Kad shvatiš da si problem bio ti

  • Začetnik teme Začetnik teme Loki
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Loki

Iskusan
Poruka
6.252
Znate ja sam ustvari neko ko kuburi sa smopuzdanjem...
Bio sam u jako lošem periopdu gde sam bio prinuđen da živim sa mojima koji mi lako sruuše samoppuzdanje dovedu me do toga da sam sebe vidim kao neki teret...i to me je navelo da pokušpavam da oteram ljude od sebe da bih ih na neki način spasao sam sebe.
Pored toga imam i problem sa nekim odbrambenim mehanizmima koje sam izgradio a da nisam ni hteo...jednostavno sam bio u takvim situacijama da sam svaki put kada se opustim,osećam sigurno sa nekom osobom paradoksalno počinjem da strahujem da će se desiti nešto strašno.Jer bio sam povređivan...ne samo emotivno nego i fizički baš od ljudi u koje sam imao najviše poverenja,za koje sam verovao da me vole i ja sam voleo njih...i to je ostavilo te posledice koje mi kvare odnose sa ljudima.
I kombinacija svega toga me baca u ljubomoru i sumnju.Strahujem kako nisam dovoljan,nisam dovoljno dobar i u takvom stanju lako nađem potvrdu da treba da sumnjam iako možda i nemam realnih razloga.I onda moji odbrambeni mehanizmi urade svoje.Reagujem iracionalno.Provociram,čačkam.Čak idem do te mere da nateram sebe da nešto što je iskreno i čisto tumačim kao da bi moglo da bude nešto drugo...nešto neiskreno iako ustvari znam da to nije tako ali držim gard,spremam se za nešto loše...I onda ako se pojavi nešto što mi liči na znak potvrde toga ja se nađem u stanju uzbune.Pomislim da će me neko povrediti i onda se branim čak i kad nemam od čega stvarno da se branim.

Tako sam uvredio jednu osobu...osobu koju nisam bio baš svestan koliko tačno volim dok nisam taj odnos pokvario i shvatio da mi nedostaje jako strašno.I što je najgore pustio sam da mi ta moja prehodna iskustva i nečija sugestija oboje način na koji sam taj naš odnos video.Pokvario sam...i ponos mi dugo nije dao da se pomirim sa tim šta sam tačno uredeo i zašto.Nisam dao sebi priliku da razmislim bistre glave do evo skoro.

Želim da popravim taj odnos...da ga nekako,korak po korak vratim...
I želim da popravim sebe.Sve te moje prsotine koje su do toga dovele da ne bih to više radeo sebi.Da ne bih više nikad sabotirao ni taj odnos ako uspem da popravim,a ni bilo koji drugi.Da više nikad ne oteram od sebe osobu koju volim.

Koliko je još nas koji imaju takve probleme i koliko im je trebalo da to shvate?
Znam,to nije lako pomiriti se sa tim da nehotice vređaš nekog svojim nepoverenjem...ali oslobađa ideja da to možeš da popraviš kod sebe.Budeš ona osoba koja svarno jesi a ne osoba u koju su te oblikovali žlonamerni ljudi iz prošlosti tako što su ostavili malo svog zla u tvojoj duši i ti si to zlo izbacio na pogrešnu osobu.
 
Poslednja izmena:
Ima ljudi koje sam upoznala i sa kojima sam bila bliska, a koji su se negde još u detinjstvu zatvorili u sebe i nisu više u mogućnosti da se otvore. Među sociopatama ima puno takvih. Na žalost, pokušavala sam neke promene, da mu pokažem koliko ga volim npr, ali uvek je to odbijao. Uvek je nalazio razlog zašto to nije tako i zašto je on nevoljen i zašto su svi ljudi pokvareni i površni, i zašto ovo ili ono...

Tako da to što ti pišeš je sjajno, jer si svestan da je moguće da si ti nekada problem, što znači da postoji nada jednog dobrog odnosa..
 
Evo ja se sad selim ovih dana i to je već dovoljno popravilo neki način na koji vidim sebe i mnogu bistre glave da proanaliziram neke stvari.Počinjem da objašnjavam sebi da je sve ok...nije svakome namera da me povredi...nije svakome bila namera...
Nemam stvarno razloga da ne volim sebe toliko koliko sam mislio i treba da imam malo više vere u sebe a i druge.
 
Evo ja se sad selim ovih dana i to je već dovoljno popravilo neki način na koji vidim sebe i mnogu bistre glave da proanaliziram neke stvari.Počinjem da objašnjavam sebi da je sve ok...nije svakome namera da me povredi...nije svakome bila namera...
Nemam stvarno razloga da ne volim sebe toliko koliko sam mislio i treba da imam malo više vere u sebe a i druge.
Samo obaveze, rad, hobiji, setnje, sport.. Drugaciji covek budes kad se malo preznojis i ubrzas telo, da stigne taj od preteranog analiziranja prokuvali mozak.
 
pa svi grešimo i moramo da se pomirimo s tim gde smo pogrešili,naučimo lekciju iz toga i oprostimo sebi...Kroz ceo život se uči na greškama,prepozjau se mane,menjaju se...korak po korak,malo po malo.
Tako je, ljudski je gresiti, ljudski je i prastati. Ne kinjiti sebe, ne kinjiti ni druge, zatvoris taj zacarani krug. Dises, zivis, prihvatas, sebe druge..
 
pa svi grešimo i moramo da se pomirimo s tim gde smo pogrešili,naučimo lekciju iz toga i oprostimo sebi...Kroz ceo život se uči na greškama,prepozjau se mane,menjaju se...korak po korak,malo po malo.
P naravno. Ali reci sebi da cu komplet sad da se promenim... I da visennikad ne gresim, gde je i pitanje toga koliko si tu zapravo gresio. Gresaka ima, naravno, ali imati malo nepovreneja, biti obazrivija licnost, ne morq nuzno da bude losa karakteristika. Pogotovu ne, ako sam stekao takav utisak, biti prestrog prema sebi u vezi toga sto jesi.
Vidi, svi ti mehanizmi u coveku imaju svrhu i njih ne mozes tek tako da poiskljucujes, a delujes mi zrelo da to i sam znas.
 
P naravno. Ali reci sebi da cu komplet sad da se promenim... I da visennikad ne gresim, gde je i pitanje toga koliko si tu zapravo gresio. Gresaka ima, naravno, ali imati malo nepovreneja, biti obazrivija licnost, ne morq nuzno da bude losa karakteristika. Pogotovu ne, ako sam stekao takav utisak, biti prestrog prema sebi u vezi toga sto jesi.
Vidi, svi ti mehanizmi u coveku imaju svrhu i njih ne mozes tek tako da poiskljucujes, a delujes mi zrelo da to i sam znas.
pa gledaj...nije fora da nikad više ne pogrešiš nego je fora da manje grešiš i da kad to uradiš oprostiš sebi,a ne da mrziš i kažnjavaš sebe...Da manje sumnjaš pogotovo bez nekih velikih razloga...da manje strahuješ i jednostavno otvoreno pitaš ako ti nešto dejuje čudno da se te sumnje otarasiš u startu ako je neosnovana a ne da te izjeda...
i nije fora ne grešiti već ne bežati od toga da si pogrešio...i ne poštati da to ode toliko daleko da otera nekog od tebe
 
Da prosirim malo temu..
Mislim da je uvek, u tim stvarima, bitno da treba da se osecas pomireno i lepo u vezi sa sobom. Jer tako pruzas sebi prostor da filtriras na pravi nacin spoljnje nadrazaje. Ako te neko zbrzi, sto ljudi imaju obicaj, pa hoce neku reakciju, a tebi to.. Mmm uff cek, treba samo imati to, da saberes par sekundi, vratis taj osecaj i onda odlucis, pa i ako treba ostrija odluka da bude. I iznenadis se rezultatima.

Evo na or. Zenska kuva caj i hoce i meni da skuva, lepo, a ja zauzet necim. I pita: hoces med u caj?
Sta god... Kazem joj.
Hoces li ili neces med u caj?
Ma sve jedno mi.
Opet pita i vidim da hoce da me iscima u tom svom svetu, sad svi lepo pijemo caj. A meni je to tada na petom mestu u glavi. I kazem joj:
Slusaj, u opste mi se ne pije caj, zapravo mi se hebe da li ces da stavis med unutra ili ne, stavi eto..
I pogofi njenu reqkciju?
Pocela da se smeje.
 
Ovde je u pitanju da zbog nekih stvari iz prošlosti čovek sumnja da ga neko voli, nalazi razloge za sumnju..
Može on sam sa sobom biti na primer i dobro, ali u odnosima sa drugima, bliskim ljudima, odvija se određen negativan scenario u glavi...
Mnogi zbog tog scenarija gurnu ljude od sebe jer se zapravo plaše da će oni sami otići
Ti scenariji mogu da pokvare odnose koji imaju dobru perspektivu
 
Ovde je u pitanju da zbog nekih stvari iz prošlosti čovek sumnja da ga neko voli, nalazi razloge za sumnju..
Može on sam sa sobom biti na primer i dobro, ali u odnosima sa drugima, bliskim ljudima, odvija se određen negativan scenario u glavi...
Mnogi zbog tog scenarija gurnu ljude od sebe jer se zapravo plaše da će oni sami otići
Ti scenariji mogu da pokvare odnose koji imaju dobru perspektivu
Ako gura od sebe onda nije dobro sa sobom. Nije pomiren i ne prihvata sebe. Upravo je u tome fora.
 
Ko da slusam druga peru,kako taj ume da se zavarava, u svakoj gluposti trazi smisao zivota i olaksanje da nije kriv,koje nikad ne nadje,normalno da je krivac kad ima 5 lica i oce kaki nece kaki,covece ako hocete odnos s nekim budi do kraja isti makar i gomno bio cenice te ,samo mi ne pricaj pogresio sam bicu drugaciji,pa tek vas onda ne znaju i ne zele od 0 da gube vreme s vama
 
Moja draga profesorka je rekla, ljudi u miru sa sobom, nemaju problem sa okolinom. Ja se na to upecala, pa protivrecila.. Zena je mirno isto ponavljala. Vise od 10 godina je trebalo da prodje, da shvatim tezinu tih reci.

Zato sam ti rekla gore, kad prihvatis sebe, ne kinjis sebe, oprostis sebi, budes sebi dobar drug, a dobri drugari ne rugaju i saplicu, vec bodre jedni druge, poceces osecati divnu lakocu u odnosu sa drugima.

Cak i u Bibliji pise, voli bliznjeg svog kao samoga sebe. Dakle, zavolis sebe, a onda druge volis jednako, ne vise, niti manje!
 
Moja draga profesorka je rekla, ljudi u miru sa sobom, nemaju problem sa okolinom. Ja se na to upecala, pa protivrecila.. Zena je mirno isto ponavljala. Vise od 10 godina je trebalo da prodje, da shvatim tezinu tih reci.

Zato sam ti rekla gore, kad prihvatis sebe, ne kinjis sebe, oprostis sebi, budes sebi dobar drug, a dobri drugari ne rugaju i saplicu, vec bodre jedni druge, poceces osecati divnu lakocu u odnosu sa drugima.

Cak i u Bibliji pise, voli bliznjeg svog kao samoga sebe. Dakle, zavolis sebe, a onda druge volis jednako, ne vise, niti manje!
Ma sve je to tako, ljudi koji imaju mir sa sobom etc., nego baš transakciona analiza se bavi odnosima.. Postoje okidači kod bliskih odnosa, scenariji... automatski misli idu nekim putem... to je kao Pavlovljev refleks.. završiš uvek na istom mestu. Kada su sami njima je dobro, ali u bliskim odnosima se bude izvesne misli, strahovi itd.. Na tome se radi, kako i on kaže, to je put učenja drugačijih misli, u odnosu sa nekim drugim ko će to razumeti može se prevazići donekle..
 
Ma sve je to tako, ljudi koji imaju mir sa sobom etc., nego baš transakciona analiza se bavi odnosima.. Postoje okidači kod bliskih odnosa, scenariji... automatski misli idu nekim putem... to je kao Pavlovljev refleks.. završiš uvek na istom mestu. Kada su sami njima je dobro, ali u bliskim odnosima se bude izvesne misli, strahovi itd.. Na tome se radi, kako i on kaže, to je put učenja drugačijih misli, u odnosu sa nekim drugim ko će to razumeti može se prevazići donekle..
Draga Paula, mi svi trebimo po sopstvenim mislima i, naravno, da treba povremeno otvarati podrum svoje duse da udje svetlost, ali treba imati meru u tome. Covek celi zivot raste, uci, odbacuje svoju staru kozu, otkrije neki novi ugao posmatranja.
Neka niko ne misli da ni najjaci nemaju dnevne i mesecne oscilacije.
Cim neko primecuje sopstvene propuste, dokaz je da je posao tim putem i da nije zaglavinjao u ulozi zrtve porodice, drustva, drzave, okolnosti.
Poverenje se gradi, a strahovi nas cuvaju. I ja imam problem sa poverenjem, ali ne dopustam sebi da me to spreci da udjem u interakciju sa drugima.
Secam se kad je jedan genijalni americki psihijatar lecio ljude sa OKB (OCD eng.) , stojeci u kontejneru sa svojom pacijentkinjom, koja ima panicni strah od bakterija, na njeno pitanje, zar se Vi ne gadite ovog smrada i prljavstine, odgovorio, naravno, ali za razliku od Vas ja ne mislim da cu umreti od tog.
 

Back
Top