Kad prestati sa partijanjem i provodima

Condottiere

Početnik
Poruka
9
Koje je po vašem mišljenju pravo vreme da se prestane sa partijanjem i provodima? Koje životno doba? Kad je po vama vreme da čovek sebi kaže stop i psihološki se distancira od mladalačkog života uzbudjenja, provoda, party-inga, opijanja i ludovanja? Posle fakulteta? U kasnim dvadesetim? U tridesetim? Četrdesetim? Ili nikad? I šta sa onima koji takvo što nisu prošli dok su bili mladi, pa bi kasnije da to nadoknade? Da li je to moguće nadoknaditi, ili je kasnije to samo žal za propuštenom mladošću i nasilan pokušaj proživljavanja nečega što više nije moguće?
 
Koje je po vašem mišljenju pravo vreme da se prestane sa partijanjem i provodima? Koje životno doba? Kad je po vama vreme da čovek sebi kaže stop i psihološki se distancira od mladalačkog života uzbudjenja, provoda, party-inga, opijanja i ludovanja? Posle fakulteta? U kasnim dvadesetim? U tridesetim? Četrdesetim? Ili nikad? I šta sa onima koji takvo što nisu prošli dok su bili mladi, pa bi kasnije da to nadoknade? Da li je to moguće nadoknaditi, ili je kasnije to samo žal za propuštenom mladošću i nasilan pokušaj proživljavanja nečega što više nije moguće?
odlicno pitanje,najvise 5 god od pocetka i nema sta da se nadoknadjuje
 
Kako kome odgovara. Video sam ljude koji cim dodju deca rese da se uozbilje, dva posla rade, nema vise lumpovanja po celu noc, mozda jednom u mesec dana do 21h maksimalno, dva pica i kuci. A neki se nikada ne uozbilje.

Kako idu godine i neke obaveze teze se podnosi sedenje do kasno i opijanje, jos ako se ima poslovnih obaveza i ne moze da se spava do podne, mora na posao da se ide u treznom stanju, brzo se bataljuje zivot lumpovanja i provoda.
 
... zavisi kad se počne..... intenzivno sam partijao do 27...kako sam rano počeo..tako mi je dosadilo.. tako da, što ranije počneš - pre dolazi do zasićenja..treba se ispucati na vreme da ne bi bilo neižiljvenosti,.. a kasnije se i obaveze usložnjavaju...a da li izlaziti i partijati - obavezno, zdravo je...zdraoe..
 
kao srednjoškolac sam više puta pokušavao sa noćnim životom, ali ubrzo shvatio da to nije za mene.
od onih sam što bi radije plesali sa lutkom u praznom polumračnom stanu bez nameštaja, uz francuske šansone i ono jeftino vino iz tetrapaka.
one man party što bi se reklo... & imaginary gf.... my kind of thing...
 
Koje je po vašem mišljenju pravo vreme da se prestane sa partijanjem i provodima? Koje životno doba? Kad je po vama vreme da čovek sebi kaže stop i psihološki se distancira od mladalačkog života uzbudjenja, provoda, party-inga, opijanja i ludovanja? Posle fakulteta? U kasnim dvadesetim? U tridesetim? Četrdesetim? Ili nikad? I šta sa onima koji takvo što nisu prošli dok su bili mladi, pa bi kasnije da to nadoknade? Da li je to moguće nadoknaditi, ili je kasnije to samo žal za propuštenom mladošću i nasilan pokušaj proživljavanja nečega što više nije moguće?

Sve dok ti prija, nema granica.
 
Nakon 8-9 godina izlazenja skoro svaki vikend, pocelo je to da me smara. Msm ne kapiram sta je to toliko do jaja u izlasku?
Najcesce stojis za nekim stolom, loces pivo sto mozes i kuci za trostruko manje pare, guraju te drugi ljudi, smrde, okade te njihovim cigarama da smrdis posle kao dimnjena sunka i jos srgas pare.
Za svo to silno izlazenje, imao sam 4-5 devojki sto sam bas upoznao u provodu, a kad sam ih bolje upoznao, zazalio sam sto sam im uopste i prisao.
Vise volim da sednem u neko mirnije mesto, gde nije glasna muzika i da pricam sa ljudima.
 
Kad osetiš da ideš silom, da ne prija.
Ne znam, mislim da je to do čoveka samog a ne do određenog doba.
Recimo, ja nikad nisam bila zagrižena za to.
Volim katkad da nađem se u gradu, ali najčešće sklona sam da odložim, da odlučim se da drugačije provedem veče, pa makar i spavajući.
I te nasilne noći u gradu, kada se nateram da odem ipak, ne volim. Ne prijaju mi.
Ne volim mnogo gužve, mnogo dima.Nema to veze sa godinama, nego sa potrebom čoveka.
 
Koje je po vašem mišljenju pravo vreme da se prestane sa partijanjem i provodima? Koje životno doba? Kad je po vama vreme da čovek sebi kaže stop i psihološki se distancira od mladalačkog života uzbudjenja, provoda, party-inga, opijanja i ludovanja? Posle fakulteta? U kasnim dvadesetim? U tridesetim? Četrdesetim? Ili nikad? I šta sa onima koji takvo što nisu prošli dok su bili mladi, pa bi kasnije da to nadoknade? Da li je to moguće nadoknaditi, ili je kasnije to samo žal za propuštenom mladošću i nasilan pokušaj proživljavanja nečega što više nije moguće?

Zelja za takvom aktivnoscu ne prolazi..ili ju imas ili nemas .. Ne vole svi ''opijanje i ludovanje'' , nije im u genima ...
 
Koje je po vašem mišljenju pravo vreme da se prestane sa partijanjem i provodima? Koje životno doba? Kad je po vama vreme da čovek sebi kaže stop i psihološki se distancira od mladalačkog života uzbudjenja, provoda, party-inga, opijanja i ludovanja? Posle fakulteta? U kasnim dvadesetim? U tridesetim? Četrdesetim? Ili nikad? I šta sa onima koji takvo što nisu prošli dok su bili mladi, pa bi kasnije da to nadoknade? Da li je to moguće nadoknaditi, ili je kasnije to samo žal za propuštenom mladošću i nasilan pokušaj proživljavanja nečega što više nije moguće?

Pravi odgovor je onda kada tebi odgovara i svakom ponaosob.

Meni su najbolji bili oni koji su dolazili jednom u mesec dana, a u medjuvremenu zavrsavali sve svoje obaveze.

Bleja nije mnogo korisna brale...

Mada i aktivno druzenje ima svoje prednosti, ali se treba druziti sa pozitivnim ljudima, a ne onima koji mogu da te unazade.
 

Back
Top