbune.Pomislim da će me neko povrediti i onda se branim čak i kad nemam od čega stvarno da se branim.
Tako sam uvredio jednu osobu...osobu koju nisam bio baš svestan koliko tačno volim dok nisam taj odnos pokvario i shvatio da mi nedostaje jako strašno.I što je najgore pustio sam da mi ta moja prehodna iskustva i nečija sugestija oboje način na koji sam taj naš odnos video.Pokvario sam...i ponos mi dugo nije dao da se pomirim sa tim šta sam tačno uredeo i zašto.Nisam dao sebi priliku da razmislim bistre glave do evo skoro.
Želim da popravim taj odnos...da ga nekako,korak po korak vratim...
I želim da popravim sebe.Sve te moje prsotine koje su do toga dovele da ne bih to više radeo sebi.Da ne bih više nikad sabotirao ni taj odnos ako uspem da popravim,a ni bilo koji drugi.Da više nikad ne oteram od sebe osobu koju volim.
Koliko je još nas koji imaju takve probleme i koliko im je trebalo da to shvate?
Znam,to nije lako pomiriti se sa tim da nehotice vređaš nekog svojim nepoverenjem...ali oslobađa ideja da to možeš da popraviš kod sebe.Budeš ona osoba koja svarno jesi a ne osoba u koju su te oblikovali žlonamerni ljudi iz prošlosti tako što su ostavili malo svog zla u tvojoj duši i ti si to zlo izbacio na pogrešnu osobu.
Bio sam u jako lošem periopdu gde sam bio prinuđen da živim sa mojima koji mi lako sruuše samoppuzdanje dovedu me do toga da sam sebe vidim kao neki teret...i to me je navelo da pokušpavam da oteram ljude od sebe da bih ih na neki način spasao sam sebe.
Pored toga imam i problem sa nekim odbrambenim mehanizmima koje sam izgradio a da nisam ni hteo...jednostavno sam bio u takvim situacijama da sam svaki put kada se opustim,osećam sigurno sa nekom osobom paradoksalno počinjem da strahujem da će se desiti nešto strašno.Jer bio sam povređivan...ne samo emotivno nego i fizički baš od ljudi u koje sam imao najviše poverenja,za koje sam verovao da me vole i ja sam voleo njih...i to je ostavilo te posledice koje mi kvare odnose sa ljudima.
I kombinacija svega toga me baca u ljubomoru i sumnju.Strahujem kako nisam dovoljan,nisam dovoljno dobar i u takvom stanju lako nađem potvrdu da treba da sumnjam iako možda i nemam realnih razloga.I onda moji odbrambeni mehanizmi urade svoje.Reagujem iracionalno.Provociram,čačkam.Čak idem do te mere da nateram sebe da nešto što je iskreno i čisto tumačim kao da bi moglo da bude nešto drugo...nešto neiskreno iako ustvari znam da to nije tako ali držim gard,spremam se za nešto loše...I onda ako se pojavi nešto što mi liči na znak potvrde toga ja se nađem u stanju uzbune.Pomislim da će me neko povrediti i onda se branim čak i kad nemam od čega stvarno da se branim.
Tako sam uvredio jednu osobu...osobu koju nisam bio baš svestan koliko tačno volim dok nisam taj odnos pokvario i shvatio da mi nedostaje jako strašno.I što je najgore pustio sam da mi ta moja prehodna iskustva i nečija sugestija oboje način na koji sam taj naš odnos video.Pokvario sam...i ponos mi dugo nije dao da se pomirim sa tim šta sam tačno uredeo i zašto.Nisam dao sebi priliku da razmislim bistre glave do evo skoro.
Želim da popravim taj odnos...da ga nekako,korak po korak vratim...
I želim da popravim sebe.Sve te moje prsotine koje su do toga dovele da ne bih to više radeo sebi.Da ne bih više nikad sabotirao ni taj odnos ako uspem da popravim,a ni bilo koji drugi.Da više nikad ne oteram od sebe osobu koju volim.
Koliko je još nas koji imaju takve probleme i koliko im je trebalo da to shvate?
Znam,to nije lako pomiriti se sa tim da nehotice vređaš nekog svojim nepoverenjem...ali oslobađa ideja da to možeš da popraviš kod sebe.Budeš ona osoba koja svarno jesi a ne osoba u koju su te oblikovali žlonamerni ljudi iz prošlosti tako što su ostavili malo svog zla u tvojoj duši i ti si to zlo izbacio na pogrešnu osobu.
Poslednja izmena: