- Poruka
- 393.460
Postoji nešto neobično i gotovo natprirodno u trenutku kada tišinu noći iznenada prekinu manastirska zvona.
U predanjima pravoslavnih manastira, naročito onih na Svetoj Gori i u srpskim krajevima, zabeležene su priče o zvonima koja su se sama oglašavala,
bez ičije ruke na užetu. Takvi događaji nisu tumačeni kao slučajnost, već kao znak upozorenja, opomene ili blagoslova.
Jedno od najpoznatijih predanja potiče iz Hilandara. Govori se da su u vreme turskih upada monasi zaspali, a neprijatelj se tiho približavao manastiru.
U tom času, usred noći, zvona su sama počela da zvone. Probudio se manastir, monasi su zapalili kandila pred ikonama, a neprijatelj,
misleći da su otkriveni i da je vojska spremna, povukao se. Hilandar je ostao netaknut, a zvona su od tada shvatana kao čuvari, jednako kao i bedemi.
U predanjima pravoslavnih manastira, naročito onih na Svetoj Gori i u srpskim krajevima, zabeležene su priče o zvonima koja su se sama oglašavala,
bez ičije ruke na užetu. Takvi događaji nisu tumačeni kao slučajnost, već kao znak upozorenja, opomene ili blagoslova.
Jedno od najpoznatijih predanja potiče iz Hilandara. Govori se da su u vreme turskih upada monasi zaspali, a neprijatelj se tiho približavao manastiru.
U tom času, usred noći, zvona su sama počela da zvone. Probudio se manastir, monasi su zapalili kandila pred ikonama, a neprijatelj,
misleći da su otkriveni i da je vojska spremna, povukao se. Hilandar je ostao netaknut, a zvona su od tada shvatana kao čuvari, jednako kao i bedemi.
Poslednja izmena: